Sedmeročlano sudsko vijeće, u kojem je i hrvatska sutkinja Nina Vajić, jednoglasno je zaključilo da je Republika Hrvatska u slučaju razrješenja Krunislava Olujića prekršila Europsku konvenciju o ljudskim pravima, i to uskraćivanjem prava na saslušanje unutar razumnog vremenskog roka, neutemeljenim isključivanjem javnosti iz slučaja, onemogućavanjem da svjedoci obrane sudjeluju u procesu te sveukupnim predugim trajanjem suđenja.

Olujić, navodi se u presudi, nije imao pravo na saslušanje unutar razumnog vremenskog roka zbog pristranosti članova Državnog sudbenog vijeća. Kao dokazi navode se razgovori s predsjednikom DSV-a Antom Potrebicom te sucima Marijanom Hranjskim i Vladimirom Marićem (u presudi su navedeni samo njihovi inicijali), objavljeni u Večernjem listu i Slobodnoj Dalmaciji.

Marić je u veljači 1997. izjavio kako je protiv imenovanja Olujića u Vrhovni sud glasao jer je i sam bio kandidat za isto mjesto, dok je Potrebica optuživao Olujića da je štitio dvije osobe iz kriminalnog miljea. Hranjski je, pak, u Slobodnoj Olujića nazvao 'stranim tijelom u hrvatskom pravosuđu' te ga predstavljao kao osobu s nedovoljno iskustva i znanja za obnašanje dužnosti vrhovnog suca.

Europski sud za ljudska prava smatra i da je zahtjev DSV-a za isključivanjem javnosti iz slučaja bio neutemeljen, budući da su optužbe na Olujićev račun već bile iznesene u javnosti, što je sugeriralo da je slučaj politički motiviran. Sud zaključuje i da je odbijanje vlasti da ispitaju svjedoke obrane dovelo do toga da su Olujićeve mogućnosti u prezentiranju slučaja bile ograničene.

Obrazloženje presude sud završava zaključkom da je šest godina, koliko je trebalo Ustavnom sudu da razmotri i odbije Olujićevu žalbu na razrješenje, predug vremenski period da bi suđenje bilo pravično.

Naime, Ustavni sud je u prosincu 2004. godine odbio tužbu Krunislava Olujića na odluku Državnog sudbenog vijeća (DSV) kojom je u listopadu 1998. razriješen dužnosti suca i predsjednika Vrhovnog suda.

Olujića je s funkcije predsjednika Vrhovnog suda razriješilo Državno sudbeno vijeće, na zahtjev Vlade, pod optužbom da je kao predsjednik Vrhovnog suda imao seksualne odnose s maloljetnicama, održavao vezu s dvojicom višestrukih počinitelja kaznenih djela i tako 'počinio teško disciplinsko djelo, nanošenje štete ugledu Suda ili sudačke dužnosti'.

'Presuda iz Strassbourga za mene predstavlja moralnu, ljudsku, političku i pravnu zadovoljštinu. Ovo je istodobno i velika pljuska DSV-u, Županijskome domu Sabora, Ustavnom sudu te politici Franje Tuđmana koju su provodili Vladimir Šeks i Ivić Pašalić', rekao je Krunislav Olujić.

Izrazio je ogorčenje Ustavnim sudom jer je njegovu tužbu šest godina držao u ladici. Smatra da se u njegovom predmetu odlučivao prema nahođenju dijela ustavnih sudaca, a ne prema poslovniku i zakonu kojima je propisan rad te institucije.