Kupci novog stana u Münchenu prošle godine morali su prosječno platiti 10.500 eura za četvorni metar, podaci su konzultantske tvrtke Deloitte. Samo je Pariz skuplji u Europi s prosjekom cijene od 13.462 eura. Indeks stanarina u glavnom gradu savezne pokrajine Bavarske u posljednje dvije godine porastao je za 21 posto. Iako cijene nekretnina na razini cijele Njemačke polako opadaju, u Münchenu bi planove građana o potencijalnoj kupnji stana, pored inflatornih pritisaka, mogli pomrsiti tehnološki giganti koji imaju velike planove za njega.

Naime američki tech div Apple namjerava baš u ovom njemačkom gradu izgraditi centar za dizajn čipova. I dok neki blagonaklono gledaju na to, drugi se hvataju za glavu jer bi to moglo pogoršati situaciju na tržištu nekretnina, piše BR24.

No nije Apple jedini privučen gravitacijskom silom ovog grada na rijeci Isar. Mnoge tehnološke tvrtke posljednjih godina smjestile su svoje pogone u središte Bavarske. Pored Applea, koji od 90-ih ima sjedište u Münchenu, u njega su stigli Amazon, Yahoo, Microsoft i Google. Prema studiji iz 2022., većina startupova više nije bila osnovana u Berlinu, nego u ovom gradu na jugu Njemačke. I dok se njegova gospodarska krvna slika nalazi na zavidnoj razini, najdeblji će kraj izvući srednja klasa.

Alarmantno stanje: Grad tek sad uveo novi stambeni program

Minhenski aktivist Tilman Schaich, suosnivač građanske inicijative #ausspeculated, koja se zalaže za pristupačne najamnine, strahuje da bi se München mogao suočiti sa scenarijem poput onog koji se odvio u Silicijskoj dolini. Zbog uspjeha startup tvrtki ondje je tržište nekretnina posljednjih godina toliko podivljalo da, čak i uz jako dobra primanja, morate dugo tražiti stan koji si možete priuštiti. Kako stvari zasad stoje, i u Münchenu za srednju klasu uskoro neće više biti mjesta.

Stoga je gradsko vijeće u listopadu prošle godine donijelo novi stambeni program prema kojem će se u sljedećih pet godina subvencionirati gradnja stanova s oko dvije milijarde eura. No aktivist Schaich smatra da to neće zadovoljiti potražnju te posredno srušiti cijenu stanova.

No kako to biva, građani govore jedno, političari drugo. Službenik za gospodarstvo grada iz redova CSU-a Clemens Baumgärtner odmahuje rukom kad čuje da netko uspoređuje München sa Silicijskom dolinom. Kako kaže, društvena struktura grada ne može se uopće usporediti s onom u SAD-u, a smatra i da ne smiju postojati restrikcije na tržištu kojima bi se određivalo koje tvrtke smiju doći u grad, a koje ne.

Ovaj CSU-ovac smatra da bi kompanije poput Applea donijele samo nova radna mjesta. Tako bi se popunila rupa nastala nakon povlačenja dijela Siemensovih pogona, prije glavnog tehnološkog aduta grada. Tu je i automobilska industrija, koja se sve više smanjuje, a koja je prije generirala ogroman broj radnih mjesta u glavnom bavarskom gradu.

Gentrifikacija uzela maha

No gospodarski uzlet doveo je i do promjene u vizuri grada. Mnoge ulice u centru, karakteristične po starim kućama i oronulim fasadama, ali i po starinskom minhenskom štihu, sad su postale lokacije za one s najdubljim džepom, s prekrasnim novoizgrađenim kućama.

Ova postupna strukturna promjena u velikim gradovima – gentrifikacija – u kojoj se stare i jeftine građevine u radničkim naseljima u kojima živi pretežito autohtono stanovništvo pretvaraju u luksuzne građevine, najčešće naseljene bogati(ijim) doseljenicima, počela se ubrzavati tijekom pandemije koronavirusa i pojačane inflacije koja je uslijedila nakon invazije na Ukrajinu.

Jedan pub je prošli tjedan dospio na naslovnice jer naplaćuje šest eura za pivo, a mnogi si to više ne mogu priuštiti. Čak i studenti sada radije biraju fakultete u manjim mjestima. A odlaskom mladih opada i kvaliteta noćnog života. Poznati techno klub Harry Klein, koji postoji već 20 godina, uskoro zatvara svoja vrata, a na toj lokaciji niknut će hotel.

Ipak, kako smatra ekonomist iz CSU-a, kulturni sektor grada od uspješnih tehnoloških divova može samo profitirati jer bi se povećanjem gradskog proračuna mogao povećati i iznos koji se ulaže u kulturu.