'Morate shvatiti da je većina zemalja u Europi za rat, a samo mala manjina je za mir... Neke od tih europskih zemalja mogle bi promijeniti svoja stajališta', kazao je Szijjarto, nadovezujući se na Orbana, a on je pak rekao da Trump 'neće dati ni peni za rusko-ukrajinski rat', pa će Ukrajina pasti na koljena jer Europljani ne mogu sami financirati ukrajinsku borbu. I ne samo to - prema Orbanu, Sjedinjene Države više ne žele financirati sigurnost Europe.

Politički analitičar Denis Avdagić podsjeća da između Trumpa i Orbana postoji 'kemija' jer su vrlo slični političari. Ipak, ovakvo petljanje jednog državnika u predizbornu kampanju bilo koje druge zemlje, a pogotovo velike sile, nosi i svoje konzekvence, što su već iskusili političari koji su na prošlim izborima podržali Trumpa, a ispostavilo se da niti je bilo prijevare, niti je on tada mogao pobijediti.

'Ovo je sada naravno posve druga priča, ali imat će konzekvence po samog Orbana ako Trump ne pobijedi. Lako se može dogoditi da zbog ovakvih stvari postane malo veća persona non grata što se tiče Amerikanaca, a to nije mala stvar jer je taj odnos izuzetno bitan, posebno državama članicama NATO-a', kaže Avdagić za tportal.

Po pitanju samog sadržaja, čini se da Trump svojim mađarskim saveznicima zapravo nije rekao ništa što već nije poznato. On je, podsjeća analitičar, vrlo jasno kazao što misli i trenutno pritišće kolege republikance u Kongresu da ne odobre nikakvo financiranje ili plan za Ukrajinu. Iako je Senat još polovicom veljače usvojio zakon o paketu pomoći s 61 milijardom dolara za Ukrajinu, i dalje je neizvjesna njegova sudbina u Zastupničkom domu, koji kontroliraju republikanci - iako je američki predsjednik Joe Biden ustvrdio da je upravo neaktivnost američkog parlamenta dovela do pada ukrajinske Avdiivke. Avdagić očekuje da će taj zakon proći s obzirom na to da postoji dvostranačka većinska podrška u Kongresu, pa ostaje samo pitanje kada bi se to moglo dogoditi.

Govoreći o mirovnim inicijativama, Avdagić napominje da je pitanje koliko su Ukrajinci - osim što po svaku cijenu žele obraniti svoju zemlju - uopće u mogućnosti pregovarati s Rusima nakon što je Moskva htjela ishoditi pregovore s Washingtonom o miru u Ukrajini. 'Bidenova administracija to je vrlo jasno odbila. Naravno da oni nemaju što pregovarati u ime Ukrajine, nego bi to valjda - ako i kada netko bude htio pregovarati - trebao biti službeni Kijev. To je klasična zamka u koju Kremlj želi uhvatiti Zapad kako bi nečim 'dokazao' da je upravo Zapad poveo rat u Ukrajini, a ne oni svojim brutalnim činom agresije', tumači Avdagić.

Što se pak tiče samog Orbana, njegov susret s Trumpom nije nikakvo iznenađenje. Mađarskom predsjedniku jako je stalo da on pobijedi, ne samo zato što mu taj tip političara više odgovara, nego i radi njegove vlastite političke karijere. Ne treba gubiti iz vida to da je Orban inteligentan političar, vrlo spretan i u globalnim okvirima, kaže Avdagić, podsjećajući da se on ponekad prikazuje kao crna ovca, premda često nije usamljen u onome što čini. Primjerice, Belgija je lani povećala uvoz ruskog LNG-a, a do ove godine ondje su se uvozili i dijamanti iz Rusije. To se nije problematiziralo, ali je mađarska politika stalno bila na meti kritika zbog trgovine s Rusijom. Možda upravo zbog Orbana, koji sada dodatno ulaže u svoj odnos s Trumpom i promovira ga kao globalnog spasitelja.

