Dugo su i izdržali, puna dva mjeseca. A onda je Mostov ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić nasrnuo na Ustavni sud poručivši šefu HDZ-a Andreju Plenkoviću da je njegova stranka zaštitnica korupcije. Očekivano, premijer je poludio na svog ministra unutarnjih poslova. Trube su zasvirale - počeo je drugi unutarkoalicijski rat Mosta i HDZ-a
Premijer Andrej Plenković napokon je javno prošvikao ili - kako bi on to volio reći – iskazao nezadovoljstvo. Naš je premijer nezadovoljan jer mu je Mostov ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić u intervjuu za Globus poručio da je njegova stranka, njegov HDZ zaštitnik korupcije.
Orepićev udar u Globusu ili se nije želio, ili se nije uspio popeglati u noći sa srijede na četvrtak. Sasvim svejedno, kolac u koaliciju HDZ-a i Mosta ostao je zabijen toliko duboko da je u četvrtak prijepodnena sjednici Vlade Plenković ispred svih - i HDZ-ovih i Mostovih - ministara rekao kako se, ne samo on, nego i cijela Vlada ograđuju od Orepićevih rečenica iz intervjua.
Započela je velika igra. Plenković je tim potezom želio načistac istjerati Most. Točnije, raskoliti taj monolit. Doseg Plenkovićeva htijenja zasad je vrlo skroman. S Judom se do sada identificirao samo Mostov ministar pravosuđa Ante Šprlje koji se ogradio od Orepića rekavši da on nije član Mosta za razliku od ministra unutarnjih poslova.
Učinio je to sa sigurne udaljenosti - iz Bruxellesa. U istom gradu, sasvim slučajno, u četvrtak je bio i ministar Vlaho Orepić koji ništa nije rekao. Zasad.
Šef Mosta Božo Petrov ukazao se u četvrtak poslijepodne pred novinarima u Saboru. Relativizirao je u svom stilu cjelinu Orepićeva gnjeva prema Ustavnom sudu ustvrdivši kako je Orepić ciljao samo jednog suca, a ne Sud u cjelini.
Istina je, međutim, ta da je Orepić pozvao ustavne suce na kolektivnu ostavku, da im je poručio da su u tom sastavu prijetnja nacionalnoj sigurnosti i da je posebnom žestinom opalio samo po HDZ-ovu sucu Davorinu Mlakaru - apostrofiravši da se za njim vuku ozbiljne sumnje na korupciju.
Petrov se izvlačio time da je Most glasao samo za neke ustavne suce, a da su odluku o sastavu Ustavnog suda u cjelini donijeli SDP i HDZ u dogovoru. Što je, tako pojednostavljeno, i točno.
Ali to otvara prava pitanja: zašto ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić nije, ako ima kvalitetnih informacija, podnio prijavu protiv Mlakara, a onda i zašto je Most s tim i takvim HDZ-om opet formirao parlamentarnu većinu i koalicijsku Vladu?
Odgovor na prvi dio pitanja nije nam poznat. Ali je zato odgovor na drugi dio pitanje očit – zato što Most, kao i svaka druga politička organizacija želi biti na vlasti. Do kada će Most biti oporba vlasti u kojoj i sam participira? Pa sve dok sam ne preuzme svu vlast ili u tom pokušaju ne izgori.
U tom kontekstu bit će vrlo zanimljivo promatrati iduće poteze ministra Orepića. Njegov medijski istup protiv Ustavnog suda zapravo je napad na HDZ koji neodoljivo podsjeća na njegovu reakciju protiv tadašnjeg šefa HDZ-a Tomislava Karamarka. Karamarko ga je tada podcijenio, tretirao ga k'o balavca i preko medija mu poručio da svi najbolje uče na vlastitim greškama. Ali gdje je danas Karamarko, a gdje Orepić.
I zato ne bi bilo pametno bagatelizirati Orepića i njegov napad na HDZ. Njegov potez valja promatrati i kao najavu još jednog žestokog oporbenog djelovanja Mosta unutar okvira vladajuće koalicije s HDZ-om.