Geolozi su prvi put u povijesti pronašli jasan vanjski znak koji otkriva gdje bi se u zemlji mogli nalaziti dijamanti – biljku koja raste samo na tlu bogatom dragocjenijim kristalnim oblicima ugljika
Istraživanje predstavljeno u časopisu Economic Geology moglo bi biti gospodarski vrlo značajno za Zapadnu Afriku koja ima velika nalazišta dijamanata, a istovremeno je domovina neobičnog stabla nalik na palmu.
Rezultati nove studije pokazali su da trnovita afrička biljka Pandanus candelabrum raste samo na tlu koje je bogato naslagama vulkanskog stijenja kimberlita. Dijamante koji se stvaraju stotinama kilometara ispod Zemljine površine na visokim temperaturama i pod velikim tlakom, kimberlit u vulkanskim aktivnostima podiže prema površini. Kimberlit nastaje u uskim cjevastim vulkanskim dimnjacima koji se mogu naći na gotovo svakom kontinentu. Tako nastaju žile bogate dijamantima.
Prije ovog otkrića nije postojao ni jedan pouzdan način kojim bi se mogla otkriti nalazišta dijamanata koja se obično kriju pod površinom manjom od hektara, a često su prekrivena šumama ili džunglom.
Znanstvenici su već ranije otkrili da neke biljke mogu biti indikatori da je tlo na kojem rastu bogato određenim dragocjenim mineralima ili metalima. Tako je, primjerice, 2013. u Australiji otkriveno drveće eukaliptusa koje je u svojem lišću sadržavalo mikroskopske čestice zlata koje su kroz duboko korijenje stigle iz podzemnih naslaga.
Stephen Haggerty, profesor na Florida International Universityju u Miamiju, voditelj studije koja je provedena u Liberiji, kaže da za sada još nije jasno zašto Pandanus candelabrum toliko voli mješavinu četiri minerala karakterističnu za kimberlit.
No smatra da bi se satelitskim snimanjem spektralnih znakova Pandanus candelabrum u gustim prašumama mogle pouzdano otkrivati žile kimberlita. U nalazištu u Liberiji u kojem je otkrio tajnu vezu između Pandanus candelabrum i kimberlita, već je pronađeno nekoliko vrijednih dijamanata, dva čak od 20 karata svaki.
Kako bi sateliti otkrivali Pandanus candelabrum? Vegetacija ima izuzetno snažnu refleksiju elektromagnetskih valova u dijelu spektra bliskom infracrvenom i slabu refleksiju u vidljivom crvenom dijelu spektra.
Spektralni potpis biljaka je vrlo karakterističan. Klorofil u biljci koja raste za potrebe fotosinteze apsorbira vidljivo svjetlo, osobito crveno. No u dijelu spektra bliskom infracrvenom biljke snažno reflektiraju svjetlost. Ova refleksija različita je za različite biljke.
Ovakvo istraživanje nalazišta dijamanata bilo bi mnogo manje štetno za okoliš od uobičajenih invazivnih metoda u kojima se uništavaju velike površine šuma.