'Nema puno lidera u svijetu koji su oduševljeni idejom povratka Trumpa u Bijelu kuću. A među onima koje ta ideja oduševljava najviše je onih čije su zemlje nesređene, pa zbog vlastitih problema žele upravo njega. Primjerice, Aleksandru Vučiću i Miloradu Dodiku treba povratak Trumpa jer to znači mogućnost narušavanja multilateralnih organizacija i snažnih državnih asocijacija u koje oni ne žele ući, poput NATO-a, odnosno u koje ne mogu ući, kao što je to Europska unija. Novo miješanje karata omogućilo bi Vučiću da kaže – evo, mi smo bili u pravu', kaže Avdagić, dodajući da bi bilo prilično jadno svoje neuspjehe kod kuće opravdavati nekakvim ‘uspjehom’ izvan konteksta vlastite zemlje.

Po pitanju samog Trumpa i nagovještaja s Floride o Ukrajini i NATO-u, to su prvenstveno predizborne priče te se mogu promatrati samo u duljim vremenskim ciklusima. Nakon što se odobri u Kongresu, financijska pomoć Kijevu možda će doći u pitanje tek iduće godine, a i tema eventualnog izlaska SAD-a iz NATO-a na dugom je štapu. Avdagić ističe da po Sjevernoatlantskom ugovoru, čije je depozitar upravo SAD, država članica ostaje vezana uz taj savez čak godinu dana od same najave istupanja iz NATO-a. Osim toga, američki zakonodavci zakomplicirali su izlazak iz NATO-a pravilima o dvotrećinskoj supervećini u Senatu ili aktu Kongresa.

'To bi značilo da bi, uz Trumpovu pobjedu, i njemu bliski republikanci morali nadmoćno pobijediti na izborima za Kongres koji se održavaju kad i predsjednički izbori u studenom', ističe Avdagić.

Najveći problem, dakako, za početak bi imala sama Ukrajina, no analitičar ističe da je pitanje i dokad može trajati ruska agresija.

'Putin jedva čeka američke izbore, misleći da će mu dati neku novu snagu i slomiti moral Ukrajinaca jer je upravo to bilo najjače oružje u njihovoj obrani. Oni se nisu slomili. Način na koji je ruska snaga ušla u Ukrajinu vrlo jasno daje do znanja da su očekivali brz pad, ne otpor i borbu, a na kraju i pobjede Ukrajinaca u brojnim bitkama. Ne možemo zanemariti to da se oni tamo bore sami te da, osim možda nekih malobrojnih infrastruktura u nekom segmentu ili tehničke pomoći, tamo nema nikakvih drugih vojnika. Ima dobrovoljaca iz cijelog svijeta; deseci nacija prisutni su tamo zbog ljudi koji žele pomoći Ukrajini. A ne znam mogu li na prste jedne ruke nabrojiti zemlje iz kojih dobrovoljci dolaze u pomoć Rusima', kaže Avdagić.

Otegotna okolnost svakako je vojno-financijski aspekt, činjenica da Ukrajina, za razliku od Rusije, nema vlastitu proizvodnju streljiva. Izuzetno je teško ratovati na način da se u uvjetima ratne ekonomije mora kupovati tuđe streljivo. Iako je Rusija tu u prednosti, treba sagledati ukupnu situaciju.

'Već smo imali dramatične događaje, grupu Wagner koja je izazvala pobunu pa došla nadomak Moskve. Sloboda govora je ukinuta, ljudi idu u zatvor samo zato što kažu da je u Ukrajini rat, a i dalje se fingira demokratsko društvo. To nisu jednostavne stvari i moglo bi doći do 'pucanja'. Ne treba zaboraviti da se Sovjetski Savez slomio zbog rata u Afganistanu – majke i supruge poginulih, ali i živih vojnika postale su u jednom trenutku prevelik problem. Ne znam koliko daleko to sada može ići, ali mrtvi vojnici i dalje stižu iz Ukrajine', ističe analitičar, podsjećajući da Kremlj nikada ni vlastitoj ni svjetskoj javnosti nije objasnio poantu svoje agresije na Ukrajinu, odakle sasvim sigurno nije dolazila prijetnja Rusiji.

