S PONISTRE NA OTOK

Ove tri žene dovukle su cili svit trčati po Šolti

03.10.2015 u 18:54

Bionic
Reading

Što je mozgu siva kora, to su škojima – škrape. Što je više brazda po moždanima, kažu mozgoznanci, to je veća mogućnost da se snađeš u zbilji; što je više škrapa (i uopće neplodnog krškog krajobraza) to je veći poticaj da iskoristiš ono što drugima ne bi zapalo za oko. Tako nekako mislim dok sjedim u škrapovitom okruženju i slušam Maju, Sonju i Sandru, tri mlade poduzetne žene dok razglabamo o tome kako su u par godina u Dalmaciji nadaleko poznatu kletvu 'Dopala te Šolta!' (u smislu – dao ti Bog da završiš tamo gdje je život najteži) preobratile u turističko-marketinški slogan – 'Dopala mi se Šolta!'

Sve što su te tri u biznisu i turizmu vješte žene napravile sa svojom Udrugom Buđenje ne samo da je skrenulo pogled na Šoltu, nego je učinilo da se mnogi s obale i kontinenta upute trajektom i prijeđu tih par milja od Splita do Rogača i u dane kad se već tradicionalno spušta zavjesa ljetne sezone, a nad otocima jugo odsvira prve rifove južnjačkog bluesa. Već dvije godine povod za to je treking po Šolti, koji ove godine pada 10. listopada što nas vraća onim škrapama s početka.

Istina, prvi su na ideju da iskoriste komparativne prednosti škrapa 2006. došli Pašmanci i tako vratili dite materi. U svijetu tada već udomaćeni i popularni treking kao da je smišljen za Dalmaciju i njezine otoke, prostor u kojem čim ste sišli s asfalta već počinje 'dugo avanturističko putovanje dijelovima gdje obična sredstava transporta generalno nisu dostupna', kako treking definiraju stručni libiri. No prije nego li je Maji, Sandri i Sonji kroz glavu prošlo – 'kad može Pašman, što ne bi Šolta', cure su se morale probuditi, a učinile su to jednog lijepog kolovoškog jutra 2013. godine.

'Udruga Buđenje osnovana je u kolovozu 2013. u Stomorskoj na otoku Šolti i to je bila naša prva avantura', priča Sanja Šegvić, s Majom Jurišić i Sandrom Marie Kalebić, osnivačica udruge.
Ne bi se moglo reći kako su u tu pustolovinu krenule nespremne, jer kao što se u brdo ne ide bez vode, kompasa i dobrih tenisica, tako se i u buđenje škoja ne kreće samo dobrom voljom. U njihovim poslovnim ruksacima ima mnogo vještina za oživljavanja jednog otoka. Maja se nakon završetka Ekonomskog fakulteta odlučila na samozapošljavanje u tvrtki za poslovno savjetovanje i projektni menadžment, specijalizirala se za male i srednje poduzetnike i njihov razvoj uz pomoć fondova. Sandra je zaposlena u obiteljskom obrtu koji se bavi nautičkim turizmom, a licencirana je turistička voditeljica za Splitsko-dalmatinsku županiju na engleskom, njemačkom i ruskom jeziku. Sonja je ekonomistica, sudjelovala je poslovima s projektima CARDS, IPA i PHARE, educirana je u PR industriji.


'Temeljna je ideja da Šoltanima, a osobito mladim otočanima damo mogućnost razvijanja vještina i kreiranja vlastitih poslova u skladu s njihovim osobnim vrijednostima', kaže Sonja i dodaje kako su sretne što, nakon samo dvije godine, vide promjenu u lokalnoj zajednici koja se događa malim ali sigurnim koracima. Taman takvim kakvo traži kretanje po škrapama iliti utrka Šoltanje 2015.

'Treking smo otkrile prije nekoliko godina i zaljubile se u ovaj sport i njegovu odličnu kombinaciju sportskog i edukativnog sadržaja s ciljem povratka ljudi u prirodu. Ima li boljeg događaja za početak jeseni na Šolti', kaže Maja objašnjavajući kako je Šoltanje skupni naziv za ljetni program koji Udruga provodi s općinom, turističkom zajednicom, brojnim udrugama, otočanima i zaljubljenicima u Šoltu.

