Knjige, razglednice, prostorni plan grada, malo meda, lavande i ružmarinovog ulja, ribarski nožić i pribor za brijanje, jedna USB kamera i fotoaparat, boca prošeka, vlažne maramice, zastavica Nogometnog kluba Hvar, kutija cigareta, promotivni film o hvarskom turizmu s početka šezdesetih godina, jedan članak iz Slobodne Dalmacije, miš za kompjutor, klapska glazba, igraće karte, kuharice, maslinovo ulje, popis birača i pjesme otočkih pjesnika - tek su neki predmeti koji će pod zemljom ostati cijelo jedno stoljeće.

Hvarske benediktinke priložile su čipku od agave, franjevački samostan svoju 'Posljednju večeru', a gradonačelnik Pjerino Bebić odrekao se svoga mobitela zajedno sa svim SMS-ovima, kontaktima, e-mailovima i zakazanim sastancima. Jedan lokalni ugostitelj dao je poklon-bon za večeru za deset osoba, skriven u napravi zaštićenoj šifriranim ključem, a našla se tu i jedna najobičnija žarulja - jer se računa da će za nekoliko generacija on već biti potpuno nepoznat pojam. Jedan njemački turist uporno je želio biti dio projekta, pa je u škatulu ubačena i njegova razglednica. Ukupno, pod zemlju je otišlo nešto više od dvije stotine predmeta.

'Želimo sačuvati komadić svoje svakodnevice budućim naraštajima, kako bi iz prve ruke svjedočili osebujnosti naše kulture i načina života. Želimo im poslati poruku da je ovaj naraštaj Hvarana svojim trudom i zalaganjem uspio obnoviti zgradu kazališta i Arsenala, šaljemo im lijepe želje i poruke ljubavi prema ovom gradu. Kad otvore škatulu, neka osjete duh vremena i sve što danas sanjamo', kazao je gradonačelnik Hvara Pjerino Bebić.

Da kojem šaljivdžiji ne bi palo na pamet otvarati je prije vremena, Bebić je hvarsku kapsulu čvrsto zavario i ukopao, potom obložio voskom i betonirao. Na površini zemlje ostala je viriti tek mala ploča, a oko nje će - uskoro, kada Hajduk bude mijenjao travnjak na Poljudu - biti presađeno nekoliko busena trave sa splitskog stadiona.