Iako je od potresa u Turskoj i Siriji prošlo osam dana i šanse za prolazak preživjelih kopne svakom novom minutom, čuda se ipak događaju. Tako je jutros nakon 199 sati pod ruševinama u pokrajini Adıyaman u jugoistočnoj Turskoj izvučen osamnaestogodišnji Muhammed Cafer Cetin. Iz grada Kahramanmaraşa pak stiže vijest da su spasioci ispod ruševina trokatnice pronašli baku, kćer i unuku, ali ih još uvijek nisu uspjeli izvući jer su se dva tunela koja su pokušali napraviti urušila i blokirala prolaz.

I sami spasioci su u čudu zato što su žive iako su bez vode i hrane već osam dana. Često se spominju prva 72 sata kao ključna za spašavanje, jer to je vrijeme koje čovjek može provesti bez vode. Događa se da ljudi izdrže i tjedan dana, što se uzima kao maksimum, a procjenjuje se da se bez hrane može izdržati i do tri tjedna.

Međutim ključ za preživljavanje bez vode je i temperatura zraka. Ako je ona visoka, dolazi do bržeg znojenja i brže dehidracije te se smanjuje mogućnost preživljavanja. Prilikom nižih temperatura dehidracija je manja, šanse rastu, ali ako je temperatura jako niska, može doći do hipotermije. Josip Granić, izvršni pročelnik Hrvatske gorske službe spašavanja (HGSS) i odnedavno posebni savjetnik ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića za područje civilne zaštite, smatra da je izvlačenje preživjelih u ovom trenutku ogromna doza sreće i božje čudo.

'Ako osoba u startu nije teže ozlijeđena i ne treba nekakve lijekove, ključno je niz faktora, ali dva su osnovna - zrak i voda. Bilo je slučajeva da su osobe bile zarobljene u zgradi koja se urušila, a oni su bili u podrumu koji je ostao netaknut. Ovo što se sada događa - da nakon osam dana izvlače ljude žive iz ruševina - nevjerojatna je doza sreće ili božje čudo', kazao je Granić. Napominje da je mentalna snaga jedan od važnih faktora za preživljavanje, ali da to nije lako jer se radi o velikom šoku.

'Mogu vam reći iz osobnog iskustva, vježbajući spašavanje iz lavina, da to nije situacija u kojoj se itko želi naći. Ležite zatrpani snijegom u malom prostoru i iako znate da je riječ o vježbi i da će vas kolege otkopati, to nije ugodno, a kad čujete psa da laje, bude vam drago. Uopće je nemoguće zamisliti što proživljavaju ljudi koji su živi zatrpani. Sasvim sigurno im kad čuju nekog to daje dodatnu snagu da prežive', navodi Granić. Napominje da je suočavanje sa situacijom jako bitno, bez obzira jeste li klaustrofobični ili nešto drugo.

'Trebate što prije prihvatiti situaciju u kojoj se nalazite i razmišljati što možete napraviti da preživite', zaključio je. A vremena za to je sve manje i sve više inozemnih spasilačkih ekipa napušta mjesto nesreće jer se procjenjuje da ispod ruševina više nema preživjelih. Podsjetimo, jugoistok Turske i sjeverozapad Sirije prije osam dana pogodila su dva snažna potresa snage 7,8 i 7,5 po Richteru te nekoliko desetaka snažnijih od pet stupnjeva. U obje zemlje do danas u podne poginulo je više od 37 tisuća ljudi, od čega 31.543 u Turskoj, a 5714 u Siriji.