Njemačka javnost i nakon više od dvije godine postojanja druge vlade Angele Merkel ne može baš povjerovati da ima takvu vladu.

Teško je sjetiti se kada se unutar vladajuće koalicije toliko svađalo, u javnosti i iza zatvorenih vrata. Pritom koaliciju čine tzv. građanske stranke, konzervativni CDU/CSU i liberalni FDP, od kojih su svi očekivali efikasnost, profesionalizam i odlučnost.

Konstantna unutarnja previranja karakteristika su SPD-a te ponajviše Zelenih, no kada se usporedi kabinet Merkel dva sa sedam godina crveno-zelene vlade Gerharda Schroedera i Joschke Fischera, potonji se čine kao smjerni štreberi.

Osim konstantnih nesuglasica, vlada Angele Merkel može se pohvaliti i s nekoliko kadrovskih rošada, poput odlaska osramoćenog ministra obrane Karl-Theodora zu Guttenberga, za kojeg se otkrilo da je plagirao svoj doktorat. Tu je i novi ministar gospodarstva i vicekancelar Philip Roesler, koji je avanzirao poslije uspona na mjesto predsjednika FDP-a, s kojeg je – nakon serije katastrofalnih poraza na pokrajinskim izborima – izguran Guido Westerwelle. On je pak još uvijek ministar vanjskih poslova, iako se pokazao nesposobnim za tu zadaću, pa mu sada Roesler određuje što će reći, primjerice, u vezi Libije i Moamera Gadafija.

Sve u svemu, kabinet Merkel dva ima i previše elemenata političke sapunice, ali to ne znači da ta vlada ipak nije imala dobrih poteza, kao i da u njoj nema kompetentnih ministara. Naravno, teško da se sve to može primijetiti, kada je kaos u koaliciji eskalirao do toga da se unutar CDU-u međusobno psuju ključni političari. Bez obzira na to, donosimo pregled pet stvari koje je druga vlada Angele Merkel dobro napravila.

1. Najniža nezaposlenost još od 1991. godine

Angela Merkel je 2005. na kancelarsku poziciju jurišala s neoliberalnom ekonomskom retorikom obećavajući čuda slobodnog tržišta, manje poreze i deregulaciju, skoro pa unisono sa svojim željenim koalicijskim partnerom FDP-om. Nakon što se na tim izborima ispostavilo da će biti potrebna velika koalicija sa SPD-om za formiranje parlamentarne većine, Merkel je ubrzo zaboravila svoje neoliberalne snove i do danas im se nije vratila. Rezultat je – odličan! Njemačka je kombiniranjem socijalne sigurnosti svog radništva, državnom intervencijom kad je potrebno (slučaj Opel) i zadržavanjem ekonomske politike Gerharda Schroedera bila jedna od prvih zemalja koja se oporavila od svjetske financijske krize 2008. te je danas gospodarski nesumnjivo najstabilnija u cijeloj Europi.

Usto je i četvrto gospodarstvo svijeta, koje veliki dio svog profita ostvaruje zahvaljujući izvozu.
Sve to se vidi i na njemačkom tržištu rada. Najnoviji podaci Savezne agencije za rad govore o manje od 2,8 milijuna nezaposlenih, odnosno 6,6 posto. To je najmanji broj nezaposlenih još od 1991. godine, a svi pokazatelji sugeriraju da se do kraja godine stanje neće pogoršati.

2. Odustajanje od atomske energije

Još jedna dobra odluka koju je Angela Merkel donijela nakon promjene vlastitih stavova. Njezina je vlada u jesen 2010. donijela zakon koji poništava plan Schroederove vlade o njemačkom napuštanju nuklearne energije. Merkel je tada objašnjavala da to nema gospodarski smisla, da su obnovljivi izvori energije nedovoljni za njemačke potrebe, usput pregazivši i prigovore vlastitog ministra okoliša Norberta Roettgena.

Onda se dogodio 11. ožujka i nuklearna katastrofa u Fukušimi, koja je Angeli Merkel, kako sama reče, otvorila oči. Naravno, bližili su se i pokrajinski izbori u bogatom Baden-Wuerttembergu, kojim je CDU vladao od Drugog svjetskog rata, a u tom trenutku se činilo da će izgubiti od Zelenih. Merkel je par dana poslije Fukušime objavila da njezina vlada radi radikalan zaokret po pitanjima nuklearne energije, jer atomske centrale očito nisu sigurne od prirodnih katastrofa.

