Tijekom 2017. pet je muškaraca, četiri osuđenika i jedan osumnjičenik, nosilo famozne narukvice kako bi sustav nadzirao njihovo kretanje. Ministarstvo pravosuđa uvelo je elektronički nadzor tek nakratko prije dvije godine, i to u sklopu pilot-projekta. Iako se o tome govori već deset godina, elektroničkog sustava nadzora okrivljenika i dalje nema, iako recimo u susjednoj BiH i Srbiji između 400 i 600 osoba nosi narukvicu. No to bi se, doznajemo, uskoro moglo promijeniti
Pilot-projekt kod nas se provodio tijekom 2017., kad je narukvicu nosilo pet osoba. Projekt se pokazao uspješnim, kako u nadzoru, tako i financijski, pa se tada krenulo u trajnu implementaciju ovakvog nadzora koji uglavnom viđamo u američkim filmovima.
No elektronički nadzor ne koristi se samo 'preko bare', godinama se upotrebljava i u Europi.
'Engleska i Wales, Nizozemska, Švedska i Španjolska neke su od prvih država u Europi koje su uvele elektronički nadzor u svoje kaznenopravne sustave. Taj prvi val uvođenja elektroničkog nadzora započinje 80-ih godina. Drugi veliki val dogodio se 2000-ih godina, kada su zemlje poput Portugala, Francuske, Belgije, Italije, Škotske i Švicarske počele koristiti elektronički nadzor u različitim fazama kaznenog postupka. Danas većina zemalja u Europi ima neki oblik elektroničkog nazora. Najčešće se elektronički nadzor pridružuje kućnom pritvoru, no jednako tako može biti zamjena za služenje kazne zatvora ili pojačani nadzor osuđenika', stoji u stručnom radu koji su nakon pilot-projekta napisali Jana Špero, pomoćnica ministra pravosuđa za zatvorski sustav, i Perica Rosandić, sudac Županijskog suda u Velikoj Gorici.
Nisu pritom spomenuli činjenicu da se i u našem susjedstvu već neko vrijeme provodi elektronički nadzor. Tako u BiH godišnje u prosjeku oko 450 osoba nosi narukvicu, a u Srbiji više od njih 500.
No kod nas i dalje nema tog provjerenog sustava nadzora okrivljenika. U Ministarstvu pravosuđa za tportal kažu kako se poslije završetka pilot-projekta počelo s pripremnim aktivnostima za njegovu trajnu implementaciju. 'Izrađen je projektni prijedlog koji je apliciran za financiranje iz Norveškog financijskog mehanizma 2014.-2021. godine kako bi se osigurala financijska sredstva za njegovu trajnu implementaciju', kažu nam.
Otkrivaju da bi se već krajem ove godine stvar mogla maknuti s mjesta jer je projekt prihvaćen za financiranje te će se s njime započeti do kraja 2019. godine.
Koliko će koštati uvođenje elektroničkog nadzora, još se ne zna točno. Oprema će se nabavljati putem javnog natječaja pa će ovisiti o ponuđenoj cijeni, no otkrivaju nam da je ona koja je korištena u pilot-projektu 2017. koštala oko 1500 eura za jedan komplet koji sadrži narukvicu i baznu stanicu, i to bez troškova pripadajućeg servera i održavanja.
No ulaganje u elektronički nadzor trebalo bi se višestruko isplatiti. Naime, dan zatvora košta državni proračun 400 kuna, a cijena elektroničkog nadzora po danu iznosi sto kuna.
U navedeni iznos uračunati su svi troškovi koje uključuje ovakva vrsta nadzora - trošak opreme, ljudstva, terenskih obilazaka u svrhu instalacije i deinstalacije opreme…
Olabavila se narukvica, boljeli bubrezi i zub
Tijekom pilot-projekta uz pomoć elektroničkog nadzora vršen je nadzor nad ukupno pet osoba. Četiri su osobe bile na uvjetnom otpustu s elektroničkim nadzorom, a jedna je bila u istražnom zatvoru u domu s elektroničkim nadzorom.
Tijekom 100 dana provođenja pilot-projekta, od 17. veljače do 28. svibnja 2017. godine, nije se dogodilo nijedno kršenje uvjeta elektroničkog nadzora.
Iako je inicijalno bilo predviđeno nadziranje dvadeset osoba, svi ciljevi provođenja pilot-projekta postignuti su i kroz nadzor navedenih pet osoba.
Prvi pokusni kunić bio je muškarac rođen 1989. godine koji je izdržavao kaznu od godine dana zatvora zbog počinjenog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje droga i prometa drogama.
Drugi pokusni kunić, rođen 1964. godine, izdržavao je kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci zbog počinjenog kaznenog djela davanja lažnog iskaza.
Treća osoba došla je pod elektronički nadzor tijekom uvjetnog otpusta, rođena je 1982. i bila je na odsluženju kazne zatvora u trajanju od 11 mjeseci i 22 dana zbog počinjenog kaznenog djela. Kod nje je tijekom nadzora došlo do određenih problema.
'Tijekom trajanja elektroničkog nadzora došlo je do nekoliko situacija u kojima je nadzorni centar reagirao prema osuđeniku u kasnim večernjim satima zbog pojave alarma Body Temper, što znači da je došlo do odvajanja elektroničke nanožice od tijela. Osuđenik je odgovorio na svaki upućeni poziv nadzornog centra te je utvrđeno kako je do alarma koji dojavljuje o prekidu kontakta došlo zbog labavijeg postavljanja elektroničke nanožice', stoji u stručnom radu Špero i Rosandića.
Četvrti osuđenik koji je sudjelovao u pilot-projektu bio je muškarac (1986.) koji je osuđen na 11 mjeseci zatvora, također zbog krađe.
Najizazovniji je bio nadzor petog pokusnog kunića. Njemu je istražni zatvor zamijenjen boravkom u domu pod elektroničkim nadzorom, za razliku od prethodne četvorice koji su bili na uvjetnom odsluženju kazne. Dok je nosio narukvicu, a s obzirom na to da je bio u istražnom zatvoru, morao je biti u kućnom pritvoru 24 sata na dan, a kontaktirao je s nadzornim centrom i naveo da ima jake bolove u bubregu zbog kojih je trebao medicinsku pomoć.
Djelatnici policije iz nadležne policijske postaje prepratili su osumnjičenika liječniku. On je vraćen na adresu prebivališta, što je javljeno u nadzorni centar iz policije, ali se nadzornom centru javio i osumnjičenik te je tada upućen da dostavi liječničke nalaze putem e-pošte, što je i učinio.
No tu nije bio kraj. Osumnjičenika je uskoro zabolio zub te je tražio dozvolu da ide zubaru. S policijskom postajom dogovorena je preprata, koja je također prošla uredno. Uz odlaske liječniku, osumnjičenik se morao pojavljivati na ročištima i to je obavljeno uz pratnju.
Kod te je osobe tijekom nadzora mijenjana lokacija prijamnika u domu zbog bojanja zidova u njemu.