Nakon više nego uvjerljive pobjede u drugom krugu predsjedničkih izbora, kojom je osigurao još pet godina na Pantovčaku, Zoran Milanović morat će zasukati rukave i pokušati riješiti višegodišnje probleme iz sektora nad kojima ima ovlasti, diplomacije, vojske i tajnih službi, jer kao što je za svađu potrebno dvoje, tako je i za rješenje problema potrebno to da se on i premijer Andrej Plenković sastanu i dogovore kohabitaciju, ovaj put mekšu, umjesto tvrde, kakva je bila u prvom Milanovićevu mandatu. U protivnom, gledat ćemo još nekoliko godina sukoba i nerješavanja krucijalnih problema vezanih prvenstveno za nacionalnu sigurnost i obranu, a posljedice toga mogu biti drastične za Hrvatsku.

Milanović ne bježi od sukoba, ali može se očekivati, a to se već pokazuje ponavljanjem sintagme 'ispružene ruke' Plenkoviću, da želi da mu drugi mandat bude obilježen nekim uspjesima, konkretnim stvarima koje je napravio, za razliku od prvog mandata, a koji će se puno više pamtiti po sukobima i kontroverzama nego po uspješnim i kvalitetnim potezima i odlukama. Glavni problemi, koje Milanović mora početi rješavati već na početku mandata, vezani usko uz njegove ovlasti, traju već godinama zbog otvorene netrpeljivosti između njega s jedne strane te Plenkovića i njegovih ministara s druge.

Godinama se ne imenuju veleposlanici

Jedan od gorućih problema koji bi se trebali početi rješavati što prije potpuno je zapostavljanje diplomacije - tako da je u posljednjih pet godina samo jedan veleposlanik imenovan na novu dužnost - zato što se 'dva brda' ne mogu dogovoriti oko kandidata. Tijekom prvog Milanovićeva mandata na Pantovčaku, s premijerom se uspio dogovoriti samo oko toga da se pošalje Hidu Biščevića za veleposlanika u Srbiju, a deseci drugih imenovanja čekaju u ladici te se trenutnim veleposlanicima mandati automatski produžavaju dok im ne budu imenovani nasljednici.

U takvoj atmosferi teško je raditi i veleposlanicima jer ne znaju ni otprilike hoće li u određenoj stranoj zemlji ostati još nekoliko tjedana, mjeseci ili godina, što sigurno utječe na njihov moral i motivaciju za rad. Kad se uzme u obzir to da hrvatska diplomacija ni inače nije na glasu kao pretjerano uspješna, jasno je da problem s neimenovanjem veleposlanika na nova mjesta sigurno ne doprinosi njezinu poboljšanju.

Osim što se u većini država nalaze osjetno duže od predviđenih četverogodišnjih mandata, također smo u situaciji da već duže vrijeme nemamo veleposlanike u glavnim europskim gradovima poput Pariza i Londona, pri Svetoj Stolici, ali i u Litvi, koja je, u kontekstu de facto rata EU-a i NATO-a s Rusijom, trenutno jedna od država u kojoj bismo ga svakako morali imati.

U vojsci prvo treba riješiti ovo

U obrambenom sektoru godinama traju svađe, prepucavanja, optužbe, prijetnje, i tu bi trebalo napraviti žestok zaokret na relaciji Ured predsjednika RH - Ministarstvo obrane, pogotovo kad se uzme u obzir spomenuta sigurnosna situacija na istoku Europe.

Nakon višegodišnjeg natezanja, sredinom 2023. imenovana je skupina najviših zapovjednika u Oružanim snagama RH na generalskim pozicijama. Početkom ožujka prošle godine, opet nakon puno peripetija i nakon što je mandat već istekao njegovu prethodniku Robertu Hranju, imenovan je i načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH Tihomir Kundid. No, sad već gotovo godinu dana, Hrvatska vojska nema zamjenika načelnika Glavnog stožera, drugu najvažniju osobu u zapovjednom lancu, generala koji mijenja načelnika u slučaju da ovaj bude spriječen obnašati dužnost.

To je, vjerojatno, prva stvar koju Milanović, u dogovoru s Vladom, treba riješiti kad je u pitanju vojska. Također, s obzirom na to da mu mandat traje pet godina, a vojni zapovjednici se imenuju na četverogodišnje mandate, već sada se zna da će Milanović kao vrhovni zapovjednik dočekati novu rundu imenovanja najviših vojnih zapovjednika.

