Rođen kao Giovanni Battista Montini 1897. u sjevernom talijanskom gradu Bresci, zaređen je za svećenika 1920., proglašen kardinalom 1958. i izabran za papu pet godina poslije. Umro je 1978.

Njegovo najveće postignuće uspješan je završetak Drugog vatikanskog koncila, istodobno i prijelomnog i polarizirajućeg za Crkvu, koji je pokrenuo njegov prethodnik, sveti Ivan XXIII.

Koncil je u najvećoj mjeri ukinuo latinsku misu i unaprijedio odnose s drugim religijama, posebno judaizmom, koji su povijesno bili teški i opterećeni optužbama da je Vatikan bio prestidljiv u osudi holokausta.

I dok su koncilske reforme razljutile konzervativce, Pavao VI. jednako je razočarao liberale enciklikom Humanae Vitae (Ljudski život) kojom je potvrdio oštro protivljenje Crkve bilo kakvoj kontracepciji baš u vrijeme seksualne revolucije na zapadu.

'Za progresivne, Pavao VI. bio je prepreka. Kozervativci su, pak, mislili da popušta sekularizaciji', napisao je analitičar Andrea Riccardi za Corriere della Sera 2014., netom prije njegove beatifikacije.

Kardinal Giovanni Battista Re, koji je Pavlu VI. bio suradnik, tvrdi da su toga papu pogrešno shvaćali.

'Pročuo se glas da je kolebljiv, neodlučan, ali Montini je zapravo bio osoba koja je htjela čuti različita mišljenja i duboko promišljati o tuđim argumentima', rekao je Re prije četiri godine.

Montini je bio prvi moderni papa koji je putovao svijetom i prvi koji je letio zrakoplovom. Njegovo prvo putovanje bilo je u Jeruzalem 1964., gdje se susreo carigradskim ekumenskim patrijarhom Atenagorom, što je bio povijesni korak u pomirenju s pravoslavljem.

Bio je i prvi rimokatolički poglavar koji je, barem neizravno, komentirao svoju seksualnost. Reagirajući na glasine da je homoseksualac, prosvjedovao je protiv "strašnih, klevetničkih stvari koje o njemu govore".

Papa Pavao VI. promovirao je dijalog između Vatikana i komunističkih režima, nastavljajući "istočnu politiku" Ivana XXIII. Između ostaloga, uspostavio je diplomatske odnose s Titovom Jugoslavijom.

Pamti ga se i po reorganizaciji Rimske kurije, širenju zbirke Vatikanskih muzeja i na modernu umjetnost, te odbijanju da nosi papinsku tijaru koju je prodao, a novac poklonio Majci Terezi za njezin humanitarni rad u Indiji.

On je treći papa 20. stoljeća kojeg je Franjo kanonizirao, nakon Ivana XXIII. i Ivana Pavla II.

Za to su bila potrebna dva priznata čuda po zagovoru Pavla VI.

Prvo koje mu je pripisano rođenje je zdrava američkog dječaka 2001. kojem su prethodno dijagnosticirali teške malformacije. Drugo je iz 2014. i odnosi se na rođenje zdrave talijanske djevojčice u 26. tjednu trudnoće čija je majka imala rupturu posteljice.