Ruske snage okupiraju nuklearnu elektranu Zaporižja (ZNPP), najveće takvo postrojenje u Europi, od samog početka invazije Ukrajine u ožujku 2022. U međuvremenu, IAEA je sklopila sporazum o stacioniranju svog tima za nadzor postrojenja i bilo kakvu štetu na njegovim sustavima. Grossi kaže da je u proteklih 10 dana elektrana pretrpjela nekoliko izravnih napada, kakvih nije bilo još od studenog 2022.

U jednom takvom napadu pogođena je kupola zgrade reaktora, a iako šteta na strukturi nije značajna, ovakva eskalacija predstavlja opasan presedan. Druga dva napada bila su u blizini glavnih zgrada reaktora i rezultirala su najmanje jednom ljudskom žrtvom. 'Ovi bezobzirni napadi moraju odmah prestati', rekao je Grossi, napominjući da dvije godine rata teško opterećuju nuklearnu sigurnost u elektrani, javlja Glas Amerike.

Rusija i Ukrajina krive jedna drugu za napade. 'Ukrajinsko granatiranje ZNPP-a ne može se opravdati ni po kojoj osnovi, uključujući vojne ciljeve', rekao je ruski veleposlanik Vasilij Nebenzia, tvrdeći da Rusija nikada nije postavila teško naoružanje u elektranu niti je napadala sa svog teritorija. Ukrajinski veleposlanik rekao je da su nedavni napadi bili 'dobro planirana operacija pod lažnom zastavom' od strane Rusije. 'Jedini izlaz iz trenutne, vrlo neizvjesne situacije je potpuna demilitarizacija i deokupacija ZNPP-a i susjednih teritorija', rekao je ukrajinski veleposlanik Sergij Kislitsija.

Nuklearka Zaporižja postala je stalan izvor zabrinutosti za međunarodne promatrače. Neki su čak upozoravali na nuklearnu katastrofu, sličnu Černobilu. Prije posljednjeg vala napada, dron je u travnju udario u zgradu postrojenja, a takvo ispaljivanje bespilotnih letjelica-kamikaza na Zaporižju bivši glavni nuklearni inspektor IAEA-e Robert E. Kelley nazvao je 'neprihvatljivim'. U izjavi za Euronews, Kelley je rekao da 'zapravo ne postoji nikakva mogućnost' da bi dronovi mogli prouzročiti eksploziju postrojenja.

Neki prethodni udari na Zaporižju rezultirali su nestankom struje. Tehnički, to predstavlja opasnost jer se bez struje nuklearni reaktori ne mogu ohladiti, pregrijavaju se i mogu eksplodirati - kao u Černobilu. Međutim, izgledi za to danas su 'ravni nuli', kazao je Kelley. Tumači da je reaktor u Černobilu odjednom bio uključen na punu snagu sa svom vodom u njemu, koja se pretvorila u paru u djeliću sekunde i jednostavno raznijela zgradu. Današnji reaktori grade se prema potpuno drugačijim standardima.

'Reaktori černobilskog tipa imaju tone zapaljivog grafita za kontrolu nuklearne reakcije, za razliku od reaktora s vodom pod tlakom (PWR) u Zaporižji... U Černobilu se grafit zapalio i izbacivao radioaktivne izotope i pepeo u atmosferu danima, dok vatra nije ugašena. PWR-i nemaju takav problem zapaljivosti, što je velika prednost. Voda ne gori', objasnio je Kelley.

'Također, černobilski reaktor nalazio se unutar uobičajene velike industrijske zgrade koja je uništena eksplozijom pare i velikim požarom. PWR-i, osim vrlo malo starijih ruskih reaktora, uvijek se grade unutar masivne betonske i čelične kupole dizajnirane da zadrže paru eksplozije i uspori svako curenje radioaktivnih izotopa u okoliš', kazao je Kelley.

Čini se da više čimbenika dodatno smanjuje rizik u usporedbi s 1986. godinom. Tijekom prethodnih nestanaka struje u Zaporižji, opskrba električnom energijom mogla bi se osigurati iz drugih izvora, kao što je obližnja elektrana na ugljen Zaporizka - najveća termoelektrana u Ukrajini - i iz dizelskih generatora. Time se ograničavaju mogućnosti opasnih nestanaka struje.

