Može se očekivati da bi novi zakon mogao biti korak unatrag u odnosu na dosadašnji jer u povjerenstvu sjede većinom konzervativci.

'Ništa mi ne tajimo, međutim ovdje se radi o neformalnoj radnoj skupini koja nije zadužena za izradu zakona, već je to skupina stručnjaka iz područja medicine, biomedicine i drugih područja koja analizira iskustva i regulative iz zemalja EU-a i diljem svijeta', kazao je Kujundžić novinarima u utorak.

Kako su neke europske zemlje riješile regulativu vezanu uz pobačaj?

Nakon što je Irska u svibnju ove godine velikom većinom na referendumu odbacila zabranu pobačaja više nema nijedne veće europske zemlje u kojoj je on u potpunosti zabranjen. Irski zakon o pobačaju bio je najstroži u Europi i nije poznavao iznimke čak ni u slučajevima incesta, silovanja ili malformacije ploda. Svake godine tisuće žena putovale su u inozemstvo, uglavnom u Veliku Britaniju, kako bi pobacile.

Što kažu najrestriktivniji

Nakon referenduma u Irskoj pokrenuta je kampanja da se promijeni i zakon u Sjevernoj Irskoj, koja ima jedan od najstrožih zakona o pobačaju u Europi te ne priznaje silovanje ili malformaciju fetusa kao razloge za taj čin, već ga je moguće obaviti samo ako predstavlja ugrozu za zdravlje žene. No zasad od toga nema ništa.

Sada je Malta jedina članica Europske unije u kojoj je zabranjen pobačaj. Žene u Malti koje prekinu trudnoću mogu dobiti i do tri godine zatvorske kazne, kao i osoba koja je izvela postupak. U Malti je čak i razvod bio ilegalan do 2011. godine.

U Europi još iznimno restriktivne zakone imaju državice Andora, San Marino, Lihtenštajn i Monako. U Andori se pobačaj kažnjava zatvorskom kaznom u trajanju do šest mjeseci, a u San Marinu ne postoji iznimka čak ni u slučaju ugroze ženina života, već se treba tražiti posebna dozvola o nužnosti takvog postupka.

I Poljska spada u skupinu zemalja u kojima je pobačaj teško dostupan iako nije zabranjen. A i takav zakon vladajuća konzervativna stranka Pravo i pravda pokušala je pooštriti u ožujku ove godine, kad su tisuće ljudi izašle na ulice kako bi ih spriječile u tom naumu. Planirana je, naime, zabrana pobačaja i u slučaju teških malformacija fetusa. Katoličke udruge su na taj način željele spriječiti mogućnost da se pod krinkom malformacije ploda obavljaju i druge vrste pobačaja.

U Poljskoj je pobačaj moguć samo u slučaju kad su ugroženi zdravlje ili život žene, kad je do začeća došlo silovanjem ili incestom te kada su utvrđene teške malformacije na fetusu.

Švedska najliberalnija

Švedska se smatra zemljom u kojoj vrijedi najliberalniji zakon vezan uz pobačaj, a pod određenim uvjetima moguće ga je obaviti do 18. tjedna trudnoće. U toj zemlji čak i maloljetnice imaju pravo na abortus, koji plaća socijalno osiguranje, a za intervenciju im nije potrebna suglasnost roditelja. U Velikoj Britaniji i Finskoj socioekonomski razlozi uzimaju se kao temelj za pobačaj.

U Poljskoj, kao i u Hrvatskoj, postoji snažan pritisak katoličkih udruga da se pobačaj u potpunosti zabrani.

U većini europskih zemalja pobačaj je zakonom dopušten do 10., odnosno 14. tjedna trudnoće. U Hrvatskoj je taj rok 10 tjedana, dok je pobačaj do 12. tjedna trudnoće zakonski dopušten u Njemačkoj, Estoniji, Austriji, Bugarskoj, Belgiji, Danskoj, Francuskoj, Grčkoj, Mađarskoj, Latviji, Litvi, Češkoj, Rumunjskoj, Slovačkoj, Sloveniji, Švedskoj, u kojoj je, kako je već spomenuto, na snazi najliberalniji zakon o abortusu.

Italija dopušta gotovo 13 tjedana (90 dana), a Francuska, Španjolska i Rumunjska 14 tjedana za obavljanje pobačaja.

Gotovo sve države u Europi propisuju da žene prije pobačaja moraju obaviti ginekološki pregled i porazgovarati s liječnikom o mogućim posljedicama postupka. Najrigoroznije obavezno savjetovanje propisuje Njemačka, u kojoj je potvrda o savjetovanju preduvjet za podnošenje zahtjeva za abortus.

U većini država EU-a troškove pobačaja na zahtjev za sve žene pokriva zdravstveno osiguranje od Belgije, Velike Britanije, Nizozemske, Švedske, Danske, Finske, Italije, pa do Portugala, Španjolske, Litve, Grčke...

Pobačaj uz Hrvatsku naplaćuju Austrija, Slovačka, Latvija, Češka i Luksemburg.

Sporni period mirovanja

Važno je spomenuti period mirovanja kojeg nema u sadašnjem hrvatskom zakonu o pobačaju, ali se može očekivati da će biti uveden. Riječ je o razdoblju od ženina dolaska u bolnicu sa zahtjevom da pobaci do samog izvršenja postupka, a namijenjeno je dodatnom promišljanju o postupku i njegovim alternativama. Konzervativci ističu period mirovanja i obavezno savjetovanje kao minimalni zahtjev države prema ženi koja želi abortirati, dok liberali drže da se radi o nepotrebnom psihičkom mučenju osobe koja je već donijela odluku.

Period mirovanja u EU ima propisano 11 država članica: Belgija, Francuska, Latvija, Mađarska, Italija, Njemačka, Španjolska i Danska, i to u trajanju od tri do 14 dana.

Prema nedavnom istraživanju Pew Centra, iako je pobačaj u većini država u Europi legalan, regionalne razlike su vidljive i po stavovima prema toj temi. Ispitanici u zapadnoeuropskim državama gotovo su ujedinjeni u potpori legalnom pobačaju. Na vrhu ljestvice su Švedska, Danska i Finska, a na dnu Ukrajina, Moldavija i Gruzija. U Hrvatskoj 60 posto ispitanika izjavilo je kako podupire legalni pobačaj, a 37 posto smatra da bi pobačaj trebalo zabraniti.

Ukupno samo 37 posto od 1,64 milijarde žena u reproduktivnoj dobi živi u zemljama u kojima je pobačaj dopušten bez ikakvih restrikcija.

U 61 zemlji svijeta nema nikakvih restrikcija u pristupu pobačaju, među koje spada i Hrvatska, a prema odluci Ustavnog suda trebala bi spadati u njih i nakon što se donese novi zakon jer je izričito navedeno da se on ne može zabraniti, no mogao bi se znatnije ograničiti.

Većina država s vrlo restriktivnim zakonima nalazi se među zemljama u razvoju. S druge strane, gotovo cijela Europa, Sjeverna Amerika i dobar dio Azije imaju potpuno liberalne zakone o pobačaju.

No liberalni zakoni ne znače nužno i siguran pristup pobačaju. Indija dopušta pobačaj, no brojni faktori, poput neadekvatnih ustanova u javnom zdravstvu, stroge regulacije u klinikama u privatnom sektoru, slabog razumijevanja zakona i stigme dovode do toga da se oko 78 posto pobačaja obavlja ilegalno, izvan zdravstvenih ustanova.