Franjina priča počinje jednog vrelog kolovoškog dana 2014. Do tog dana Franjo je bio jedan od onih vozača zagrebačkog ZET-a koje ni ne zamjećujemo svodeći ih često na razinu inventara. Obavljao je svoj posao besprijekorno, kaže da je u devet godina rada imao samo jednu nezgodu za koju nije bio kriv, a o obimu karambola govori činjenica da je šteta iznosila 500 kuna. A onda su ga pozvali u upravu i rekli mu da će dobiti izvanredni otkaz i to zato što je - njegova potvrda o završenom školovanju krivotvorena.

'Naravno da su mi se noge odrezale! Završio sam na Hitnoj! Kako sad diploma krivotvorena?' prisjeća se Franjo i pojašnjava kako je to bilo vrijeme kad je u Zagrebačkom holdingu, a na temelju otkrića lažiranih diploma, zatražena provjera diploma radnika. Za Franju je iz Elektrostrojarske obrtničke škole stiglo obrazloženje - diploma nevjerodostojna.

'Postoje neki trenuci u životu kad vam se čini kako je to što vam se dešava čisto ludilo. Kod mene je to bio taj dan. Najprije krivotvorina, onda nevjerodostojnost!?' kaže Franjo pa slaže papire, indekse, potvrde i svaki dokument dodatno pojašnjava.

'Ja sam školske godine 1982/1983. upisao 1. razred CUO '8. svibnja 1945' u Zagrebu, Selska 83, te isti završio s dobrim uspjehom upisanim u svjedodžbu, br. mat. knjige 01-7211 dana 20. 6 .1983. Je l' to piše? Piše. Piše i da sam školske godine 1983/1984. završio 2. razred s vrlo dobrim uspjehom upisanim u svjedodžbu, br. mat. knjige 01-7211 dana 19. 6.1984. Treću godinu programa - struka strojobravar, obrazovni profil IV. stupanj smjer metal, završio sam s vrlo dobrim uspjehom koji je upisan u indeks s matičnim brojem 03-1317. Evo i tog papira', polako i temeljito, u potrazi za zdravim razumom, slaže papire pred nekom nepostojećom porotom.

'Zadnju godinu obrazovanja istog smjera završio sam školske godine 1985/1986, nakon čega mi je izdana Svjedodžba o završenom srednjem obrazovanju. Tijekom te školske godine pohađao sam praktičnu nastavu u periodu od 16. 9. 1985. do 18. 4. 1986. ukupno 512 sati u SOUR Pliva Zagreb; RZ 'Pliva zajednički poslovi'. Završni ispit polagao sam od 2. 6. 1986. do 16. 6. 1986. te sam položio završni ispit s ocjenom odličan, na temelju čega sam stekao stručnu spremu strojobravar, IV. stupanj stručne spreme, a što je sve upisano u Svjedodžbu o završenom srednjem obrazovanju matični broj 03-1317, broj matične knjige 015 s upisom broja djelovodnika 01-500/86 dana 16. 6. 1986', kaže Franjo i dodaje kako je u Zagrebački holding, odnosno ZET, došao u srpnju 2005. i to sa svjedodžbom prekvalifikacije vozača autobusa.

'Kao strojobravar radio sam nakon završetka škole u poduzeću Lim, a na prekvalifikaciju sam se odlučio 96/97. godine. Dakle, imam dvije potpuno valjane svjedodžbe. Ona strojobravara nije bila upitna tijekom mog radnog vijeka u drugim tvrtkama. ZET ne dovodi u pitanje moju kvalifikaciju vozača, ali prihvaća dopis Elektrostrojarske obrtničke škole da je moja svjedodžba strojobravara nevjerodostojna. Ta svjedodžba je bitna jer mi je njeno posjedovanje omogućilo prekvalifikaciju', pojašnjava Franjo i onako usput domeće: 'Taj dopis o mojoj nevjerodostojnoj diplomi iz Elektrostrojarske obrtničke škole nosi datum 20. srpnja 2014. Pogledajte u kalendaru - taj dan je bila nedjelja.'

U to vrijeme još su neki Franjini kolege dobili slična očitovanja iz svojih škola, ali to njih nije posebno iznenadilo. Znali su da su 'papire kupili' i pristali su na ponudu Holdinga da potpišu izvanredni otkaz, a zauzvrat se protiv njih neće dizati kaznena prijava. To su i učinili.

