Tzv. zumere, odnosno pripadnike generacije Z (rođeni od 1996. do 2010.), starije generacije (koje oni pak sve stavljaju u isti koš s bumerima, onima rođenima od 1945. do 1964.) nekad gledaju kao neki novi oblik života zalijepljen za ekran – upoznaju se online, a na mreži se i druže, flertuju i svađaju. Među bumerima nerijetko kotiraju kao jednodimenzionalna i površna bića koja naglasak u svemu stavljaju na formu, zanemarujući sadržaj. Da, zumeri jesu formativne godine proveli na internetu, ali je to ujedno generacija koja je baš zbog toga gladna za iskrenijim i opipljivijim emocijama. I pored toga nerijetko su jako kreativni, a to pokazuju i u načinu na koji provode slobodno vrijeme, kad nisu na mreži.

Kako piše Vice, sve više mladih u Britaniji slobodno vrijeme s prijateljima najviše voli provoditi na aerodromima. Zašto baš tamo? Prije svega, zračna luka je besplatna, a dodatna joj je vrijednost to što je prostrana i, za razliku od ulica i parkova, posve sigurna. Izlazak na aerodrom zamjena je za izlazak petkom navečer u grad. Reporterka Vicea razgovarala je s nekoliko njih. Tako 17-godišnja Isabel, koja živi na rubu stambenog naselja u sjevernom Londonu, svaki tjedan s grupom prijatelja ide do zračne luke Heathrow.

'Većina mojih prijatelja ne može si priuštiti pubove, klubove i festivale, a parkovi i ulice postali su dosadnjikavi. Većina kućnih zabava je dosadna, a u zračnoj luci svi su jako ljubazni i razgovorljivi jer obično čekaju nekoga ili nekamo idu. Ako se što loše dogodi, tamo je i osiguranje. Usto nemaš osjećaj da te dečki progone onako agresivno kao što to rade u gradu', kazala je Isabel za Vice.

Njezina najbolja prijateljica na Heathrowu je upoznala dečka Nilsa, studenta iz Njemačke. 'Pod uvjetom da nisi glup ili preglasan, nitko te ne primjećuje. Uzmemo hranu s ekstraktom kanabisa, obično čokoladice s hašišem, a ponekad i gumene bombone s uljem CBD-a, i upijamo atmosferu. Aerodrom ima nešto uzbudljivo, a s druge strane daje ti anonimnost. Jedini put kad su nas zamolili da odemo bilo je kad smo se vani utrkivali kolicima', ispričala je Hannah. Katkad se dobiva dojam da je generacija Z poprilično ravnodušna prema alkoholu i sve više sklona konzumaciji halucinogena, stoga su mladima privlačna mjesta koja stimuliraju sva čula, a zračne luke očito su takva mjesta.

Njihov vršnjak Yasser, koji je u Britaniju došao iz Somalije kad je bio dječak, a sada studira fiziku, s prijateljima često puši marihuanu, a povremeno uzimaju i halucinogene gljive. I oni često posjećuju zračnu luku. 'Stvarno je jeftino doći do Heathrowa. Dugo se voziš busom, ali sve ti bude smiješno jer si napušen. Doduše, ja ne mogu baš biti slobodan kao moji bijeli prijatelji ili kao cure jer sam tamnoput i musliman. Ali popiješ milkshake, gledaš avione i razgovaraš o bilo čemu i sve to je jako lijepo', kaže on.

Generacija Z često nema baš puno novca za putovanja. Teže pronalaze posao, a često ne mogu računati ni na financijsku pomoć do grla zaduženih roditelja. Odlazak na aerodrom dođe im kao zamjena i za putovanje jer im pruža osjećaj slobode i odlaska nekamo. Melissa, 19-godišnja studentica koja se preselila u Britaniju iz SAD-a kad joj je bilo 13 godina, kaže da baš zbog toga voli ići u zračne luke.

'Nakon maturalne večeri nismo imali kamo otići. Bogatija djeca možda su otišla u neki hotel ili na kućnu zabavu. Mi nismo imali takve mogućnosti, nitko od nas nema auto, pa smo svi otišli u zračnu luku Gatwick, koja je dosta blizu, i tamo smo imali najbolju noć. Na putu do tamo smo se napili i napušili. Družili smo se i do kasnih sati promatrali avione jer je te noći bilo jako vruće', ispričala je Melissa za Vice.

Društveni život generacije Z prožet je elementima starog i novog. Sve standardne aktivnosti u koje su uključeni mladi svih generacija vole i oni, samo one obavezno imaju digitalni predznak - sve se tako mora dokumentirati na društvenim mrežama. Katkad se svaka aktivnost promatra kroz tu virtualnu prizmu jer je neko lijepo mjesto na kojem se nalazite važnije odmah staviti na društvene mreže nego uživati u njegovoj ljepoti.

Njihovo oduševljenje aerodromima možda je ukorijenjeno u nečem vrlo ljudskom. Ondje svjedoče nepatvorenim emocijama, iščekivanju voljenih, odlascima, rastancima, avanturama, zagrljajima i poljupcima. Hiperpovezanost ih je dodatno izolirala, pružajući im osjećaj da su s ljudima, a zapravo su sami i u fizičkom i psihičkom smislu. Baš zbog toga im se aerodromi možda i sviđaju jer su to mjesta na kojima ste povezani s ostatkom svijeta, ali istovremeno i u potpunosti dislocirani.