Ministar Mihael Zmajlović i ravnatelj FZOEU-a Sven Mueller prijavljeni su, jer su 'postupajući s izravnom namjerom pribavljanja protupravne imovinske koristi i nanošenja štete državnom proračunu, koja je postojala u trenutku sklapanja ugovora o zakupu, doveli ne samo Agenciju za okoliš, nego i Povjerenstvo Vlade RH za raspolaganje imovinom u vlasništvu RH, Vladu RH, Ministarstvo financija lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica u zabludu i dalje održavaju u zabludi i pokušavaju pod pritiskom i bez potrebnih suglasnosti ishoditi da AZO potpiše ugovor o podzakupu na štetu državnog proračuna', stoji u Kaznenoj prijavi ORaH-a upućenoj Uskoku.

Zbog navedenih radnji Zmajlovića i Muellera ORaH proziva za počinjenje kaznenih djela protiv imovine – prevarom, prevarom u gospodarskom poslovanju te zlouporabom položaja i ovlasti. Uz navedeni dvojac Uskoku je zbog sumnje u počinjenje istih nedjela, prijavljen i predstojnik DUUDI-ja, jer smatraju da bez njega operacija preseljenja u Zagrebtower ne bi bila moguća.

On je dao potporu ovom dvojcu potpisavši suglasnost za preseljenje u Zagrebtower, iako je, drže upućeni, na temelju dokumentacije, odnosno, ugovora (čiji su dijelovi zaštićeni tajnom klauzulom) i njihovih sastavnih dijelova, mogao spriječiti potpisivanje po državni proračun štetne selidbe.

Cijela selidba se, tvrde kritičari, odvijala po spornoj proceduri: naime, temeljni preduvjet za sklapanje ugovora s privatnim najmodavcem jest utvrđivanje činjeničnog stanja na popisu državnih nekretnina, odnosno, podatak da država nema adekvatan prazan prostor za objedinjavanje institucija za zaštitu okoliša na jednom mjestu radi uštede i efikasnijeg rada.

Ranije se, za vrijeme HDZ-ova okolišnog ministra Branka Bačića, kao alternativna lokacija za smještaj Ministarstva i Fonda razmatrala zgrada na adresi Krajiška 20, koja je odgovarala i Zmajlovićevoj prethodnici Mireli Holy. Kalkuliralo se da bi obnova te ruševne zgrade stajala oko 15 milijuna kuna i većim dijelom bi bila financirana iz globalnog fonda za zaštitu okoliša, tako da bi trošak za državni proračun iznosio oko pet milijuna kuna – što je prema najoptimističnijim troškovnicima cijena godišnjeg najma Zagrebtowera. Valja istaknuti da je Zmajlović Krajišku otpisao kao pogodnu lokaciju, pod izlikom da bi za uređenje tamošnjih ureda trebalo uložiti 30 do 40 milijuna kuna.

Pitanje koje se potom nameće jest zašto je u obzir uzeta samo ponuda Zagrebtowera, odnosno, zašto nisu razmotrene i neke druge lokacije kako bi se mogla donijeti kvalitetna i transparentna odluka, kojom bi Mladen Pejnović opravdao svoju zadaću racionalnog i svrhovitog upravljanja državnom imovinom.

Pejnoviću se također zamjera jer je cijeli posao sa selidbom u Zagrebtower preuzeo na sebe isključivši iz igre Vladino povjerenstvo kao sigurnosni mehanizam kontrole, budući da su na bubnju višemilijunski proračunski iznosi. Prema informacijama koje su se pojavile u medijima, navodno bi konačna cijena najma gotovo 9.400 četvornih metara kvadratnih u Zagrebtoweru (Ministarstvo i pripadajuće institucije te Fond) mogla narasti na 13,4 milijuna kuna godišnje.

