Ističući da građanima Hrvatske još nisu posve objašnjeni potencijalni troškovi planiranog uvođenja eura, ravnateljica Ekonomskog instituta Maruška Vizek upozorila je na pretpostavku da se prezadužene države poput Hrvatske, u situaciji kad nemaju vlastitu monetarnu politiku, negativnim ekonomskim šokovima poput recesije prilagođavaju kroz smanjenje plaća, ali i iseljavanje. Ekonomski analitičar Velimir Šonje, čini se, nije zabrinut
U Strategiji za uvođenje eura kao službene valute u Hrvatskoj, dokumentu Vlade RH i Hrvatske narodne banke (HNB) koji je nedavno predstavljen na konferenciji u zagrebačkom hotelu Westin, iseljavanje se spominje svega dvaput. Konstatira se da unutar monetarne unije država više ne raspolaže samostalnom monetarnom i tečajnom politikom kojom bi mogla reagirati na šokove, pa je mobilnost rada jedno je od njezinih poželjnih obilježja.
'Iako je odljev nezaposlenih tijekom recesije donekle umanjio neravnoteže na hrvatskom tržištu rada, iseljavanje radno sposobnog stanovništva moglo bi se negativno odraziti na hrvatsko gospodarstvo u dugom roku', stoji u dokumentu. Osobito je zanimljivo pojašnjenje u fusnoti: 'Ako se pokaže da je odljev radnika bio trajnoga karaktera, Hrvatska bi se u budućnosti mogla suočiti s posljedicama gubitka ljudskoga kapitala, a pogoršanjem ionako niskog omjera aktivnoga i neaktivnog stanovništva povećali bi se rizici za održivost zdravstvenoga i mirovinskog sustava'.
Gostujući nedavno u emisiji RTL Direkt, Maruška Vizek kazala je da građanima treba jasno i glasno objasniti ne samo koristi od uvođenja eura, nego i troškove, te praktički jedine raspoložive načine oporavka gospodarstva prezadužene članice u recesiji: smanjenje plaća i iseljavanje stanovništva.
Ravnateljica Ekonomskog instituta dodatno je za tportal objasnila znači li to da iseljavanje kao takvo već sada uvelike doprinosi oporavku hrvatskog gospodarstva.
'I da i ne. Ako gledamo iz vrlo kratkoročne perspektive, onda iseljavanje potpomaže oporavak jer smanjuje broj nezaposlenih ljudi u zemlji. Međutim, budući da znamo da su u dugom roku temeljne determinante ekonomskog rasta stopa rasta stanovništva i stopa štednje, onda je jasno da iseljavanje ima negativne ekonomske posljedice. Dodatni je problem što mi ne znamo obrazovnu strukturu ljudi koji se iseljavaju. Ako se iseljavaju oni čijih znanja i vještina ekonomiji sada nedostaje, onda je iseljavanje čak u recesiji iz gore spomenute kratkoročne perspektive problem', kazala je Vizek.
Može li se onda iseljavanje okarakterizirati kao metoda 'kontrole štete'?
'Iseljavanje je u ovom slučaju jednostavno metoda usklađivanja poslovnih ciklusa, ukoliko vaš ciklus odudara od generalnog ciklusa unutar eurozone', odgovara Vizek.
Podsjeća da je euro kao valuta uveden temeljem teorije optimalnih valutnih područja, za koju je 'otac' eura, kanadski ekonomist Robert Alexander Mundell, dobio Nobelovu nagradu. Ta teorija ima određene pretpostavke koje trebaju biti ispunjene kako bi neko područje bilo optimalno valutno područje za uvođenje zajedničke valute.
'U Eurostrategiji imamo empirijsku provjeru nekih kriterija, primjerice, jesu li poslovni ciklusi sinkronizirani, imamo li realne konvergencije, izjednačavaju li se cijene. No u trenutku kad usvojimo euro kao zajedničku valutu i izgubimo vlastitu monetarnu politiku, imat ćemo velika ograničenja i u fiskalnoj politici jer Hrvatska, kao prezadužena zemlja, ne može sebi priuštiti trošenje milijardi iz Državnog proračuna kojih nema. Pomoć gospodarstvu u izlasku iz recesije može se odvijati smanjivanjem plaća, što smo već doživjeli: Hrvatska je dijelom i izašla iz recesije jer su se šest godina smanjivale i nominalne i realne plaće, zbog čega se trošak našeg rada smanjio i postali smo konkurentniji. Ni taj trošak nije dovoljno jasno opisan u eurostrategiji, gdje se spominje fleksibilno tržište rada', ističe Vizek.
Drugi trošak vezan je uz činjenicu da optimalno valutno područje ne može funkcionirati bez fleksibilne radne snage koja se za poslom voljna seliti po eurozoni.
'To znači da se pretpostavlja da svi mi, onog trenutka kad Hrvatska kao članica eurozone uđe u recesiju, prihvaćamo da se naše stanovništvo iseljava iz zemlje kako bismo iz recesije izašli što je prije moguće', kaže Vizek, dodajući da su u Eurostrategiji pobrojane sve dugoročne koristi, no troškovi nisu dovoljno jasno objašnjeni.
Šonje: Reforme vezane uz ulazak u eurozonu mogu samo potaknuti rast
Komentirajući smanjenje plaća i iseljavanje kao metode oporavka prezaduženih članica eurozone, ekonomski analitičar Velimir Šonje kaže za tportal da ništa ne ukazuje na potrebu smanjenja plaća, dok je eventualni doprinos iseljavanja izlasku iz recesije prekompleksna tema da bi se svrstavala u kategoriju dobrog ili lošeg.
'Zemlje iz srednje i istočne Europe imale su brži rast plaća nakon ulaska u eurozonu i od nas i od starijih zemalja Europske unije, a što se iseljavanja tiče, ono ovisi o drugim stvarima i jako dobro svi znamo da iseljavanje imamo već sada, bez obzira što nismo u eurozoni', kaže Šonje.
Iseljavanje je 'fundamentalna stvar', pa nema jednoznačnog odgovora o prirodi njegovog utjecaja na gospodarski rast.
'Iseljavanje će trajati dokle god Hrvatska ne dosegne neku mnogo višu razinu razvoja nego što je ima danas. Mislim da reforme vezane uz ulazak u eurozonu mogu samo potaknuti rast, koji će omogućiti da što prije dosegnemo tu razinu razvoja koja je potrebna da se iseljavanje uspori i zaustavi', odgovorio je Šonje.