Splitsko Dalmacijavino, nekadašnji gigant u proizvodnji alkoholnih i bezalkoholnih pića, ni četiri godine nakon otvaranja stečaja ne uspijeva ponovno stati na noge: čak ni nakon što je uplatio gotovo sedamdeset milijuna kuna, novi vlasnik tvrtke Marinko Zadro ne uspijeva ući u posjed jer se već dulje od godine dana odlučuje o žalbi Andrije Klarića - iako u samom procesu prodaje tvrtke ovaj nije ni sudjelovao. U isto vrijeme, sud smjenjuje stečajnog upravitelja Pericu Mitrovića, kojeg radnici žele i dalje na čelu tvrtke, iako je u svom mandatu dobrano i osobnim troškovima pridonio gubicima tvrtke
Proizvodnja u splitskoj tvrtki u međuvremenu je prekinuta, radnici su poslani kućama, a njezine trgovine zatvorene su; sve su to bili preduvjeti za novi početak, no kako se preuzimanje oteglo sve je izglednija šansa da Dalmacijavino definitivno izgubi svoj položaj na tržištu. Dodatni problem pojavio se prošlog tjedna kada je sutkinja splitskog Trgovačkog suda Ana Golub Gruić smijenila stečajnog upravitelja Pericu Mitrovića zbog niza nepravilnosti u poslovanju, dok su sindikalisti tvrtke, podržani predsjednikom Hrvatske udruge radničkih sindikata Ozrenom Matijaševićem, oštro prosvjedovali i zatražili da se umjesto Mitrovića smijeni - sama sutkinja.
Premda se stečajni postupak u Dalmacijavinu navodio kao ogledni primjer kako je moguće sačuvati tvrtku i njezine brendove do dolaska novog vlasnika, suhe činjenice govore da je od otvaranja stečaja u svibnju 2012. godine do konca 2015. godine stvoren novi gubitak u iznosu od 105,5 milijuna kuna te da su na posljednji dan prošle godine dospjele obveze iznosile 67,8 milijuna kuna. Stečajni upravitelj Mitrović to je argumentirao tvrdnjom da bi jednaki ili veći troškovi nastali i da proizvodnja u stečaju nije nastavljena, no ono što zbija bode oči i navodi se kao glavni razlog njegove smjene jesu troškovi samog stečajnog upravitelja. Oni, naime, iznose čak 772 tisuće kuna, dok Trgovački sud u Splitu navodi da je na njih trebalo dodatno platiti još 774 tisuće kuna poreza i prireza - a sve to isplaćeno je Mitroviću bez odluke suda, kako je zakonom propisano.
Tisuću kuna po ručku, ulaznice za kazalište i Hajduk
Tportal je detaljno proučio vještačenje koje je u Dalmacijavinu proveo stalni sudski vještak Jere Brkan iz kojega je vidljivo da je peglanju službene kartice stečajni upravitelj pristupao poprilično ležerno: samo za popravak osobnog automobila potrošio je 46 tisuća kuna, najam trosobnog (?) stana na Žnjanu platio je 112 tisuća kuna, a tu su i režijski troškovi od 30 tisuća, zatim troškovi kabelske televizije od 12 tisuća kuna. Međutim, tu je još i stavka od 264 tisuće kuna za famoznu reprezentaciju, a tek ovdje može se pronaći svašta: među stotinama računa, vrlo učestalo pojavljuje se uvijek isti splitski restoran u kojemu je račun u pravilu iznosio preko tisuću kuna po ručku, iako za gotovo ni jedan nije naznačeno koja mu je svrha i koliko osoba je uopće jelo. Plaćao se i hotel za (budućeg) kupca tvrtke Marinka Zadru, a vrhunac se dogodio u ljeto 2014. godine: Dalmacijavino je tada potrošilo dvije tisuće kuna na ulaznice za kazališnu predstavu 'Audicija' i tri tisuće kuna na utakmice Hajduka protiv Dinama i Dnjipra.
Stečajni upravitelj Perica Mitrović sam je sebi isplatio ukupno 290 tisuća kuna naknade, iako ni za to nije imao formalnu dozvolu, već se taj novac tretirao kao akontacija koju bi se trebalo poravnati na kraju stečajnog postupka. Zanimljivo, kada se približio maksimalnom iznosu od 300 tisuća kuna, Mitrović je u rad dobio novi predmet. Premda dolazi iz Osijeka, ponovno mu je pripala jedna splitska tvrtka - Spaladium arena. Informacije tportala govore da se i ondje trenutno provode financijsko-knjigovodstvena vještačenja.
Upravo Osijek je, po svemu sudeći, bio ključan za sudbinu Dalmacijavina jer je njegov stečajni upravitelj nevjerojatno često imao službena putovanja upravo na relaciji između Splita i svog rodnog grada. To je, dakako, uredno naplaćivao: u nešto više od tri i pol godine na putne troškove potrošio je 281 tisuću kuna, a pravi kuriozitet jest činjenica da ni u jednom od 115 putnih naloga nije napravljen izvještaj, nije naznačen broj prijeđenih kilometara ni vrijeme provedeno na putu, a u nekim slučajevima čak su se isti računi pojavljivali u dva putna naloga. Svemu tomu treba dodati i 17 tisuća kuna isplaćenih za loko, lokalnu vožnju, a vrijedi napomenuti i da je cijelo vrijeme Mitrović koristio vlastiti automobil - za što mu je isplaćeno 184 tisuće kuna - iako je u voznom parku Dalmacijavina postojalo nekoliko vozila koje je mogao koristiti. Između ostalog, i passat star tek nekoliko godina.
Mitrović: Ciljevi su ostvareni, a gubitak je knjigovodstvena kategorija
Uz činjenicu da je nakon blokade od strane Porezne uprave splitska tvrtka nastavila poslovati preko računa tvrtke Dalmacijavino ESOP - čiji je osnivač sindikalist Perica Bucat i dio radnika - splitski Trgovački sud navodi i pozajmice radnicima, zatim činjenicu da do blokade računa uopće ne bi došlo da su se isplaćivali minimalci te primjećuje da se na velik dio pronađenih nepravilnosti, poput korištenja vlastitog automobila, stečajni upravitelj nije očitovao.
Splitski sindikalisti predvođeni Matijaševićem u četvrtak su na konferenciji za novinare ustvrdili da je sud imao četiri godine za osporiti odluke koje su 'možebitno štetne i nezakonite' te da čak ni skoro 300 tisuća kuna nagrade stečajnom upravitelju nije previše, dok se o njegovim dodatnim troškovima ni oni nisu očitovali. Uložili su žalbu Visokom trgovačkom sudu pa će do njegove odluke Mitrović ostati na svojoj poziciji.
Tportal je kontaktirao i samog Pericu Mitrovića koji nam je kazao da 'neće komentirati nepravomoćnu odluku' i da treba pustiti da Visoki trgovački sud da svoju ocjenu. 'Što se tiče samo stečaja, njegovi ciljevi su potpuno ostvareni: nastavili smo proizvodnju, vratili brendove na tržište i pronašli kupca koji će dalje ulagati. A sam gubitak je knjigovodstvena kategorija, to je jasno', kaže Mitrović.
Upitali smo ga za prazne putne naloge pa je odgovorio da to nije sasvim točno, a na primjedbu da ulaznice za kazališne predstave i nogometne utakmice možda baš i nisu opravdano trošenje novca odgovorio je da je stečajni upravitelj de facto kao direktor, dakle ima pravo na troškove reprezentacije. No, kaže, pustit će sud da donese odluku.