CDU je pokrajinske izbore ipak izgubio, većina medijskih komentatora nije do kraja povjerovala u kancelarkino 'otvaranje očiju', ali je ipak donesen novi Atomski zakon, koji će Njemačku u značajno kraćem roku osloboditi nuklearne energije. Riječ je o možda najvažnijoj strateškoj odluci Angele Merkel, a nije na odmet ni to što si je tim potezom otvorila vrata za neke buduće koalicije sa Zelenima.

3. Reforma vojske

Unatoč svom sramotnom političkom padu s velikih visina zbog plagiranja doktorata, Karl-Theodor zu Guttenberg se moža pohvaliti da je tijekom svog mandata na čelu ministarstva obrane učinio nešto što se njegovi prethodnici desetljećima nisu usuđivali. Guttenberg se odlučio na reformu njemačke vojske i ukidanje služenja vojnog roka, koji već odavno nije imao nikakva praktičnog smisla, jer je sve veći broj mladih birao civilno služenje.

Poslije par mjeseci priprema i lobiranja u vlastitim redovima, Guttenberg je predstavio javnosti dobro osmišljenu reformu vojske, koji bi Bundeswehr konačno transformirao u suvremenu, profesionalnu vojsku. S obzirom na sve veći njemački angažman u međunarodnim mirovnim misijama, takav razvoj događaja bio je logičan, što ne znači da se iz najkonzervativnijih krugova CDU/CSU nije čulo da je ukidanje vojnog roka neoprostivo napuštanje tradicije. Merkel je podržala prijedloge svog tadašnjeg ministra obrane, a zadatak realizacije Guttenbergovih planova ima njegov kompetentni nasljednik Thomas de Maiziere

4. Obiteljska politika za 21. stoljeće

Nema sumnje da je obitelj najveći društveno-politički fetiš njemačkih demokršćana. Obitelj je za njih fundament društva i svetinja, no problem s takvim stavom u odnosu na 21. stoljeće jest način na koji CDU/CSU obitelj zamišlja: tata radi i zarađuje, a mama sjedi doma, rađa i odgaja djecu. Stoga je obiteljska politika Merkeličine vlade skoro pa revolucionarna, što se ponajviše može zahvaliti ministrici Ursuli von der Leyen, koja sada vodi Ministarstvo rada, no od 2005. do 2009. bila je na čelu Ministarstva obitelji.

Von der Leyen je inače uspješna liječnica i majka sedmero djece te je i sama primjer za to kako je moguće da žena uspješno balansira karijeru i obitelj. Ona je provela radikalan zaokret obiteljske politike CDU-a svojim programom izgradnje vrtića diljem Njemačke, kako bi se majkama omogućilo da same izaberu hoće li ostati doma ili će se nakon porođaja vratiti na posao. Istu je politiku nastavila nova ministrica obitelji, 34-godišnja Christina Schroeder, koja je simpatije javnosti zadobila i time što je tijekom mandata rodila svoje prvo dijete. Za narušeni imidž kabineta Merkel dva svakako pomaže imati mladu majku u svojim redovima, a statistike pokazuju da se odustajanje od zastarjele i konzervativne obiteljske politike itekako isplatilo, ponajviše ženama Njemačke.

5. Međunarodna pomoć i razvoj

U kaosu među ministrima druge Merkeličine vlade iz redova FDP-a postoji jedan svijetli izuzetak: Dirk Niebel. Ovaj 48-godišnjak je od kraja 2009. na čelu Ministarstva za međunarodni razvoj i pomoć, koje njegova stranka uopće i nije htjela, jer se predstavlja zainteresiranom za što manje poreze i što veći gospodarski rast, a sudbina siromašnih diljem svijeta baš je i ne zanima. To nije spriječilo Niebela, bivšeg vojnog padobranca, da se ozbiljno prihvati posla i u kratkom roku efikasnije organizira njemačku novčanu pomoć manje sretnim dijelovima svijeta.

Niebela se može često vidjeti u žarištima humanitarnih kriza, ali ne samo kako bi se slikao za medije, nego s konkretnim djelima koja pomažu spašavanju života. Pritom se svojim radom ne hvali neukusno u javnosti, nego tiho i dugoročno popravlja njemački imidž u tzv. Trećem svijetu. Jer Dirk Niebel je razumio jednu važnu stvar: ljudi kojima danas pomažeš da prežive i izgrade vlastitu zemlju prekosutra će biti novo tržište za njemačke proizvode.

Naravno, nije na odmet usput učiniti i koje dobro djelo.