Ugledni američki obrambeni portal Defense News izvijestio je krajem prošlog tjedna da se talijanska ratna mornarica udružuje s talijanskim telekomunikacijskim gigantom kako bi pazila na njegove snopove optičkih vlakana koji putem podvodnih kabela prenose većinu svjetskog internetskog prometa.

Zapovjednik talijanske podmorničke flote, kontraadmiral Vito Lacerenza, kazao je u razgovoru za Defense News da postoji povećana potreba za preciznijom situacijskom svijesti u podvodnom okruženju za nadgledanje i zaštitu kritične telekomunikacijske infrastrukture. U zajedničkom priopćenju talijanske ratne mornarice i Sparklea ističe se da će poduzeti 'zajedničke aktivnosti izviđanja i praćenja Sparkleovih podmorskih kabela i susjednih područja', dodajući kako će usluga također pružati kartografsku podršku za morsko dno od interesa, kao i pomoć u hitnim operativnim situacijama'.

Lacerenza je naglasio da će mornarica 'razmijeniti informacije' sa Sparkleom te da će tvrtkini podaci dati ratnoj mornarici bolju svijest o mreži i njezinim kritičnim aspektima. 'Krize diljem Sredozemlja povećale su pozornost koju pridajemo ovoj infrastrukturi. Smatramo da je područje podmorja jednako važno kao i svemir kada je u pitanju zaštita nacionalnih ekonomija', zaključio je talijanski kontraadmiral.

Ključna točka čvorišta

Prema dostupnim podacima, Sparkle je nedavno postavio kabele i u Jadranskom moru. Riječ je o novoj ruti koja podmorskim kabelom povezuje Bari na istočnoj obali Italije s Dračem na zapadnoj obali Albanije. Iako se ta ruta proteže 240 kilometara ispod površine mora, ona pritom ne prolazi kroz hrvatski dio Jadrana te predstavlja najkraću moguću rutu između Atene i Milana, ključnih čvorišta za međunarodni podatkovni promet, pri čemu Milano služi kao žarišna točka za kopneni europski promet dok Atena predstavlja prirodna vrata za promet koji putuje između Europe i Bliskog istoka.

Sparkle napominje da ruta potencijalno može doseći sva druga glavna čvorišta u zapadnoj Europi putujući ostatkom tvrtkine europske optičke okosnice, a spomenuta poveznica, nazvana Albania Crossing, šesta je Sparkleova ruta u regiji, uključujući podmorsku kabelsku mrežu koja povezuje Italiju, Grčku, Cipar, Tursku i Izrael.

Vrh NATO-a raspravljao je još 2020. godine o opasnosti od ruskih podmornica koje režu ili prisluškuju podvodne internetske kabele, a Velika Britanija najavila je prošle godine da će izgraditi novi nadzorni brod za njihovu zaštitu. Tadašnji britanski ministar obrane Ben Wallace upozorio je da se Rusija 'duboko zainteresirala' za optičke kabele u europskim vodama. Valja naglasiti da je posljednjih godina u Atlantski ocean položen velik broj kabela, od kojih neki ulaze u Sredozemno more kroz Gibraltarski tjesnac i izlaze kroz Sueski kanal kako bi stigli do Azije. Neki od njih povezani su s talijanskom obalom putem razvodnih kutija na Siciliji.

Njih, ali i druge kabele u talijanskim teritorijalnim vodama trebale bi štititi podmornice klase Todaro, a talijanska ratna mornarica ima ih četiri u sastavu. Riječ je o dizel-električnim podmornicama i razvio ih je Howaldtswerke-Deutsche Werft za talijansku i njemačku ratnu mornaricu, u kojoj su ta plovila označena kao klasa 212A.

Sustavi za elektroničko ratovanje

Podmornica klase Todaro ima zračno neovisan propulzijski sustav koji smanjuje buku kakvu generira klasični dizelski motor. Duljina trupa joj je 56 metara, a njegov najveći promjer iznosi sedam metara. Podvodna istisnina klase je 1830 tona, najveća podvodna brzina joj je 20 čvorova, odnosno 37 kilometara na sat, dok doplov pri podvodnoj brzini od četiri čvora iznosi oko 250 nautičkih milja, odnosno 460 kilometara. Maksimalna dubina ronjenja je oko 400 metara, a krajnja autonomija do 8000 nautičkih milja, što je oko 14.800 kilometara. Posadu pak čine 22 mornara i pet časnika.

Podmornice ove klase opremljene su sa šest torpednih cijevi od 533 milimetra za lansiranje teških torpeda Whitehead A184 Mod.3. Žicom vođen torpedo s akustičnim samonavođenjem može zahvatiti podmornice i površinska plovila. Klasa Todaro koristi sustav borbenog upravljanja Kongsberg MSI-90U, povezan sa senzorima, oružjem i navigacijskim sustavima za otkrivanje, praćenje i napad na neprijateljske podmornice i površinska plovila.

Tu je i STN Atlas Elektronik DBQS-40, sonarski paket koji integrira niz pasivnih akustičnih senzora, među kojima i onaj za otkrivanje mina, a postoje i dva periskopa Carl Zeiss s naprednim optičkim i elektrooptičkim senzorima. Podmornice su opremljene i navigacijskim radarskim sustavom Kelvin Hughes Type 1007 i hidrofonskim uređajem WASS, a podmorničke protumjere podržane su sustavom za elektroničko ratovanje FL1800U i sustavom za protutorpedne protumjere TAU 2000 s lanserima za protutorpedne mamce. Lanseri mogu istovremeno ispuštati mamce kako bi zavarali nadolazeća protupodmornička torpeda.