'Kako da potpišem da sam krivotvorio ili kupio svjedodžbu, kad nisam. Otišao sam u upravu i dao izjavu pod punom materijalnom i kaznenom odgovornošću da je moja svjedodžba valjana. Dakle, bio sam spreman kazneno odgovarati ako se pokaže da sam se na bilo koji način ogriješio o zakon. Ali u Holdingu su taj papir ignorirali, a meni poštom poslali obavijest da je 13. kolovoza 2014. Zagrebački holding d.o.o., Podružnica ZET donio odluku o izvanrednom otkazu mog Ugovora o radu, pozivajući se na dopis Elektrostrojarske obrtničke škole iz Zagreba u kojem je napisano da moja svjedodžba pod matičnim brojem 03-1317 od 16. lipnja 1986. god. nije vjerodostojna', kaže Franjo, ponavljajući birokratske formulacije kao da želi još jednom pokušati prodrijeti kroz njihovu logiku. Logiku koja ga je zbog posljedica stresa natjerala da potraži liječničku pomoć.

U tom trenutku Franjina priča seli se na bolničke hodnike, a njegov radni vijek u Hrvatski zavod za zapošljavanje, u kojem je uredno zaveden baš na temelju diplome koja je 'nevjerodostojna'. Kad se malo sabrao, Franjo je na Općinskom radnom sudu u Zagrebu podnio tužbu radi nedopuštenosti otkaza. 'Prvostupanjskom presudom br. Pr-9009/14 od 22.5.2015. moj zahtjev je odbijen, pa sam na istu podnio žalbu Županijskom sudu u Zagrebu. Ista je pod br. Gž R-1523/15 od 13.10.2015. odbijena kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog građanskog radnog suda u Zagrebu. Na presudu Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-1523/15 uložio sam reviziju 1.12.2015. te čekam odluku', nabraja Franjo i ističe kako je u svim tim parnicama njegova odvjetnica priložila podatke iz Elektrostrojarske obrtničke škole o njegovu školovanju, u kojima se priznaje da je završio sva četiri razreda navedene škole.

'No u tom dopisu piše da podataka o Svjedodžbi o završenom srednjem obrazovanju, koja nosi isti matični broj, nema u matičnoj knjizi 015 Centra za usmjereno obrazovanje '8. svibnja 1945'. Nadalje, ravnatelj škole Anto Delač prilikom saslušanja u parničnom postupku pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu izjavio je da sam ja završio sva četiri razreda njihove škole (tj. pravnog prednika sadašnje Elektrostrojarske obrtničke škole) no da je rubrika o položenom završnom ispitu prazna. Iz toga tvrdi da je moja Svjedodžba o položenom završnom ispitu nevjerodostojna. Ali ja posjedujem izvornike svjedodžbi o završenom 1. i 2. razredu, indeks, dnevnik proizvodnog rada i potvrdu o obavljenoj praksi kao preduvjetu izlaska na završni ispit, pohvalnicu škole od 8. 5. 1986. te izvornik Svjedodžbe o završenom srednjem obrazovanju matični broj 03-1317, broj matične knjige 015 s upisom broja djelovodnika 01-500/86 dana 16.6.1986', kaže Franjo i podastire sve te papire i zaključuje: 'Ako sam lažni diplomant, zašto protiv mene nije pokrenut kazneni postupak, zašto mi svjedodžba nije poništena? Ništa to sud ne zanima, dovoljna je bila izjava ravnatelja da moja svjedodžba nije vjerodostojna da zaključi kako je izvanredan otkaz opravdan.'

Ima Franjo još jedan dokaz: sudu je bio priložen nalaz sudskog vještaka za rukopise Ljerke Zdunić u kojem je potvrđeno da on posjeduje valjani izvornik svjedodžbe, ali to sudu nije bitno. Ustrajan da dokaže kako mu je učinjena nepravda, Franjo se žali na sudske presude i kaže - ustrajat će 'sve do Strasbourga'.

Istodobno je u studenom zatražio od Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH provođenje inspekcijskog nadzora radi utvrđivanja nepravilnosti u vođenju matičnih knjiga Elektrostrojarske obrtničke škole u Zagrebu, gdje se suočava s još jednim birokratskim labirintom.

U Ministarstvu se sa mnom loptaju. Svaki put kad nazovem čujem – nazovite za sedam dana. To isto govore i mojoj odvjetnici. Prije par dana su mi rekli da moj predmet još nije u radu budući da je inspektor na bolovanju, gospođa tajnica misli da će se vratiti za 7 dana i pritom je dodala 'on ima puno zaostataka'. Drugo mi ništa ne može reći', završava Franjo. Gleda on mene, gledam ja njega, pred nama papiri, štambilji, dopisi, otpisi. U drugoj sobi su njegove tri curice, jednoj je 14, drugoj 9, najmlađoj 4. A mama? Mama radi kao referentica na Općinskom sudu.

Da je živ, Franz Kafka za svoje tjeskobe ne bi izmišljao priče. Bilo bi mu dosta da se preseli u Hrvatsku.