... kolačić. Vintage u smislu tradicionalan. Kombinacija jaja, mlijeka i šećera podsjeća na neke turske tradicionalne slastice. Tako je to kad si na tamo nekim krajevima Europe i dotičeš se s Egzotičnima ;)
Ljubav prema svemu neeuropskome ne jenjava. Bosanski geni burgijaju, nos je željan egzotičnih mirisa, okusa, oko pogleda, a nožice putovanja.
Povratkom iz Istanbula sjetila sam se Lisabona i onda u razgovoru s prijateljicom otkrila da joj se dogodila ista paralela. Naime, ima nešto u oba grada što je slično i izrazito primamljivo. Ne mogu riječima opisati. Više je stvar osjeta.
Ove sam kolačiće jela prije par godina u Lisabonu u najstarijoj mu kavani uz šljuk crne kave i priču o EU
Zovu se Pasteis de nata!
Naime, stari nas je Lisabonac odveo na kolač i kavu ponukan mojim bauljanjem
po cesti i neartikuliranim krikovima nezadovoljstva, upućenim tadašnjem partneru (drugo nije ni zaslužio :P).
Starčić me zaustavio i s gnušanjem upitao jesam li kojim slučajem Grkinja?!
To je valjda najgore što, po njegovom poimanju, možeš biti.
Odgovorila sam da sam nešto još gore ;). To ga je nasmijalo i razvedrilo, valjda je bilo važno samo da nisam Grkinja, pa nas je pozvao u kavanu u kojoj se jedu samo portugalski tradicionalni kolači! I nema mesinga i mramora nego je sve nekako drveno, pločičasto, vintage, dostojanstveno, portugalsko.
Eee kad bi se netko sjetio otvoriti sličnu kavanu u Zagrebu ili bilo kojem gradu u Hrvatskoj ... Možda kad uđemo u EU, iako je starčić tada, izvadivši novčanicu od
20 eura kako bi platio, pljunuo istu svom snagom i rekao sve najgore o - EU.
Radio je većinu života u Bruxellesu kao pravnik.
Malo nas je iznenadila ta reakcija, ali smo odslušali sve grozne priče o Uniji, Belgiji, tamošnjim ljudima i običajima. Zaključak je bio da je Portugal divan. I stvarno jest :).
Elem, u spomenutoj sam kavani prvi puta probala Pasteis de nata i zaljubila se u rustikalni, bogati, kremasti okus, ali i izgled kolačića koji se na prvu može učiniti kao neuspio
Zagoren. Ali to je dio šarma i važan nositelj okusa/izgleda. Teško se postiže kod kuće, u kućnim pećnicama, tako da ne zamjerite što se moja verzija zapekla po rubovima umjesto po površini.
Ako imate mali brener - spalite površinu! Nećete požaliti.
za 12 kolačića
3 žutanjka (ili 2 žutanjka i 1 jaje)
115 g šećera
2 žlice kukuruznog brašna
400 ml mlijeka
2 žličice ekstrakta vanilije
250 g lisnatog tijesta
Zagrijte pećnicu na 200 C.
Namastite kalup za muffine. U posebnoj posudi zamutite žutanjke, šećer i kukuruzno brašno. Dodajte mlijeko i miješajte dok se ne pretvori u ravnomjerno kremastu smjesu. Stavite sve na laganu vatru i miješajte dok se smjesa ne počne zgušnjavati i lagano kipjeti. Skinite je s vatre i umiješajte ekstrakt vanilije.
Razvaljajte lisnato tijesto, razrežite na manje komade, izmijesite i smjestite u kalupe za muffine
U tijesto ulijte smjesu i stavite u pećnicu
Pecite 25 do 30 minuta. Kad se rubovi tijesta podignu i zapeče površina kolačića izvadite ih i pustite da se hlade 5 minuta.
Servirajte uz crnu kavu ili čašu crnog vina
I proljetno cvijeće. I avionsku kartu :)
Za antieuropskog djedicu iz Lisabona: Portugal aos Portugueses! ;)
