Nju su televizijske kamere koje su premijera pratile u stopu zatekle u obavljanju onog što definitivno nije u opisu posla jedne profesorice: ona i njene kolegice i kolege sami su krenuli izvoditi grube građevinske radove u školi čiji je cijeli donji kat bio pod vodom. U poslu ih je zatekao i Milanović koji je sa svojom svitom obišao to područje.

Do mikrofona je na njegovu žalost došla Senka Klišanić i rekla: 'Same hrmbamo zidove. A gdje je Ministarstvo prosvjete?! Ako do 1. rujna ne budemo u obnovljenoj školi, ja ću kontaktirati s vama i medijima. Ovo je zabilježeno', odlučno je kazala Klišanić. Na to joj je premijer kazao da je time izvršila legitiman pritisak na vlast. 'Mi smo u očaju. Na rubu!', završila je izjava profesorice pred kamerama koju možete pogledati ovdje

Danas je pak za tportal nabrojala što sve zamjera državi. 'Organizacija je jako loša, zamjeram to što se država izmakla i prepustila sve lokalnim vlastima, a razmjeri devastacije su nezamislivi. Svi se dolaze samo slikati, nitko nema konkretna rješenja', ogorčena je.

Zaposlenici OŠ Antun i Stjepan Radić u Gunji svakodnevno dolaze na svoje radno mjesto. Uz radove na školi, svaki od njih istu stvar radi i kod svoje kuće. Otvaranje škole u novoj školskoj godini jedan je od preduvjeta za povratak u Gunju, no unatoč tome radovi nisu krenuli. Uz pomoć volontera izbačen je namještaj, uz pomoć vatrogasaca obavljeni su čišćenje i dezinfekcija. I na tome je stalo. Alat su u ruke uzeli oni kojima to nije u opisu posla.

'Što se tiče naše škole, mi smo k'o siročići, prepušteni sami sebi. Sami radimo. Sve je dobra volja nas koji želimo da to ide što prije', kaže nam Klišanić. 'Djeca su nam raseljena širom Slavonije, ali i dalje. Viđamo se kada su humanitarne akcije, ali i zbog administracije. Naime škola uspješno administrativno funkcionira. Dolazimo svaki dan na posao i naša će djeca dobiti svjedodžbe na vrijeme i upisat će se u srednje škole', pojašnjava.

O tome najbolje svjedoči činjenica da je ravnatelj Stipica Mišura, dok je zgrada još bila pod vodom, preko krova ulazio u školu kako bi uzeo svu dokumentaciju potrebnu za isplatu plaća zaposlenicima. Klišanić dodaje da im je jedini kontakt s resornim ministarstvom bio susret s tajnicom Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta koja im je rekla da će njihova škola biti škola budućnosti. No ovoj profesorici engleskog dosta je praznih riječi. Ona želi konkretne akcije.

'Sve se svodi na tješenje. Vrijeme prolazi, zima stiže, ne možemo biti gosti naredne dvije godine. Imam velik strah od ove države. Toliko je unijela u nas nesigurnost da čovjek ne može vjerovati nijednoj instituciji', pojašnjava. Kaže kako u Gunji svi prebacuju odgovornost jedni na druge. Kada se bilo koga pita kada će nešto biti riješeno, šalje ih se nekom drugom. I tako u začarani gunjanski krug.

'Nema strategije, nema rasporeda, ništa!', ogorčena je. Komentirala je i jučerašnju paralelu koju je Milanović povukao između katastrofalne poplave i puknuća cijevi u svome stanu u Zagrebu. 'Žalosna je ta njegova izjava i vrlo neozbiljna. Usporediti puknuće cijevi i potop?! Da, ovo nije bila poplava, nego potop. Moja kuća je bila tri metra pod vodom. Kako je vrlo živahan i pun pozitivnih vibracija, kao da našu tragediju ne doživljava ozbiljno', smatra.

'Respektiram institucije države, ali ne i prazna obećanja i zadržat ću tu slobodu da kontaktiram i s njim i s medijima ako ne ispuni obećanje. Vidjet ćemo 1. rujna znači li riječ premijera nešto u ovoj zemlji', zaključuje.