Ipak, između 700 i 1000 mještana ostalo je u gradu, od kojih većina živi u podrumima stambenih zgrada, bez tekuće vode, grijanja i struje. Jedino mjesto za punjenje telefona nalazi se u podrumu zgrade gdje se sada nalazi gradska uprava, piše Euronews.

Točan broj stanovnika nemoguće je utvrditi jer od sredine listopada u Kurakove nisu dolazili humanitarni volonteri.

Konstantni napadi, sve gori

Pod stalnim napadima topništva, višecjevnih raketnih bacača, zračnih bombi i bespilotnih letjelica, Kurakove je postao novi Bahmut, dok Rusija nastavlja prodor prema zapadu kako bi zauzela cijelu regiju Donbasa. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski nazvao je situaciju u Kurakovu, kao i u ključnom gradu Pokrovsku, "najizazovnijom".

Uništeni su bolnica, škole, vrtići, postrojenje za pročišćavanje vode, izbjeglički centar, pošta, tehnička škola i Dom kulture. Dim visi u zraku dok bombardirane stambene zgrade gore u pozadini topničke vatre i djelovanja dronova.

Topnici 33. brigade kažu da ispaljuju oko 50 granata dnevno na frontu Kurakove, što ukazuje na intenzivnu aktivnost ruskih ofenzivnih operacija i očajničke napore brigade da spriječi ruske snage u opkoljavanju grada.

U gradu su ostali lokalne vlasti, predstavnici policije i pripadnici lokalnih snaga Teritorijalne obrane. Za Artema Shchusa, šefa policije u Kurakovu, malo je nade za obranu grada ako dođe do opkoljavanja.

“Mislim da to nije moguće s obzirom na realnost modernog rata i suvremenih tehnologija. U tom slučaju logistiku bi mogli obavljati samo dronovi,” kaže.

Shchus naziva cestu koja vodi do Kurakova, a koja je puna izgorjelih civilnih vozila, "cestom smrti" zbog stalnih napada ruskih dronova. Pet civila ubijeno je dok su pokušavali pobjeći.

Nikakve zalihe ne bi mogle ući u grad bez grupe za evakuaciju pod nazivom "Bijeli anđeli", koju čine lokalni policajci i volonteri. Oni pružaju prvu pomoć ranjenima i uklanjaju tijela poginulih u granatiranju, radeći sve to u jedinoj radnoj trgovini hranom u gradu.

Bijeli anđeli donose nužne zalihe koristeći oklopno vozilo opremljeno opremom za elektroničko ratovanje — jedini način ulaska u grad, iako je i dalje vrlo rizičan pothvat.

“Bez REB-a (sustava za ometanje) to je čista lutrija. Čak i s njim imate samo šanse za preživljavanje,” kaže Shchus.

Putovanje s Bijelim anđelima

Jedini način za bijeg iz grada je putovanje s Bijelim anđelima. Svaki dan riskiraju svoje živote kako bi evakuirali između šest i dvanaest ljudi iz različitih dijelova grada i okolnih sela.

Iako djeca trebaju biti evakuirana, roditelji ih često skrivaju, ne samo od bombi, već i od policajaca. Među ključnim zadacima Bijelih anđela je pronaći djecu i uvjeriti roditelje da ih evakuiraju.

Kada misija uspije i djeca budu izvučena iz podruma, mnoga su šokirana prizorom uništenog grada, što sugerira da su se skrivala pod zemljom već dugo vremena. Nakon što im obuku pancirne prsluke i kacige, Bijeli anđeli odvode djecu u obližnji grad Kostyantynopil, odakle ih drugi volonteri prevoze do centara za registraciju izbjeglica u regionalnim središtima Dnjepar ili Zaporižja.

Ljudi preživljavaju na adrenalinu

“Evakuiramo ljude svaki dan bez prestanka. Upravo smo ostavili ljude u Kostjantinopilu, a još uvijek imamo adrese koje moramo obići danas,” objašnjava Shchus.

Upitan o prilagodbi na rad u tako teškim i opasnim uvjetima, načelnik policije izražava zabrinutost zbog učinka koji to ima na njegov tim.

“Mislim da su se svi već prilagodili. Ne bih to nazvao ‘prilagodbom’. To je više nalik nezdravom stanju uma. Ne znam kako će to utjecati na njih u budućnosti,” kaže. “Ti ljudi žive u nehumanim uvjetima, a preživljavaju na adrenalinu. Rat je njihov život. Ovo su teški uvjeti za rad, ali svi rade.”