'Kada organiziramo slične događaje, iznova nas iznenadi činjenica koliko ljudi nije nikada bilo na Šolti, a ovakva utrka uistinu je jedinstven doživljaj otoka i pruža mogućnost opuštanja i upoznavanja novih ljudi iz različitih krajeva Hrvatske i drugih zemalja. Na prvom Šoltanju prošle godine sudjelovalo je ukupno 89 natjecatelja i čak 20 volontera raspoređenih na dvije staze. Šoltanje ove godine nudi dvije utrke u dvije utrke - rekreativnoj od oko 10 kilometara i natjecateljskoj od oko 20 kilometara. Staze se pripremaju i prolaze barem mjesec dana ranije, i to ponovno zahvaljujući divnim ljudima i entuzijastima, poput našeg dragog člana i prijatelja Boška Matošića koji je nam je kroz ovaj projekt otkrio najljepše šoltanske staze, uvale i puteve na području Rogača, Grohota te Donjeg i Srednjeg Sela i upoznao nas s otokom iz drugačije perspektive', kaže Sandra.

Prijave na ovogodišnju utrku moguće su do ponedjeljka, 5. listopada na linku: stotinka.hr/hrv/dogadjaj/119. Pravilo treking utrke je to da natjecatelji u određenom vremenskom roku prolaze sve zadane kontrolne točke na stazi koje obilježavaju na svojim tiketima. Pobjednik je natjecatelj koji najbrže prođe sve kontrolne točke i označi ih na tiketu koji daje na uvid na cilju utrke. Svi natjecatelji moraju biti stariji od 18 godina, a oni mlađi mogu sudjelovati – uz pratnju punoljetne osobe. Prije utrke svi sudionici dobivaju kartu terena s ucrtanim kontrolnim točkama i tikete za njihovo označavanje. Svim pobjednicima osigurane su nagrade koje uključuju autohtonu ponudu usluga i proizvoda otoka Šolte, a svi sudionici u to rano jutro i ove godine zasladit će se pecivima Tone Prekpalaj - vlasnice jedine pekarnice na otoku.

Što s onima kojima je to ne samo prvi susret sa Šoltom nego i s famoznim škrapama?

'I oni mogu sudjelovati bez brige, jer su pod budnim okom ekipe iz HGSS-a. Osim toga cijelo vrijeme trajanja utrke na stazi su raspoređeni volonteri, uglavnom mladi s otoka koji se brinu da svaki natjecatelj pronađe pravi put po kontrolnim točkama', nastavlja Sanja dodajući sportskoj i avanturističkooj dimenziji događaja i turističku.

'Cilj nam je promovirati aktivni turizam na Šolti u posezoni, produljiti boravak turista na otoku te skrenuti pažnju na prirodne resurse i potencijale šoltanske turističke ponude s ciljem održivog i odgovornog razvoja lokalne zajednice', kaže Sanja. Njezino turističko iskustvo kaže: najbolji su turistički promotori ljudi, njihovo zajedništvo koje solidarnošću može napraviti čuda.
'Na Šolti postoji puno pojedinaca koji djeluju kroz različite organizacije, udruge, OPG-ove i slično te svojim svakodnevnim djelovanjem već i rade puno. Ipak činjenica je da sezonu treba produljiti i obogatiti. Aktivni turizam svakako je neiskorišten potencijal, ali tu mislimo ne samo na sportske djelatnosti već i bilo kakvu aktivnost koja turistu omogućava da aktivno sudjeluje u životu zajednice koju je posjetio', kaže Maja.

Na koji način?