Hladno stanje

Černobilski reaktor u trenutku katastrofe bio je potpuno operativan., a prije nekoliko dana zatvoren je i posljednji od šest reaktora u Zaporižji, što znači da su svi sada u stanju hladnog gašenja. Hladno stanje smatra se najsigurnijim jer se blokovi spuštaju na niski tlak i hlade vodom. Tijekom posljednjeg postupka gašenja nije izašla radioaktivnost, navela je uprava nuklearke u subotu na Telegramu.

Unatoč ruskoj okupaciji, osoblje elektrane uglavnom je zadržano na svom radnom mjestu, smanjujući rizik od lošeg upravljanja. 'Ukrajinske građane koje su Rusi prisilili da ostanu u Zaporižji i dvije godine vode ovu elektranu treba tretirati kao heroje', naveo je Kelley, upozoravajući da postoji tendencija da ih se želi tretirati kao kolaboracioniste. 'Mislim da bi trebali dobiti medalju jer su služili zemlji u teškom položaju, prošli su pakao', kaže ovaj stručnjak.

Ukratko, Europa je spremna za nuklearne incidente, piše Euronews, podsjećajući da u 27 država članica Europske unije radi više od 150 reaktora. Svaka zemlja ima svoju agenciju za nuklearnu spremnost, čak i one koje nemaju reaktore.

'Koordinacija se znatno povećala od katastrofe u Fukushimi 2011.', ustvrdio je Jan Johansson. stručnjak za hitne slučajeve pri Švedskoj agenciji za radijacijsku sigurnost. Smjernice za nuklearnu sigurnost na globalnoj razini obično uspostavlja IAEA. U Europi, organizacija koja koordinira sigurnosne postupke u različitim zemljama je HERCA, dok je EMSREG tijelo EU-a koje osigurava njihovu provedbu u državama članicama. 'HERCA je bila prilično aktivna u pogledu Ukrajine, kako bi se pokušala uskladiti i raspraviti što učiniti ako dođe do nuklearne nesreće u Ukrajini', kaže Johansson.

Plan u slučaju nuklearnog incidenta

Priprema je najvažniji dio, kaže ovaj stručnjak, naglašavajući da se sve događa postupno: 'Ako nešto pođe po zlu, općenito to doznamo prije stvarnog curenja radijacije.' U najgorem mogućem scenariju - eksplozije s oslobađanjem radijacije - evakuira se područje u radijusu od pet kilometara oko incidenta, što je zona mjera opreza. Po utvrđivanju opasnosti, stanovništvo u radijusu od 25 kilometara – zona hitnih mjera zaštite – alarmira se sirenama i SMS porukama. Alarmi se oglašavaju i na ulici i u domovima, barem u Švedskoj, gdje svaka kuća u blizini nuklearne elektrane ima posebne radio prijemnike koji se uključuju u slučaju opasnosti. Svi u krugu od 25 kilometara moraju se skloniti u zatvorene prostore.

'Normalni dom trebao bi biti u redu, čak i u slučaju velike radioaktivnosti', kaže Johansson, potvrđujući da bi sigurno trebalo biti i u škola. Nema potrebe ostajati u skloništima. Svi građani u Švedskoj imaju i tabletu joda koja sprječava apsorpciju zračenja u štitnjači i time sprječava rizik od raka štitnjače. Dobiva ga svako kućanstvo, svakih pet godina, a konzumacija bi ovisila o razmjerima zračenja. Nakon što se ljudi u zatvoreno, potrebno je pratiti vijesti uživo na tradicionalnim ili društvenim mrežama. U Švedskoj su i lokalni mediji obučeni za distribuciju ove vrste smjernica.

Sljedeći koraci ovise o količini radioaktivnog materijala koji je iscurio, kao i o meteorološkim čimbenicima, kaže Johansson, dodajući da se u Švedskoj reakcije na nuklearne incidente uvježbavaju nekoliko puta godišnje.