Neslužbeno se doznaje da je navodni mozak grupe Slovenac Marko Romanič koji je posao naknadno prepustio Andrei Škalić, dok su značajne uloge u grupi navodno imali Emir Isaković i Ivanki Bini.

Ostali osumnjičenici radili su u kreditnim uredima diljem Hrvatske i klijentima nudili ugovore u kojima je stajalo da im je dug znatno veći od stvarno posuđenog iznosa.

Ugovori su, tvrdi tužiteljstvo, imali i kaznene klauzule u slučaju kašnjenja s otplatom, a povrat zajmova osiguravao se bjanko zadužnicama i čekovima te prijenosom vlasništva na nekretnina i automobilima znatno vrijednijima od posuđenog iznosa.

Uskok u optužnici navodi da su lihvari kako bi prikrili nezakonitosti osnovali više od 100 tvrtki koje su diljem Hrvatske otvarale kreditne urede.

Uvjete davanja zajmova navodno su određivali Romanič i Andrea Škalić, dok je Isaković pronalazio lokacije za kreditne urede, opremao ih, dostavljao im novac, preuzimao novac i dokumentaciju te, sukladno planu i dogovoru, transferirao novac dobiven od kreditnih ureda.

Četvrtooptužena je, prema optužnici, organizirala i nadzirala rad osoba u kreditnim uredima te suradnika koji su sklapali ugovore i naplaćivali zajmove. Navodno im je organizirala i edukaciju te je, kao i drugi okrivljenici, odobravala sklapanje pojedinih ugovora o davanju zajma.

Tužiteljstvo tvrdi da su okrivljenici, kako bi klijentima "nabili dug" zahtijevali sklapanje daljnjih ugovora koji su glasili na još veće iznose, iako im dodatni novac nikada nisu isplatili. Pritom su povrat osiguravali dodatnom imovinom, prijeteći im aktiviranjem ranije ugovorenih sredstava osiguranja, bez obzira na već vraćeni dio duga.