'Koliko godišnje košta imati psa?' detaljno je analizirala na Redditu vlasnica triju pasa različitih pasmina i godina starosti, ali i težine. Tijekom cijele godine revno je i s pažnjom bilježila troškove, a onda izbacila svoju računicu. Jasno je dala do znanja: 'Odgovor nije jednostavan, jer troškovi ovise o puno faktora - pasmini, veličini psa, zdravstevnom stanju, razini aktivnosti, ali i sreći'.

U svoju godišnju kalkulaciju uvrstila je hranu, nepredvidive, ali i neizbježne veterinarske troškove. Tom je popisu dodala kategoriju 'Mito i korupcija' što bi se popularnije nazvalo 'Poslastice', ali i različiti troškovi opreme za pse poput krevetića, igrački pa sve do troškova njege i higijene dlake te noktiju. Trošak je potom razvrstala za svakoga psa pojedinačno u tri scenarija koja je podijelila na minimalni, prosječni i maksimalni.

'Kad promatrate troškove po pojedinim godinama, moguća su drastična odstupanja iz godine u godinu. No, kada ih sagledamo u prosjeku, dolazimo do sljedećih iznosa:

Minimalni prosječni godišnji trošak: između 1.200 € i 1.350 €

Prosječni godišnji trošak: između 1.300 € i 1.450 €

Maksimalni prosječni godišnji trošak: između 1.450 € i 1.600 €', sažela je.

Veterinar: 'Kad kupujete auto, možda će se pokvariti. Tako je i s ljubimcima'

'Imati kućnog ljubimca danas je istovremeno i trošak, i obveza, ali i određeni benifit, jer je životinja izvor zadovoljstva', sažima u analizi 'računice' koliki je trošak imati kućnog ljubimca, osječki veterinar Goran Spasovski.

Slaže se kako je veterinarski trošak nepredvidljiv. Ističe, pak, kako dio vlasnika na njega nije spreman.

'Usporedio bih to s kupovinom automobila. Kada ga kupujete, prihvaćate da će se možda i pokvariti. Tako je i s kućnim ljubimcima', zorno ilustrira veterinar kojega u Osijeku poznaju po nadimku 'Dr. Dolittle'.

Drži kako je objavljena analiza napravljena vrlo pedantno, troškovnik je pravilno postavljen, ali bi on dodao kako se pasmine trebaju podijeliti u dvije grupe, takozvane starije, prirodne, one koje su genetski stabilizirane, poput jazavčara i one modernije, genetski još dovoljno nestabilizirane.

'Tu nastaje ogromna razlika u cijeni. I to puta dva. Jer, primjerice, kako je navedeno, jazavčar je pasmina stara 400, 500 godina, a u današnje vrijeme, francuski, engleski buldog, njemački špic u startu imaju 30 posto šanse da će ponijeti neku genetsku manu što čini tu pasminu neminovno skupljom. Moramo ih uzeti u obzir kao posebnu skupinu', smatra ovaj osječki veterinar napominjući kako se Velika Britanija smatra kolijevkom kućnih ljubimaca, a 2018. godine prvi je puta ondje po zastupljenosti engleski buldog nadmašio zlatnog retrivera koji je slovio kao pojam obiteljskog kućnog ljubimca.

'Veći trošak je imati engleskog buldoga, ne zbog vlasnika ili veterinara, nego jednostavno je riječ o takvoj pasmini. Navedeni troškovnik može biti prikaz za one pasmine koje nisu sklone problemima', stavku po stavku analizira Spasovski.

Ukalkulirati i cjepiva

Uz pasminu, nastavlja, svaki bi vlasnik trebao uključiti i računicu o tome koliko ulaže u preventivu što bi uključivalo redovito cijepljenje, ali sada, kako kaže, postoje i cjepiva za različite probleme te zarazne bolesti.

'Pitanje je samo želi li ih vlasnik, jer ona nisu obvezna', dodaje te nastavlja:

'Treći faktor ovisi o sreći. Ako pas ima epilepsiju, to je trošak za život, kao i pucanje jednog ligamenta čija operacija u startu košta od 1000 eura, a onda je pas sklon da mu pukne i druga noga', napominje kako se sve to treba uzeti u obzir.

Na hrvatsko tržište stigla je i zanimljiva ponuda jednog laboratorija koja nudi genetske testove za sve pasmine na bolesti, a cijena se kreće od 200 eura.

'Dakle, kada se kuja ošteni, sve će više vlasnika tražiti da provjere štence', smatra Spasovski koji se slaže da je hrana prilično stabilan trošak.

Razdvajanje može biti vrlo bolno

Prema analizi objavljenoj na Redditu, u prosjeku za srednje do velike pse, može se očekivati godišnji trošak hrane od 300 do 650 eura.

'Imati kućnog ljubimca za dijete je jedna lijepa nuspojava jer se djeci nameće jedna lijepa, kulturna obiteljska obveza, a ne samo da gledaju u mobitel. No, prije konačne odluke i odabira kućnog ljubimca, roditelji svakako trebaju sjesti s djecom i uspostaviti pravila prije nego li životinja stigne u obitelj.', ukazuje veterinar Spasovski koji kućnog ljubimca smatra i izvorom zadovoljstva, jer postaju poput prijatelja.

'To je i jest jedna vrsta prijateljstva, pa kada se naviknete, razdvajanja budu jako bolna', ističe.

Kako obveze prema kućnom ljubimcu postaju korisne kod djece, iste su i kod starijih osoba.

'Gotovo postoji tendencija da kardiolozi prepišu psa, kao terepiju, jer će životinja natjerati starijeg čovjeka da se prošeta tri puta na dan po 30 minuta', kaže.

Ukazuje kako veterinarski troškovi posljednjih godina stalno rastu jer lijekovi nekoliko puta godišnje, u malim intervalima, nevidljivo poskupljuju. Samo u 3 posljednje godine, napominje, skočili su 100 posto gore.

Pas koji je 'koštao' 10.000 eura

Ivana Crnoja, aktivistica za prava životinja i čelnica osječke udruge Pobjede u čijem je vlasništvu i Azil za napuštene životinje u Nemetinu rezimira slično.

'Hrana i poslastice bi bile fiksni trošak, a sve ostlao je gotovo nemoguće procijeniti. Prošle godine smo imali psa, onkološki slučaj za čije je liječenje potrošeno 6500 eura, plus kontrolni pregledi. Dakle, jedan nas je pas koštao 10.000 eura. Sada imamo i dva srčana bolesnika, a mjesečno za lijekove svakoga od njih trošimo 100 eura. No, ima i nešto pozitivno, mješanci su zdraviji psi, jer nemaju genetske bolesti', zaključuje Crnoja.