Uz sve ove superlative postoji još jedan: Gen Z, generaciju koja obuhvaća one rođene od sredine 1990-ih do ranih 2010-ih, do sada se najviše odbijalo. Malo nespretnim rječnikom, može je se nazvati najviše odbijanom generacijom. No svaka od njih može tvrditi da je baš njoj bilo najteže, pa niti Gen Z nije izuzetak u tome. Danas se pak čini da je mladima puno lakše doći do čarobnog 'da' zbog svih mogućnosti koje se stalno nalaze oko njih. Ipak, nikada više nisu nailazili na odbijenice.

Business Insider piše da je 1960-ih većina Amerikanaca stupala u brak u ranim 20-ima s partnerima koje su upoznali u svojem društvenom krugu. Danas ih mladi ljudi pronalaze preko interneta. Opremljeni su arsenalom aplikacija koje ih mogu spojiti s potencijalnim partnerima i partnericama.

Puno izbora i načina, ali nema rezultata

U svemu tome postoji paradoks. Unatoč tome što imaju više pristupa potencijalnim partnerima, mladi ljudi izmislili su vokabular kako bi opisali beskrajna razočaranja što ih doživljavaju, kao što su ghosting i situationship. Prvi termin označava prekid svake komunikacije iz vedrog neba, a situationship je odnos koji se ne može nazvati ni prijateljstvom ni ljubavnom vezom. Zapravo, dvoje ljudi je zapelo u odnosu kojemu ne mogu dati ime, a isto tako se ne mogu potpuno emocionalno prepustiti.

Prošle godine Hinge je proveo anketu s 15 tisuća ljudi o njihovim stavovima prema upoznavanju. Devedeset posto ispitanika iz Gen Z reklo je da žele pronaći ljubav, a njih 44 posto da imaju malo ili nikakvog iskustva u vezi.

'Taj broj me zaista iznenadio', rekla je Logan Ury, direktorica u Hingeu. Veći dio tog jaza posljedica je povećanog opreza generacije Z, kaže Ury, što pripisuje stavu o društvenim mrežama kao zastrašujućem mjestu i vrlo protektivnom roditeljstvu.

Šezdeset i šest posto ispitanika iz Gen Z reklo je da ih strah od odbijanja sprječava da započnu vezu, u usporedbi s 51 posto ispitanika iz generacije milenijalaca.

‘Generacija Z je normalizirala uzajamnu opreznost. To je smiješna situacija u kojoj je u redu ne odgovoriti ljudima na pozive i poruke. Ponekad je to osnažujuće, ali onda postoji negativan učinak svih tih malih odbijanja koja na kraju postanu toliko duboka da netko odluči ne biti ranjiv’, rekao je Jeff Guenther, licencirani terapeut.

Natalie Buchwald, osnivačica i direktorica klinike Manhattan Mental Health Counseling, objašnjava razliku između otpornosti i disocijacije.

'Primjećujem da postoji sveprisutna otupjelost koja izgleda kao otpornost. Ali to nije otpornost, to je disocijacija’, objasnila je.

Prijava na fakultet postaje noćna mora

U međuvremenu, veće mogućnosti zahvaljujući tehnologiji također su dovele do puno većeg odbijanja u procesu prijava na fakultete. Do 1960. više od polovice svih prijavljenih u Americi ispunili bi samo jednu prijavu, a u prošloj sezoni prosječni učenik morao je odabrati 6,65 fakulteta. To je porast od sedam posto u odnosu na prethodnu godinu.

Dylan, 22-godišnji student sa Sveučilišta New York, prijavio se na otprilike 20 fakulteta. Na kraju je dospio na listu njih tek tri ili četiri, što ga je obeshrabrilo.

'Poznajem mnogo ljudi koji su morali odabrati 20 do 40 škola', rekao je.

Prošle veljače se 18-godišnjak iz Kalifornije prijavio na 18 fakulteta te je bio prihvaćen na tek dva. Tužio je stoga Univerzalni sustav Kalifornije i Sveučilište Washington, optuživši ih za diskriminaciju protiv 'visokokvalificiranih azijsko-američkih kandidata.'

Potraga za poslom još kompliciranija

Fakultet je sam po sebi svojevrstan izazov, ali količina odbijenica u procesu traženja posla još je nepodnošljivija. Kroz LinkedIn, Workday i druge internetske portale za zapošljavanje mnogi 'zumeri' prijavljuju se na više poslova u jednom danu nego što su to mnogi sretnici 'bumeri' učinili u cijelom svom životu. U veljači 2025. svi u potrazi za poslom prijavili su se na više od 200 oglasa, a u istom mjesecu 2019. godine na njih 93.

Christopher, 24-godišnjak koji je diplomirao financije, za Business Insider ispričao je da se prijavio na 400 poslova u financijama i 200 u prodaji prije nego što je pronašao posao koji još uvijek nije bio ono što je stvarno želio. Njegovi prijatelji koji su diplomirali računalne znanosti šalju prijave u tisućama.

Također, pripadnici generacije Z ističu disbalans između onoga što od njih očekuje i onoga što dobiju. Fakulteti barem moraju formalno reći 'ne', a poslodavci, poput partnera u aplikaciji za upoznavanje, često jednostavno nestanu u bilo kojem trenutku tog procesa.

Lanya, 22-godišnjakinja koja je prošle godine diplomirala medijske studije, isto nije mogla pronaći posao.

'Što se tiče osjećaja vrijednosti, trenutno se osjećam najgore', rekla je.

Dylan, diplomirani ekonomist, kaže da mu je lov na posao promijenio očekivanja od budućnosti.

'Sjećam se da sam se prijavljivao na toliko poslova da sam samo htio dobiti posao i preživjeti. Ne bojim se neuspjeha, samo se bojim umrijeti', kazao je.

Je li pravi problem prekomjerna ponuda? Ili je to možda sukob između stvarnog i virtualnog svijeta?

'Odbijanje je komentar o tebi'

Barry Schwartz, psiholog, priznaje da milijun potencijalnih partnera, škola ili karijera koji su naizgled tako dostupni mogu sve nas natjerati da se osjećamo razočarano.

'Neki od nas žive u takvoj kulturi obilja da čak i ako pronađeš neki način da ograničiš opcije, i dalje razmišljaš o njima', rekao je.

No Schwartz također vjeruje da je iskustvo odbijanja značajno različito od razočaranja.

'Kada naručiš razočaravajuće jelo, lako je osjetiti zavist prema tanjurima drugih ljudi na stolu. Ali donošenje tog izbora bilo je pitanje tvoje slobode, a odbijanje je komentar o tebi', kaže Schwartz.

No za generaciju Z njihovi su životi sve više oblikovani depersonaliziranom tehnologijom, prvenstveno algoritmima koji prožimaju aplikacije za spojeve, prijave na fakultete i proces zapošljavanja. Ovi algoritmi postavljaju pravila za gotovo svaki aspekt njihova života.

'Postoji tehnologija, bilo da su to algoritmi, bilo umjetna inteligencija, koja kao da je protiv tebe, i to je nešto što treba uzeti u obzir. Nije te odbio stvarni čovjek, već te filtrira i odbija tehnologija. Možda bi bijes trebao biti usmjeren prema Appleu, Googleu, Tinderu i Meti', kaže Guenther.