Riječ je o presudi u predmetu Herceg-Bosna koja je šokirala Hrvatsku, ponajprije zbog tragične smrti generala Slobodana Praljka koji se ubio u sudnici odbivši je priznati, ali i zbog dijela u kojem se nekadašnje hrvatsko vodstvo opisuje kao predvodnike udruženog zločinačkog pothvata čiji je cilj bilo komadanje susjedne Bosne i Hercegovine.

Odvjetnik Goran Mikuličić, koji je pred Haškim sudom branio i obranio generala Mladena Markača i dobar je poznavatelj tamošnjih praksi, kaže da nije ništa neobično to što još nisu poslani na služenje kazne jer i nema posebnog pravila koje bi određivalo propisane rokove.

Navodi da se na odsluženje ide kada predsjednik suda, a sada je to Carmel Agius, postigne dogovor s ministrom pravosuđa zemlje koja se javila da će prihvaćati haške optuženike.

'Dakle po dosadašnjoj praksi to nije ništa neobično i znalo je proći i po nekoliko mjeseci prije nego što se ostvare transferi osuđenika', kazao je Mikuličić, dodavši da ako je osuđeniku ostalo malo do isteka kazne, ponekad se ne inzistira na odsluženju, nego se izdržavanje kazne dovrši u Haškom sudu.

Iako je Haški sud zapravo zatvorio vrata, zamijenio ga je Mehanizam za međunarodne kaznene sudove koji je na sebe preuzeo sav nedovršen posao. 

>>> Haški sud krajem godine zatvara vrata: Tko će se baviti njegovim repovima?

Podsjetimo, Jadranko Prlić je osuđen na 25 godina, Milivoj Petković i Bruno Stojić na 20 godina, Valentin Ćorić na 16 godina, a Berislav Pušić na 10 godina zatvora. Prema nepisanom pravilu, haški osuđenici izlaze nakon odslužene dvije trećine kazne.

No Mikuličić upozorava da to nije nešto što se podrazumijeva po prirodi stvari i ovisi o tome hoće li predsjednik suda dopustiti izlazak na prijevremenu slobodu. Ako računamo da bi nakon dvije trećine kazne mogli izaći na slobodu, Pušić treba odslužiti još tri mjeseca, Ćorić šest mjeseci, Stojić i Petković po tri godine, a Prlić šest godina.

Odluka predsjednika suda o prijevremenom puštanju na slobodu ovisi o nizu faktora i ponašanju osuđenika tijekom odsluženja kazne.

Odvjetnik Mikuličić smatra kako nije realno da se osuđenicima odobri izdržavanje kazne u Hrvatskoj, o čemu se pojavljuju spekulacije u tisku, uz pozivanje na 'dobro obaviještene izvore'.

'Hrvatska je više puta izražavala želje da osuđenici ovdje služe kazne, a koliko je meni poznato, u takvom smislu nije donesena nikakva odluka', kaže nam Mikuličić, naglašavajući da bi svemu trebao prethoditi službeni zahtjev iz Hrvatske koji, koliko je njemu poznato, ne postoji, osim ako se ne radi o nekoj tihoj, suptilnoj diplomaciji.

Prethodno bi se Hrvatska trebala uvrstiti na popis zemalja u kojima osuđenici izdržavaju kaznu, no to bi se moglo riješiti u neposrednoj komunikaciji kada bi zahtjev za izdržavanjem u Hrvatskoj stigao u Haag.

'To je formalno-pravni proces koji traje i ako bi se željelo krenuti u njega, onda bi bilo vrijeme da se krene', poručuje Mikuličić.

>>> Dovršena haška istraga o smrti Slobodana Praljka: Kako je došao do otrova i unio ga u sudnicu?

Dosad su osuđenici s hrvatskim državljanstvom služili kaznu diljem Europe. Mladen Naletilić Tuta i Vinko Martinović Štela izdržavali su kaznu u Italiji, Dario Kordić u Austriji, Ivica Rajić, Drago Josipović i Vladimir Šantić u Španjolskoj, Anto Furundžija u Finskoj, a Miroslav Bralo još izdržava kaznu u Švedskoj.

Spomenimo na kraju da se Milan Martić, nekadašnji vođa pobunjenih Srba koji izdržava 35-godišnju kaznu zatvora u Estoniji, svojedobno žalio na neodgovarajuće uvjete koji su znatno drukčiji od onih u kojima druge osobe osuđene pred ICTY-jem služe kaznu u ostalim europskim zemljama, poput Danske, Belgije, Norveške, Švedske, Velike Britanije, Francuske ili Njemačke.