Nakon što je u utorak u središtu Zagreba vraćena bista Ivi Loli Ribaru mnogi su primijetili kako na spomeniku stoji 'Ivo Lolo Ribar', a ne 'Ivo Lola Ribar', požurivši pritom na društvenim mrežama komentirati kako je posrijedi 'tipfeler' i 'nedopustiv gaf'. No Lolo, a ne uvriježeno Lola, doista je bio nadimak tom partizanskom dužnosniku i najbližem suradniku Josipa Broza Tita
Natpis s imenom najpoznatijeg SKOJ-evca zbunio je mnoge, među kojima i Radu Borić, aktivisticu za ženska prava, potpredsjednicu Nove ljevice i zastupnicu u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, u kojoj je članica Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova, koja se vidjevši na spomeniku natpis Lolo na društvenim mrežama zapitala 'jesu li oni normalni', smatrajući kako se radi o gafu.
>Tko je bio Titova desna ruka koju je opjevao Zlatko Pejaković, a uskoro dobiva spomenik u Zagrebu?
No da je Ribaru zapravo nadimak bio Lolo, a ne Lola, pojasnili su njegovi brojni biografi ističući kako je najpoznatijem SKOJ-evcu nadimak dala majka.
vezane vijesti
Muharem Bazdulj, jedan od Ribarovih biografa, u svojoj knjizi 'Kratka kronika obitelji Ribar' navodi kako je partizanskom dužnosniku nadimak Lolo u djetinjstvu nadjenula majka Tonica, pojasnivši da se među njegovim društvom prema uobičajenim deklinacijama beogradskog govora Lolo s vremenom pretvorilo u Lola.
Da je organizatoru partizanskog pokreta izvorni nadimak drukčiji od uvriježenog, dokazuju i knjige još jednog Ribarova biografa, Joze Petričevića, koji naslovljuje svoja djela s 'Ivo Lolo Ribar'.
Pored toga, mnogi dosad nisu primijetili kako je izvorni nadimak Lolo oduvijek stajao na postamentu spomenika na uglu Prilaza baruna Filipovića i Selske ceste, koji je početkom 90-ih devastiran, a bista otuđena.
Bistu, inače rad akademskog kipara Koste Angelija Radovanija, u utorak je vratio zagrebački gradonačelnik Milan Bandić.
Ivo Lola Ribar bio je jedan od najistaknutijih ljudi jugoslavenskog revolucionarnog pokreta, a poginuo je 27. studenog 1943. godine u borbi s Nijemcima u okolini Glamoča. Nakon rata proglašen je narodnim herojem, a o njegovoj popularnosti među mladima za vrijeme bivše države ponajviše govori čitav niz omladinskih organizacija koje su nosile upravo njegovo ime.
