Glavni zaključak izvještaja jest da Rusijom ne upravlja svemoćni Putin preko svoje famozne 'vertikale vlasti', već nekovrsni politbiro (termin je aluzija na izvršni organ Komunističke partije u sovjetskoj prošlosti). Taj neformalni 'politbiro' čini osam ljudi, osam vođa klanova koji se između sebe neprekidno natječu za moć i utjecaj.

Putin u toj borbi ima ulogu moderatora koji brine o ravnoteži snaga. Stalnim kadrovskim rotacijama i manipulacijama on osigurava da se nijedan klan previše ne osili. Putinov utjecaj sastoji se u usmjeravanju njihovih interesa tako da 'klanovi međusobno ulaze u klinčeve u kojima on kao vrhovni arbitar donosi rješenja'.

Drugi važan zaključak kaže da je Putin povratkom u Kremlj degradirao utjecaj ruske vlade stvorivši niz paralelnih političkih tijela unutar predsjedničke administracije čije se ovlasti poklapaju s formalnom egzekutivom – vladom premijera Dmitrija Medvedjeva.

U Minčekovu 'Politbiro 2.0' čak petorica od osmorice dolaze iz Putinova rodnog Sankt Peterburga - nijedan nije Moskovljanin. Zbog toga se odavno uvriježilo govoriti da suvremenom Rusijom upravlja 'piterski klan'. Putinovo povjerenje ne stječe se preko noći; s većinom niženavedenih članova Putin se poznaje preko 20, a s nekima i preko 30 godina...

Sergej Čemezov (60 godina, Irkutska oblast)
General pukovnika sibirske provenijencije smatra se vođom klana koji upravlja ruskom vojnom industrijom. Izuzetan utjecaj daje mu funkcija direktora Rostehnologije, državne korporacije osnovane sa zadaćom da privuče investicije i poveća učinkovitost, razvojne perspektive te izvozni potencijal ruskih hi-tech i vojnih kompanija. Rostehnologija koordinira rad gotovo milijun ljudi u Rusiji. S Putinom se Čemezov upoznao još 80-ih godina u Istočnoj Njemačkoj, gdje je sadašnji predsjednik radio kao KGB-ov špijun, a Čemezov kao predstavnik sovjetske kompanije Luč.

Igor Sečin (52 godine, Sankt Peterburg)
Putinov specijalac za najdelikatnije poslove u rasponu od žarenja i paljenja ruskom energetikom (vidi pod: nacionalizacija Jukosa) do prodaje oružja Venezueli i najnovijih dealova s američkim kompanijama. Danas je predsjednik državne naftne kompanije Rosnjeft i sve uspješniji menadžer. Njegov tajnoviti klan sastavljen od 'jastrebova' iz obavještajnih i represivnih struktura ranije se navodio kao najrigidniji unutar ruskog sistema. Politički utjecaj Sečina opisuje se kao 'širok, ali neformaliziran'. Očekuje se da će s vremenom utjecaj tog bivšeg KGB-ovca na obavještajne strukture opadati jer je prebačen iz vlade na menadžersku poziciju; u izvještaju se taj manevar opisuje kao dio Putinove taktike vladanja koja se sastoji u komadanju postojećih nomenklaturnih grupa kako nijedna ne bi narušila ravnotežu i poljuljala njegov status.

Sergej Sobjanjin (54 godine, Tjumenjska oblast, Sibir)
Novi gradonačelnik Moskve, nasljednik donedavno neuništivog Jurija Lužkova. U javnosti se ne ističe ni približno jarko poput incidentnog prethodnika, ali u izvještaju Minčenka navodi se da je Sobjanjin stupanjem na čelo silne ruske metropole, u kojoj se koncentriraju strahovite količine novaca i moćnika iz cijele zemlje, uspio izbalansirati odnose s najvećim dijelom oligarhijskih struktura čiji se interesi često sukobljavaju. Uz to, smatra ga se liderom skupine guvernera lokalnih oblasti od kojih većina dolazi iz rudno bogate regije oko Urala.

Tandem Genadij Timčenko – Jurij Kovalčuk (Sankt Peterburg)
Bankar i naftaš vjerojatno su najmoćniji oligarsi iz sjene, za razliku od Abramoviča, Prohorova ili Deripaske. Od ostalih krupnih biznis zvjerki ističu se po tome što ih se apostrofira kao vrlo bliske prijatelje Vladimira Putina (peterburška veza, zadruga Jezero). Grupa biznismena i guvernera oko njih tvori klan koji se u sferi najunosnijeg biznisa u Rusiji – energetike – postavlja kao rival grupi Igora Sečina. Sam Timčenko, koji čak više ni nema rusko državljanstvo (živi u Švicarskoj), sa svojim je naftno-plinskim biznisom oko korporacije Gunvor navodno  toliko privilegiran da ga Putin drži kao protutežu monopolističkim nagnućima Gazproma.

Vjačeslav Volodin (Saratovska oblast)
Izvješće ga naziva novajlijom u 'politbirou'. Novajlijom od 48 godina koji je nakon zimušnjih oporbenih prosvjeda u administraciji predsjednika naslijedio omraženog kremaljskog ideologa Vladislava Surkova. Volodin rapidno stječe golemi utjecaj jer kao zamjenik šefa predsjedničkog ureda 'monopolizira funkciju političkog menadžmenta'. Primjerice, upravlja novim projektom Sveruskog narodnog fronta: konzervativne koalicije koja uz vladajuću Jedinstvenu Rusiju objedinjuje organizacije vojnih veterana i raznih patriotskih družina. Najslabija točka Volodinovog klana nepostojanje je snažne ekonomske baze i nepovjerenje od strane starog Putinovog 'peterburškog kruga'.

Sergej Ivanov (59 godina, Sankt Peterburg)
Šef predsjedničkog ureda koji je umalo postao i predsjednik države 2008. godine, ali se Putin tada bio odlučio za nešto liberalnijeg (možda i o Putinu ovisnijeg) Dmitrija Medvedjeva. Ivanov je još jedan član 'Politbiroa' koji dolazi iz Sankt Peterburga, a iza sebe ima karijeru u KGB-u i Putinovo povjerenje koje se bazira na poznanstvu što traje još od 80-ih godina prošlog stoljeća – možda i dulje. Unutar režima službeno je zadužen je za nacionalnu sigurnost, a neslužbeno za čuvanje leđa Putinu, odnosno stvaranje ravnoteže između opisanih režimskih elita koje se unutar Kremlja i 'na terenu' bore za utjecaj.

Dmitrij Medvedjev (47 godina, Sankt Peterburg)
Odlukom da se ne kandidira za drugi predsjednički mandat izgubio je značajnu koaliciju činovnika i biznismena koji su ga podržavali. Odustavši od namjere da nadvlada Putina, izgubio je i neke svoje igrače u represivnim strukturama, ali si je krotkošću spram moćnijeg mentora vjerojatno osigurao dugoročni opstanak u vrhu poretka. Prešavši na poziciju premijera preuzeo je upravljanje režimskom partijom Ujedinjena Rusija. Suprostavljene poslovne sile u zemlji moraju se natjecati za njegovu naklonost. Uz to, Minčenkov izvještaj naglašava da je Medvedjev nakon odlaska iz Kremlja dobio mogućnost formirati svoj klan sa snažnom ekonomskom bazom.