Rošin je svoje pjesmice slagao tijekom četverogodišnjeg mandata u Saboru, a one su sve samo ne obična poezija: u gotovo svakoj može se prepoznati konkretna osoba ili stvaran događaj. Cijelo jedno poglavlje, koje također nosi naslov 'Uprknuće', posvetio je svome velikom prijatelju Ivi Sanaderu. Svega tu ima, od opisa besmislenih rasprava u Saboru, preko kritike Haaga, sudstva, medija i lopovluka u državi, do vrlo plastičnih opisa navodnog prevrata u HDZ-u, 'izdaje' bivših stranačkih kolega i njihovog potpuno besramnog odricanja od premijera u kojega su se ne tako davno zaklinjali.

Naravno, sve je pisano u ključu, nježno i poetski, bez spominjanja ijednog konkretnog imena - Rošin, naime, 'osuđuje pojave, a ne ljude'. Čini se da mu je četverogodišnji boravak u saborskim klupama djelovao doista inspirativno: potpuno ga je deprimirala slijepa stranačka stega pa je u jednoj od svojih pjesama Sabor čak nazvao 'tamnicom u kojoj su zastupnici čvrsto zatočeni'. Sve skupa mu se, izgleda, zbilja zgadilo:

'Gađenje, mučnina,
u drobu vrućina,
i nekakvo stanje
k'o pred povraćanje,
uz to glavobolja,
zatim i zlovolja:
baš ti bude muka
kad si samo ruka!'

Opisao je Rošin i svojedobnu aferu nestanka žita iz Robnih rezervi, u pjesmi jednostavna naziva 'Žito'

'U silosu strka,
čak ozbiljna frka
zbog krupnog problema:
u njemu žita nema!
Kažu mi da žito
kada primi mito
naprosto odseli
gdje drugi poželi.'

Nagledao se bivši saborski zastupnik svega, pa i kolega koji za govornicu dolaze direktno sa šanka. Po načinu rasprave, nevezanim govorima i problemima s držanjem, zaključio je da im je alkohol udario u glavu pa posvetio pjesmu 'Opilo se pivo':

'Kad se opi pivo
bogme bude živo
jer tad preko mjere
sve znano odere,
trabunja pijano
staro izlizano,
al' ga briga nije
jer očito smije.'

Jadranki Kosor, pak, Rošin je posvetio čak nekoliko pjesama; naprosto je šteta izdvojiti samo jednu od njih. Sve pršti od metafora i zabavnih rima, evo one u kojoj je šefica HDZ-a predstavljena kao 'Carica majka':

'Bi carica majka
nekad kano snajka
prvih dana braka:
dobra, mila, slatka.
Kad ključeve kuće
skroz sebi privuče,
svekru i svekrvi
napije se krvi.'

I tako dalje, i tako dalje: u pjesmi 'Predsjednik' bavi se općom predodžbom javnosti o saborskim zastupnicima kao 'teškim neradnicima' koje osim mirovine malo što brine - 'ničemu ne služe i ništa ne kuže', kaže Rošin pa zaključuje da jedan takav danas vodi državu. 'Selake' opisuje kao 'nimalo bedake' jer 'znaju veze za dobit peneze', tu je i opis dileme političara između domovine i imovine, pa čuđenje 'gazde' (Sanadera, očito) kad shvati kako 'nevolje dođu kad carske moći prođu'.

'Saborska stega teško mi je padala, pa sam za olakšanje barem govorio ono što mislim - a glasao sam kako stranka kaže, osim u dva slučaja. Vjerujem da će se u mojim pjesmama mnogi prepoznati, a neke se zbilja dotiču ozbiljnih stvari', kazao nam je Rošin. Poezija mu je, tvrdi, najlakša forma za izraziti svoje mišljenje, a ne prihvaća da je u pjesmicama ispisao ono o čemu se bojao javno govoriti.
'Upravo ja sam javno govorio i istupao u medijima, na koncu - zbog toga sam i izbačen iz stranke', dodaje Rošin.

U bilješci o autoru zbirke koja će vjerojatno postati lektira za saborske zastupnike i sve one koje politika zanima napisao je da je u svojih sedamdesetak godina 'izdao više knjiga i niti jednog prijatelja'. 'Molimo nalaznika da ga ne vraća u politiku', apelira Rošin. Jednu pjesmu posvetio je i sam sebi:

'Kad postadoh mrga
s Markova trga
mnogima sam bio
zanimljiv i mio.
Ali kada mrga
postane tek kvrga,
interes odšeta -
kvrga svima smeta!'