Sva ta imenovanja u vojsci trebala bi biti rezultat suradnje predsjednika RH i ministra obrane, no ona bi se mogla jako pogoršati, unatoč relativno dobrom početku nakon što je Ivan Anušić preuzeo tu fotelju od Marija Banožića, kojeg Milanović nije mogao vidjeti 'ni nacrtanog'. Naime Anušić najavljuje izmjene Zakona o obrani, a prema onome što je iscurilo u javnost, tim će se izmjenama pokušati ograničiti Milanovićeve ovlasti u zapovijedanju vojskom u miru.

Ne treba posebno naglašavati da Milanović neće najbolje reagirati na smanjivanje ovlasti, a prođu li takve izmjene zakona, može se očekivati da će on zaoštriti svoj odnos prema Anušiću i, sukladno tome, teško je nadati se da bi se u tom slučaju mogli dogovoriti oko imenovanja, poput onog zamjenika načelnika Glavnog stožera, kao ni o drugim važnim stvarima u obrambenom sustavu. Milanović je već ranije insinuirao da će sabotirati provođenje obaveznog služenja vojnog roka, koje Vlada namjerava uvesti ove godine, zato što tvrdi da ga se nije konzultiralo o tom pitanju.

'Nama treba profesionalna vojska. Ovo je najopakije vrijeme za te razgovore, tu namjere nisu dobre. Ništa se od toga ne može provesti bez vrhovnog zapovjednika. Taj zakon će biti mrtvo slovo na papiru ako se prije toga ne konzultiraš s vrhovnim zapovjednikom', rekao je Milanović prošle godine u intervjuu za N1. Plenkovića je, osim toga, više puta pozvao da zajedno sazovu sjednicu Vijeća za obranu, na kojoj bi se raspravila potreba uvođenja obaveznog služenja vojnog roka, no on na to nije pristao.

Problemi s tajnim službama

Zbog međusobnog prepucavanja predsjednika RH i premijera vlada nesigurnost i u imenovanju čelnih ljudi obavještajnih službi. Naime SOA-om (Sigurnosno-obavještajna agencija) već gotovo pola godine upravlja zamjenik ravnatelja Hrvoje Omrčanin, otkad je bivši ravnatelj Daniel Markić otišao na dužnost ravnatelja Obavještajno-analitičkog centra Europske unije (EU INTCEN) u Bruxelles, a ni u kuloarima se ne spominje da bi se dvojica čelnih ljudi u državi mogla dogovoriti oko imenovanja novog ravnatelja.

Nije bolja situacija ni u VSOA-i (Vojna sigurnosno-obavještajna agencija), koja je sredinom 2023. mjesec dana bila bez ravnatelja, a prethodno je njome deset mjeseci upravljao ravnatelj u ostavci, general Ivica Kinder. Od imenovanja novog ravnatelja, generala Ivana Turkalja, u kolovozu 2023. do danas nije imenovan njegov zamjenik, što znači da ga nema tko zamijeniti u slučaju spriječenosti obnašanja dužnosti.

Važnost obavještajnih službi ne treba posebno naglašavati, pa je jasno da se u obje treba što prije provesti potrebno kadroviranje čelnih ljudi kako bi mogle nastaviti normalno raditi.

VNS se godinama ne sastaje

Osim što se ne sastaje Vijeće za obranu, već više od tri godine nije se sastalo Vijeće za nacionalnu sigurnost (VNS). Milanović je u više navrata predlagao sazivanje sjednice vezane za izborni zakon u BiH, optužnice iz Srbije protiv hrvatskih pilota iz vremena Domovinskog rata, kao i početkom prošle godine zbog 'izvanredne i neočekivane' situacije u pravosuđu, odnosno zbog imenovanja Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika. Vijeće za nacionalnu sigurnost nije se sastalo ni nakon pada ukrajinskog drona na Zagreb 2022. ili, primjerice, nakon kibernetičkog napada na najveću hrvatsku bolnicu 2024.

U gotovo svim navedenim slučajevima VNS se trebao sastati, a to se nije dogodilo isključivo zbog netrpeljivosti između dva čelna dužnosnika koji sjednicu mogu sazvati samo zajednički, u dogovoru. Milanović stoga, kao i zbog prethodno navedenih problema, treba pokušati 'izlobirati' početak rješavanja problema te uspostavu redovne i normalne komunikacije, no puno će toga ovisiti i o premijeru Plenkoviću, a on, barem zasad, ispruženu ruku predsjednika ne prihvaća.