E, tu već sve tri govore u glas: kroz različite edukacije, kreativne radionice, radu u prirodi, berbu grožđa, maslina ili ljekovitog bilja, izradu lukova i strijela pod budnim okom majstora Radmana, izradu kolača od meda, instrumenata od materijala iz svakodnevnog života... Ove godine uvode još jednu novost i za vrijeme utrke: u suradnji s udrugom Šoltanski trudi, organiziraju sajam Hrvatskih otočnih proizvoda na kojem će sudionici imati prilike probati i kupiti ručno rađene proizvode od materijala prikupljanih na otoku.

Ako ste pomislili da su gosti Šoltanja isključivo iz Dalmacije i mlađi su od 30 godina, samo ste dijelom u pravu. Sudionici su iz Zagreba, Istre, Francuske i Njemačke, a prošle godine starosna dob natjecatelja bila je od šest do 65 godina. Stranici su oduševljeni po defaultu, a kod domaćih je najčešća Ne mogu virovat da nisam i prije posjetio/la Šoltu, a vidi se s ponistre'. Većina sudionika iznenadi se kada shvati da u samoj organizaciji utrke sudjeluju uglavnom žene, kojima podrške i zahvale stižu i u danima kad utrka postane uspomena na Facebooku.

Jednu od njih Maja, Sanja i Sandra s ponosom pokazuju. Riječ je o zapisu Filipa Sinovčića, domaćeg vrhunskog trekera s njegovog prvog Šoltanja. Evo par brzopoteznih fragmenata za koje sam siguran da će izvrsno dočarati atmosferu, a nekoga i nagovoriti da se zaleti do Šolte.

'Najveći je problem ove utrke - ne da mi se odavde otići. Ovo je jedno od najljepših utočišta na svijetu. Kristalno plavo more, zelene padine, vrh vrhova', piše Filip o trenutku kad je odjednom usred utrke zastao i skoro odustao u uvali, kojoj lukavo krije ime.

'No ipak nastavljamo. Trka je odjednom postala ozbiljna, zadnjih pet kilometara hvatamo sami sebe i svoje rezultate. Protivnik je nekoliko minuta ispred nas no spreman je i teško da imamo šansu da mu se približimo. Lagano smo pred Stomorskom, ljudi nam plješću...i eto nas, nakon dva sata i 47 minuta u cilju. Svaka čast pobjedniku, ali cure organizatorice su ekstra. Za nas koji smo ostali organizatorice su pripremile uslugu koju još nisam doživio na svim putovanjima i trkama. Bili smo ugošćeni kao kraljevi i princeze. A kraj nije kraj, nego početak. Odlazim na počinak ispunjen pozitivnim iskustvima. Padam u krevet. Soba je ispunjena mirisom mora i prekrasnom muzikom tišine noći. Ovakva usluga moguća je samo na rajskim mjestima našeg Planeta. Napuštajući Šoltu mislim: idem da bih se vratio', zapisao je lani Filip.

Još nije kasno da mu se ove godine pridružite.

NOVI SERIJAL TPORTALA: HRVATSKA A LA CARTE

Bila je to godina kad smo ostvarili rekordan broj noćenja, zezao se svojedobno Arsen obrćući omiljene turističke fraze o pansionskim, izvanpansionskim i inim potrošnjama, u jednu sasvim osobnu – ljubavnu priču. Ne baš takav, ali sličan obrat zamislili smo i mi s rubrikom Hrvatska a la carte, cilj nam je umjesto velikih fraza i brojeva ispričati sasvim osobne priče ljudi koji su se zaljubili u turizam, točnije prestali su svoje goste gledati kao hrpu hodajućih brojki (i eura) i doživjeli su ih onakvim kakvi jesu – ljudi kao i mi. I baš takvim živim, zaigranim i znatiželjnima ponudili su svoje hrvatske priče začinivši ih pritom tolikom količinom kreativnosti i entuzijazma da im nisu mogli odoljeti. Pritom je najmanje važno jesu li na moru ili kopnu ili su se, poput nekih usprotivili zakonima gravitacije pa se turizmom bave - u zraku. Nije im ni važno je li sezona ili ona razdoblja prije ili poslije nje. Njima turistička godina traje 365 dana, a ono što nude je Hrvatska a la carte. Ovo su njihove priče.