Zakon o stečaju potrošača poznatiji i kao zakon o osobnom bankrotu Vlada je nakon današnje sjednice uputila u saborsku raspravu. Ideja je Zakona, pisanog po uzoru na iste slične u zemljama članicama EU, omogućiti blokiranim i prezaduženim građanima novi početak
'Ovo nije čarobni štapić, nitko ne može računati da će ući u njega i da će mu biti svi dugovi trenutno otpisani i da će bez ikakvih opterećenja krenut dalje. To nije to. Ovo je balans između toga da vam cijela imovina koju imate ulazi u otplatu duga i da ulazite u doba kušnje koje može trajati do pet godina i nakon toga sve što niste otplatili se otpisuje, ali se do toga teško dolazi.
Iskustva iz EU zemalja govore da je to težak postupak za obje strane. Ovo nije jednostavno', kazao je Orsat Miljenić, ministar pravosuđa, dodavši da stečaj mogu pokrenuti samo dužnici.
Prema prijedlogu zakona, osobni bankrot može pokrenuti svaka osoba koja se nalazi tri i više mjeseci u blokadi, a obaveze su joj 30.000 kuna i više. To se odnos i na one koji se bave samostalnom djelatnošću, ali su za njih kriteriji nešto drugačiji pa tako ne mogu imati više od dvadeset vjerovnika i dug veći od sto tisuća kuna.
Zakonodavac je predvidio dvije faze postupka; sudsku i izvansudsku. No prije nego li se dođe do suda svi će se s vjerovnicima morati pokušati nagoditi van njega za što će biti zadužena FINA u kojoj će se morati popuniti obrazac sa svim potrebnim podacima od pokretne i nepokretne imovine, preko prihoda do dugovanja. U FINA-i će biti smještena savjetovališta čiji će zaposlenici proći posebnu obuku. Zajedno s posrednikom i vjerovnicima dužnik će složiti plan povrata potraživanja.
Nakon toga određuje se rok od jedne do pet godina u kojem upravljanje imovinom, prihodima dužnika, ali i načinom namirenja vjerovnika preuzima posrednik. Za vrijeme trajanja plana dužniku treba mjesečno ostati minimalni iznos u visini socijalne pomoći.
Ako je riječ o samcu ona iznosi 800 kuna. Ako se dogodi da se rasprodajom imovine dužnika ne uspiju namiriti vjerovnici u periodu do pet godina dugovi se otpisuju, a dužnik može krenuti od nule. Ukoliko se dužnik i vjerovnici ne uspiju dogovoriti izvansudski, prema prijedlogu Zakona, sporovi će završavati na građanskim sudovima.
No i prije samog postupka na sudu sudac će pokušati pritisnuti zainteresirane strane da postignu dogovor. Dogovor će se na sudu smatrati postignutim ako iznos oko kojeg se zainteresirane strane uspiju dogovoriti prelazi polovicu tražbina. Ako do toga ipak ne dođe sudac imenuje stečajnog upravitelja koji mora složiti plan vraćanja dugova u periodu od jedne do pet godina. Za to vrijeme stečajni upravitelj će upravljati svom imovinom, prihodima...
Ako stečajni upravitelj procijeni da to iznos duga zahtjeva može se prodati I nekretnina u kojoj dužnik živi, ali ako on zatraži da u njoj živi za vrijeme otplate duga sud mu je to dužan odobriti. Utvrdili stečajni upravitelj da dužnik nema značajnije imovine za prodati zatražiti će od suda oprost duga.
Dužnici koji podnesu zahtjev za osobnim bankrotom dužni su istinito prikazati svu imovinu, prihode i dugove inače u deset narednih godina gube pravo na osobni bankrot.