Avdagić konstatira da brojni međunarodni programi suradnje, uključujući vojnu, uvelike ovise o predsjedničkoj administraciji u SAD-u, a isto tako mogu jako ovisiti o tamošnjem senzibilitetu prema nekome od europskih vođa.

'Vidjeli smo da je predsjednik Biden vrlo oštro, nediplomatskim rječnikom, govorio o samom Orbanu. To isto govori nešto. Treba biti jasan – neće Amerika nekog bombardirati zato što je bio na ovoj ili onoj strani, ali suradnja sa SAD-om izuzetno je bitna svakoj zemlji, pogotovo u Europi. Jednako tako, najveći kupac američkog naoružanja je Europa kao kontinent. Na neki način, plaćamo tu vrhunsku tehnologiju, kao što su zrakoplovi F-35 i streljivo', podsjeća Avdagić, dodajući da snažna vojna industrija u SAD-u, koja čini i veliki lobi u političkom smislu, neće sjediti skrštenih ruku uoči predsjedničkih izbora, već će analizirati i bi li pobjeda Trumpa značila da njihova tehnologija postaje nezanimljiva Europljanima.

Komentirajući mogućnost da Trump u slučaju napada Rusije na neku drugu europsku zemlju ili članicu NATO-a zauzme Putinovu stranu i odbije pomoći novoj žrtvi agresije, analitičar napominje da iako je cijeli državni sustav u SAD-u jako naslonjen na predsjedničku administraciju, iznimno veliku ulogu u vanjskoj politici ima Kongres, osobito Senat.

'Posve je sigurno da bi većina senatora i uopće kongresnika zahtijevala od predsjednika da se reagira, čak i ako on to ne želi, kako bi se poštovali međunarodni ugovori', uvjerava Avdagić.

Podsjeća na predstojeći timeline: nakon izbora u studenom, uz pretpostavku da ne bude problema oko rezultata, slijedi predsjednička inauguracija 20. siječnja 2025. Čak i da pobijedi Trump, pa čak i da inicira izlazak iz NATO-a te dobije potporu u Kongresu za to, ugovorna obveza traje još godinu dana. Ako je ne bude poštovao, SAD i on kao predsjednik izgubili bi svaki međunarodni kredibilitet. Ako se poštuje ugovor, SAD ostaje involviran negdje do sredine 2026., a do tada će i Europljani posve sigurno razraditi svoju obranu.

Ipak, takvi scenariji su iznimno nerealni, naglašava Avdagić, ponajprije upravo zbog vojne trgovine između Europe i SAD-a. I Hrvatska je, primjerice, dobila američke helikoptere i oklopna vozila, što iz donacija, a što novcem iz vlastitog proračuna. Time ujedno prelazi na novu, zapadnu tehnologiju. Naravno, ne treba zaboraviti da Europa ima sofisticiranu proizvodnju zrakoplova, pa tako i u Hrvatsku uskoro dolaze francuski Rafalei. Ti borbeni zrakoplovi, kaže Avdagić, doslovno su među pet najboljih borbenih aviona u svijetu i predstavljaju velik tehnološki skok za našu zemlju.

'A da ne govorimo o svoj sili druge tehnologije koju ima Europa; ako se pojača proizvodnja, mogli bismo biti samodostatni. Segment u kojem smo i dalje kao kontinent definitivno jako loši pitanje je proizvodnje streljiva i to se sad jako vidi u Ukrajini. Puno je vojnih analitičara govorilo da se to ne smije zapostavljati, a spominjalo se često i u kontekstu Hrvatske. Godinama vučemo to pitanje kao temu za koju se smatralo da nije toliko bitna i relevantna, a evo vidite - dogodi se rat i sve se promijeni u jednom danu. Na kraju krajeva, treba uvijek, koliko god da je to moguće, o svakoj konkretnoj temi ipak slušati struku', zaključuje analitičar.