Papa je, podsjetimo, primljen u rimsku bolnicu Gemelli 14. veljače s teškom respiratornom infekcijom koja zahtijeva kontinuirano liječenje. Prethodnih dana imao je nekoliko respiratornih kriza, no u posljednje vrijeme češće su informacije da je stabilno. Franjo nije viđen u javnosti otkako je ušao u bolnicu, što je njegova najduža odsutnost otkako je prije 12 godina preuzeo dužnost pape. Njegovi liječnici nisu rekli koliko bi liječenje moglo trajati. S obzirom na već duži boravak pape Franje u bolnici i njegovo loše zdravstveno stanje, visoki crkveni dužnosnici u Vatikanu raspravljaju o mogućim scenarijima za bližu budućnost.

Deutsche Welle prenio je neke od tih scenarija i što bi rezultirao u slučaju da se jedan od njih ostvari:

Scenarij 1: papa umire

To bi bio slučaj koji je najbolje reguliran: kada papa umre njegova smrt se pravno utvrđuje. Pontifeks se svečano sahranjuje i saziva se Kardinalski zbor. Dva tjedna kasnije počinje tzv. konklava – vijećanje kardinala o izboru novoga pape. Sve to je detaljno regulirano: posljednja tri pape su promijenili samo neke manje važne odredbe.

Scenarij 2: papa sam predaje dužnost

I ova druga varijanta za sedisvakanciju, vrijeme u kojemu je Rimokatolička crkva bez pape, jasno je regulirana: kad papa objavi svoju ostavku, od datuma koji on odredi, sve teče prema planu kao u slučaju smrti – osim, naravno, sahrane i misa zadušnica. No jedna mala nesigurnost u ovom scenariju postoji po pitanju načina objave. Nakon što su Grgur XII. 1415. i Benedikt XVI. 2013. godine okupljenim kardinalima objavili svoju ostavku, ova procedura je ovako propisana: Zakonik kanonskog prava (Codex iuris canonici) samo navodi da se ostavka „događa dobrovoljno i da se ona u dovoljnoj mjeri jasno izriče", ali ne i da ju netko mora prihvatiti.

To zvuči jednostavno, ali ustvari nije baš tako. Recimo, bi li se moglo definirati kao „u dovoljnoj mjeri jasno" ako papa Franjo u bolnici nekom kardinalu šapne da želi dati ostavku? Ili je dovoljno ako jedan nasmrt bolestan papa odgovarajuću rečenicu potpiše na listu papira? Bi li trebao biti nazočan javni bilježnik kao svjedok? Naravno, davanje ostavke pred kardinalskom skupštinom bilo bi neosporno.

Još više problema donosi „izjava o uvjetnoj ostavci" koju je papa Franjo, prema vlastitim navodima, potpisao još na početku svoga pontifikata. Kardinali aktualno nagađaju je li se papa Franjo pri tome orijentirao prema odluci pape Pavla VI. iz 1965. godine. Njegov dokument je nedavno objavio jedan talijanski povjesničar. U njemu piše: „Mi, Pavao VI., (…) objavljujemo ovim da ćemo se u slučaju teške bolesti koja se smatra neizlječivom ili dugotrajnom (…) ili u slučaju teškog i dugotrajnog invaliditeta (…) odstupiti s dužnosti."

Scenarij 3: papa se vraća

Ukoliko papa Franjo toliko ozdravi da se može vratiti u Vatikan, njegov pontifikat bi se vjerojatno znatno razlikovao od dosadašnjeg. Broj javnih nastupa, audijencija i putovanja bi se drastično smanjio. Puno toga bi se moralo prilagoditi njegovom kroničnom dišnom oboljenju. Ne bi to više bio spontani i komunikativni papa Franjo kakvog svijet poznaje – ali bi i dalje bio papa.

U čitanju njegovih tekstova pred vjernicama i vjernicima i na nekim putovanjima bi ga vjerojatno netko zamijenio, u prvom redu netko iz redova kardinala u koje papa ima povjerenje, prenosi Deutsche Welle.

Papino zdravlje više nije tabu-tema za Vatikan

Jedan od najvećih tabua u Vatikanu stoljećima je bilo otvoreno govoriti o papinu zdravlju. Kao vođa 1,4 milijarda katolika u svijetu, papa je štovani duhovni poglavar. Ured za tisak Svete Stolice objavljuje dnevna izvješća o njegovu zdravstvenom stanju. 'Oprezno sam impresioniran', rekao je još prije nekoliko dana Greg Erlandson, američki novinar koji desetljećima prati Vatikan. Ta izvješća „grade povjerenje da dobivamo prilično točan sažetak” o papinu zdravlju, rekao je Erlandson, bivši glavni urednik američke katoličke novinske agencije Catholic News Service.

John Thavis, dopisnik iz Vatikana tijekom tri pontifikata, rekao je da nova transparentnost „odgovara Franjinom otvorenom stilu komuniciranja, ali je odmak od tradicionalne rezerviranosti Vatikana u vezi papina zdravlja”. Dr. Sergio Alfieri iz bolnice Gemelli rekao je da je naputak bio da se „ništa ne skriva”.

Papa Franjo želi otvorenost

Jedna osoba za koju se zna da često razgovara s Franjom, a koja je tražila da ostane neimenovana, rekla je da je sam papa pomogao u pisanju tih izvješća prvih dana svojeg boravka u bolnici i da je poticao liječnike da otkriju više pojedinosti o njegovu zdravstvenom stanju i liječenju. Thavis je rekao da je Franjo „želio da ozbiljnost njegova stanja bude jasna”. Vatikanski dužnosnici nisu javno govorili o razlozima za ta detaljna izvješća, ali privatno je nekoliko dužnosnika izrazilo zabrinutost zbog prethodnog širenja dezinformacija. Naime, ubrzo nakon što je papa bio primljen u bolnicu, na društvenim medijima počelo se tvrditi da je primio posljednje pomazanje i umro. Počele su kružiti i lažne fotografije generirane umjetnom inteligencijom po kojima ga se na životu održava pomoću respiratora.

U službenim dnevnim izvješćima o papinu zdravlju ponavljalo se da on samostalno diše, ali da povremeno, po potrebi, prima kisik putem nosne kanile. 'Vatikan je napokon shvatio da je bolje biti iskren nego dopustiti da teoretičari urota uskoče u prazan prostor”, rekao je Tom Reese, jezuitski svećenik i komentator koji prati papu.

Papa Ivan Pavao II., čiji je pontifikat trajao od 1978. do 2005., imao je godinama vidljiv tremor prije nego li je Vatikan 2003. napokon potvrdio da boluje od Parkinsonove bolesti. A rak želuca od kojeg je papa Ivan XXIII. bolovao najmanje osam mjeseci objavljen je dugo nakon što je 1963. umro.

„Stara izreka kaže da papa nikada nije bolestan dok ne umre”, rekao je Christopher Bellitto, povjesničar na Sveučilištu Kean u New Jerseyju koji proučava Katoličku Crkvu. „To se promijenilo.”