Također, Pejnović će – ako se Uskok ozbiljno primi posla – morati objasniti istražiteljima zašto je dopustio Zmajloviću da pored ranije (2013. godine) dogovorenog petogodišnjeg najma 3948 četvornih metara poslovnog prostora uzme u jednogodišnji podzakup još ekstra 1193 kvadrata u Zagrebtoweru. Naime, od ukupno dogovorenih četvornih kvadrata poslovnog prostora Ministarstvo je trebalo dati u podzakup AZO-u 850,79 m2 i DZZP-u 904,32 m2, a njima bi preostalo 2192,89 kvadratnih metara. Zahvaljujući odobrenju predstojnika DUUDI-ja, Ministarstvo je, dakle, na jednogodišnje uživanje dobilo dodatnih 1193 m2.

Na pitanje zašto su dodatni kvadrati uzeti u najam samo na godinu dana, a ne na pet, odgovor bi mogao biti sljedeći: jer cijena jednogodišnjeg najma spomenutih četvornih metara ulazi u maksimalan iznos vrijednosti koju može dopustiti predstojnik DUUDI-ja bez traženja suglasnosti Vladina povjerenstva.

Unatoč svim argumentima koje su u prilog selidbe u Zagrebtower iznijeli Mihael Zmajlović i Sven Mueller, ova afera iznjedrila je niz nelogičnosti i neracionalnosti, koje državni dužnosnici 'po defaultu' moraju u širokom luku izbjegavati u obnašanju javnih funkcija.

Van svake pameti je činjenica da ni usprkos ekstra unajmljenom prostoru Ministarstvo okoliša i pripadajuće institucije neće imati dovoljno kvadrata u Zagrebtoweru za rasporediti sve svoje zaposlenike, računajući da će sklopiti podnajam s Fondom te će im na njihovim kvadratima pronaći potrebni radni prostor.

No tu nije kraj nelogičnostima, jer osim što funkcija Fonda (koji nije korisnik proračuna već se financira iz parafiskalnih nameta tvrtkama i građanima) nije plaćati najam za djelatnike 'okolišnih' institucija, dodatni je problem što će zbog te pogodbe Fondu ponestati prostora za arhivu, koju će morati smjestiti u nekom od praznih državnih prostora.

Naime, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode je za svoje i potrebe Agencije za zaštitu okoliša i Državnog zavoda za zaštitu prirode, u najam uzelo 3.948 četvornih metara, što je dostatno za oko 75 posto od ukupno 425 njihovih zaposlenika. Istovremeno je Sven Mueller za Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost unajmio 5.452 četvornih metara, što je, dakle, više uredskog prostora nego što trebaju njegovih 254 djelatnika.

Zahvaljujući toj suludoj matematici, podjele troškova korisnika državnog proračuna i izvanproračunske (ali državne) institucije, upućeni tvrde, selidba je fiktivno prikazana kao ušteda za državni proračun.
Ministar Zmajlović je tvrdio će se preseljenjem Ministarstva zaštite okoliša i prirode, Državnog zavoda za zaštitu prirode, Agencije za zaštitu okoliša i Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u poslovnu zgradu Zagrebtower, postići ušteda od 3,5 milijuna kuna godišnje u državnom proračunu.

'Troškove treba gledati cjelovito, za svih 11 lokacija. Kad ih tako promatramo, imamo vrlo jasnu računicu - s jedne strane 9,7 milijuna postojećih troškova, a s novom lokacijom - 6,3 milijuna kuna, odnosno uštedu od oko 3,5 milijuna kuna', govorio je Zmajlović. No kad su u javnost iscurili dodatni 'kvadrati' koje unajmljuje izvanproračunski Fond za zaštitu okoliša, te troškovi održavanja, cifra je narasla na 13,4 milijuna kuna godišnje.

Ukratko, mnoge nelogičnosti te diskrepancije u cijenama selidbe u Zagrebtower, koje se pojavljuju i zbunjuju javnost, i više su nego dovoljan poticaj da ovu vrlo zapetljanu priču krenu raspetljavati Uskokovi istražitelji.