Prema Cvrtili, vrlo je teško dati pravu definiciju hibridnog rata jer je on multidimenzionalan i sa širokom lepezom adaptirajućih aktivnosti koje kreatori tog tipa ratovanja prilagođavaju situaciji te svoju djelatnost, između ostalog, usmjeravaju na stvaranje gospodarskih pritisaka, ratovanje informacijama te širenje klasične propagande kojom unose defetizam, dezorijentaciju, nesigurnost i strah.

'Hibridni rat je, najkraće rečeno, ratovanje bez oružja koje obično započinje utjecajem na medije, njihovo preuzimanje te njihovo korištenje kako bi se utjecalo na svijest građana. Jedan od takvih primjera nalazimo u susjedstvu, kad su multinacionalne snage SFOR-a u Bosni i Hercegovini pod zapovjedništvom NATO-a odmah po dolasku postavile svoje radiopostaje', pojašnjava Cvrtila i dodaje kako je jedan od nedavnih primjera hibridnog ratovanja bio slučaj s migrantima, koji dolaskom na određeno područje širenjem i nametanjem vlastite kulture i običaja utječu na domicilno stanovništvo.

Prema sigurnosnom stručnjaku, više ne treba čekati rat kako biste ometali neprijatelja, već je dovoljno stvarati podjele u društvu. Cvrtila objašnjava kako je hibridno ratovanje koncept kojim se za postizanje političkih ili ekonomskih interesa istovremeno koristi kombinacija propagande, dezinformacija, sabotaže, hakerskih napada, ekonomskog utjecaja i specijalnih vojnih postrojbi obučenih za hibridno ratovanje.    

Svrha hibridnog ratovanja, ističe Cvrtila, stvaranje je kaosa koji se zatim usmjerava ili pretvara u oružane sukobe, a kao svježe očite primjere navodi Arapsko proljeće te Ukrajinu, u kojoj su Rusi upotrijebili brojne nemilitantne mjere kao što je igranje politikom oko plinovoda, kupovina političara i podržavanje stranaka s krajnje desnice i ljevice koje imaju radikalne agende što se potom šire raznim informativnim kanalima.

Osim toga, sigurnosni stručnjak napominje kako se svojevrsni hibridni rat vodi i u našem neposrednom susjedstvu, točnije u BiH, u kojoj se kampanjski vrši pritisak na Hrvate kao jedan od tri konstitutivna naroda koji ne može imati svoj entitet. Kao pak drugi primjer hibridnog ratovanja u BiH Cvrtila navodi aktivnosti vlasti u Republici Srpskoj, koja je čitavim nizom djelovanja uspjela u nakani dobivanja etnički čistog prostora na tom teritoriju.

Cvrtila ističe kako je poprilično teško razlučiti radi li se u određenim slučajevima doista o hibridnom ratu, no zaključuje da bi sigurnosne službe takve aktivnosti trebale odmah prepoznati, adekvatno odgovoriti i otkloniti problem.

Valja napomenuti kako je prošlog studenog u Europskom parlamentu izglasana rezolucija koja analizira dva glavna neprijatelja s kojima se suočavaju države članice EU-a i u kojoj se donose upozorenja te zaključci kako se boriti protiv tih opasnosti. U Izvješću koje je prethodilo Rezoluciji navedeno je da su te dvije opasnosti – Rusija i tzv. Islamska država.

Tako se, primjerice, otkrivaju čitavi lanci poduzeća, tvrtki i navodnih medijskih kuća koje planski i postupno preuzimaju i medijski prostor pojedinih članica EU-a. Uglavnom je ovdje riječ o 'graničnim' i novim članicama. U prvom redu to su bivše države sovjetskog bloka (baltičke i istočnoeuropske), ali i države bivše SFRJ.

Izvjestitelji EP-a predlažu niz mjera kojima bi se i dugoročno stalo na kraj ovakvim propagandama koje razdiru političku i medijsku scenu tih država članica, a jedan je od glavnih zaključaka poticanje opstanka mainstream i javnih medija koji su, očito, procijenjeni kao jedini koji mogu profesionalno prepoznati ruske i islamističke 'lažnjake' te suzbiti dezinformacije. Kako bi se zaštitilo od takvih napada, u EP-u predlažu ulaganje u podizanje svijesti, obrazovanje, online i lokalne medije, istraživačko novinarstvo i informacijsku pismenost.