Cijene dobara i usluga koje se koriste za osobnu potrošnju u rujnu ove godine prosječno su niže 0,2 posto no što su bile u kolovozu. No, na godišnjoj razini, u odnosu na rujan prošle godine potrošačke cijene povećane su za jedan posto, kazuju najnoviji podaci Državnog zavoda za statistiku (DSZ). Na rujansko snižavanje potrošačkih cijena, u odnosu na kolovoz, najviše su utjecale cijene ugostiteljski usluga koje su pred kraj turističke sezone niže 3,2 posto, cijene rekreacije i kulture koje su niže 2,3 posto, cijene prometa, odnosno automobila i goriva, koje su niže 1,7 posto
Rujanskom padu indeksa potrošačkih cijena kumovale su i 1,4 posto niže cijene alkoholnih pića i duhana te blagi pad cijena (0,5 posto) prehrane i bezalkoholnih pića, kao i cijena opreme za kuću i redovito održavanje koje su niže 0,3 posto. Pad indeksa potrošačkih cijena u rujnu u odnosu na mjesec ranije bio bi i veći, ali su ga ublažile cijene sezonske odjeće i obuće koje su više 6,3 posto, cijene obrazovanja koje su rasle prosječno 0,8 posto te zdravstva i komunikacija koji su rasli po stopama od 0,4 i 0,1 posto. Istodobno su, kako navodi DZS, cijene stanovanja, energije, plina i drugih goriva u rujnu ostale na kolovoškoj razini piše Novi list.
Stanovanje, voda, energija, plin i druga goriva na godišnjoj razini skuplji su 3,4 posto. U toj kategoriji najviši pad cijena na godišnjoj razini bilježe proizvodi za održavanje i popravak stana (za 0,3 posto) i tekuća goriva koja su jeftinija čak 26,9 posto. Istovremeno je statistika zabilježila i snažan rast cijena plina za 19,1 posto, zagrijavanja stana za 12,5 posto te cijena krutih goriva za 10,1 posto na godišnjoj razini. Opskrba vodom i različite komunalne usluge na godišnjoj su razini porasle za 6,3 posto.
Sva ta kretanja cijena koje bilježi statistika građani redovito osjećaju na svojim mjesečnim proračunima. Odjeća i obuća za jesen, troškovi vezani uz početak školske godine osjetili su se i na sindikalnim izračunima minimalnih troškova prosječne obitelji. Sezona grijanja dodatno će opteretiti kućne budžete građana, a s prosječnom plaćom može se živjeti 24 dana u mjesecu. Grijanje će u zimskim mjesecima dodatno opteretiti kućne budžete. Sezona grijanja obitelj koja živi u stanu od 60 kvadratnih metara koštat će prosječno 4,5 tisuća kuna ili mjesečno 750 kuna. No, to je prosjek.
Prema izračunu Gorana Bakule, ekonomskog savjetnika Nezavisnih hrvatskih sindikata, građani koji koriste lož-ulje najgore prolaze zimi jer će njihovi troškovi prosječno iznositi nešto više od 7,5 tisuća kuna, dok će 300-tinjak kuna manje platiti oni koji kao gorivo za zagrijavanje koriste struju. Šestomjesečna zaliha briketa za stan od 60 kvadratnih metara košta pet tisuća kuna, a najbolje prolaze oni koji kao gorivo koriste drva, ugljen ili grijanje putem gradske toplane. Centralno grijanje 'na toplanu' stoji nepune dvije tisuće kuna u zimskom periodu, plinsko grijanje prosječno je skuplje za 600 kuna, dok za drva valja izdvojiti 3,8 tisuća kuna. Pritom, Bakula napominje da ti troškovi mogu varirati na niže, što ovisi o vrsti gradnje i navikama korištenja topline.
Topla zima, a takva se dugoročno najavljuje, mnogim bi obiteljima dobro došla za 'očuvanje' kućnog budžeta. Sada, bez troškova grijanja koji će pojačati izdatke košarice za stanovanje, potrošačka košarica podijeljena na dane znači dnevni trošak od 220 kuna. Radnicima koji zarađuju i manje od nacionalnog prosjeka s uračunatim kriznim porezom još je i teže pa, primjerice, radnik s prosječnom plaćom u tekstilnoj i kožarskoj industriji može tek razmišljati o tome kako pokriti minimalne troškove života. Prosječna je zarada takvog radnika tek nešto viša od tri tisuće kuna, a potrošačka košarica teži 6,6 tisuća kuna.
