Posljednjeg, osmog dana roka, na Općinski sud u Osijeku 10. je listopada stigao zahtjev za izuzećem suca Ivana Sajtera iz postupka u kojem, po privatnoj tužbi Branimira Glavaša, sudi za klevetu osječkom gradonačelniku Ivanu Vrkiću. Zahtjev za delegaciju Suda i prenošenje predmeta drugom općinskom sudu u Hrvatskoj – budući da su Vrkić i njegova obrana izrazili sumnju u nepristranost cijelog Suda – istog je dana poslan poštom, saznajemo iz krugova bliskih osječkom gradonačelniku
Kao što je Vrkićeva braniteljica Ksenija Vržina – iz zagrebačkog odvjetničkog ureda Hanžeković i partneri – najavila na raspravi 2. listopada, u pismenom je obliku obrazložila zašto smatra da sudac Sajter ne može nepristrano, neovisno i pravično suditi u postupku po tužbi Branimira Glavaša.
Iz načina postupanja prema privatnom tužitelju, Vrkićeva braniteljica zaključila je da je sudac Sajter pod snažnim utjecajem koji Glavaš i dalje ima u Osijeku, bez obzira na to što je više od pet godina odsutan iz Hrvatske te u Mostaru izdržava zatvorsku kaznu za počinjeni ratni zločin.
To zaključuje ne samo iz ozračja što je pred zgradom Suda vladalo uoči početka zakazane rasprave, a gdje se na poziv čelnika Glavaševa HDSSB-a i sklonih mu medija okupila veća skupina pristaša s transparentima i njegovim fotografijama kako bi 'dočekali i pozdravili generala', nego i iz načina ponašanja privatnog tužitelja u sudnici. Sudac ne samo da to nije spriječio, nego je i prešutno dopustio, premda je na početku rasprave upozorio da takvo ponašanje neće tolerirati.
Glavaš vodio raspravu, a ne sudac
Odvjetnica Vržina uočila je kako je Sud, odlučujući koga će od zainteresirane javnosti pustiti na raspravu, prvenstveno uzeo u obzir interes privatnog tužitelja, pa je to omogućio mnogim istaknutim članovima HDSSB-a. Sucu zamjera što Glavaša nije ukorio kada se, ulazeći u sudnicu, sinu obratio riječima: 'Sine bok', smatrajući to neprimjerenim.
Kao primjer nadmoći privatnog tužitelja nad sucem, obrana ističe kako je samoinicijativno sjeo između svojih punomoćnika, oglušivši se na zahtjev pravosudnog policajca da ostane pored njega, gdje mu je kao zatvoreniku mostarskog zatvora privremeno predanom Republici Hrvatskoj, bilo mjesto. Jednostavno je premjestio stolac i rekao da se mora konzultirati sa svojim odvjetnicima, na što je sudac pristao. Vržina je procijenila i kako su privatni tužitelj i njegovi zastupnici, a ne sudac, tijekom rasprave vodili glavnu riječ uključujući se kada su htjeli bez dopuštenja suca, agresivno gestikulirajući i povisujući ton, a sudac ih niti jednom zbog toga nije upozorio niti im oduzeo riječ. Pritom su sugerirali sucu kako da vodi postupak i kakve odluke da donese.
Očito pod tim pritiskom, smatra obrana, sudac Sajter odlučio je da će troškove održavanja ponovljene rasprave snositi okrivljeni Vrkić. Takvu odluku obrana je doživjela kao kaznu suda za izazivanje prekida postupka. Sudac, naime, tu odluku nije uvjetovao odbijanjem zahtjeva za izuzećem, pa bi se ona trebala provesti čak i u slučaju da zahtjev bude prihvaćen, što bi bilo apsurdno.
Sudac mirno slušao Glavaševe pohvale
Odvjetnica Ivana Vrkića predbacuje sucu Sajteru i što je dopustio da ga Glavaš na raspravi pohvaljuje i 'skida mu kapu na hrabrosti što se odupro pritiscima i pozvao ga na raspravu' te mu izražava priznanje njegovoj stručnosti, moralnosti i profesionalizmu. Potom je pun samopouzdanja izjavio kako ga se ne tiče koliko će RH i BiH stajati njegovo dovođenje te je siguran da će troškove postupka u konačnici platiti okrivljenik.
Takvo prejudiciranje presude sudac nije zaustavio niti sankcionirao, nego dopustio, uzalud ga neuspješno pokušavajući prekinuti nekoliko puta, ali je uvijek odustajao pred agresivnim Glavaševim nastupom. Time je, drži obrana, prekršio odredbe ZKP-a kojima se regulira održavanje reda i mira u sudnici i pokazao da ne može osigurati uredno odvijanje postupka.
Unatoč traženju obrane, sudac nije ispitao je li privatna tužba propisno sastavljena. Još tijekom rasprave složio se da činjenični opis u tužbi sadrži nedopuštene komentare, a nedostaje zakonski opis kaznenog djela, kako to predviđa Kazneni zakon. Usprkos tomu, sudac nije privatnom tužitelju vratio tužbu na ispravak.
Obrani nije omogućio niti očitovanje na predložene svjedoke, niti je pozvao stranke da obrazlože dokazne prijedloge koje namjeravaju izvesti na raspravi.
Premda se rasprava mogla održati i bez nazočnosti privatnog tužitelja – koji je uz visoke troškove doveden iz zatvora u drugoj državi – sudac ga je odmah pozvao na raspravu putem međunarodne pravne pomoći, iako za to nije ovlašten. Naime, dovođenje zatvorenika na sudsku raspravu od Ministarstva pravosuđa RH i Ministarstva pravde BiH može zatražiti samo Županijski sud.
Sve te i druge razloge navedene u pismenom obrazloženju zahtjeva za izuzećem suca, a sličnima je zasigurno obrazložen i zahtjev za delegacijom Općinskog suda u Osijeku – s naglaskom na snažan utjecaj što ga privatni tužitelj i danas ima na institucije sustava, čiju je unutarnju mrežu gradio dva desetljeća, dok je njegova politička stranka pojedinačno najjača u Osijeku i OBŽ – obrana smatra dovoljnima za pozitivno rješavanje zahtjeva za izuzećem suca i delegacijom Suda.
