Upravo ste objavili knjigu 'Vražica nosi Pradu... a bogovi konfekciju'. Ne čini li vam se da je sam naslov pretenciozan, s obzirom na to da je jasno da ste u knjizi vi vražica i da Prada simbolizira elitizam u politici, pa samim time sebe stavljate iznad svih ostalih ili barem dobre većine na političkoj sceni? 

Ne, ne čini mi se. Ja to znam. Podsjećam da su mi, kada smo krenuli razvijati ORaH, često spočitavali da sam elitistički usmjerena prema politici, najviše zbog psihološkog i drugog testiranja kandidata i kandidatkinja za različite funkcije u stranci. Međutim, za razliku od većine građana koji smatraju da su političari nešto što je ispodprosječno, odnosno da su grozni, da su čudovišta, ja smatram da su političari prosječni i predstavljaju presjek društva. Moj je stav da politika treba biti posao u javnom interesu, a to znači da taj posao trebaju odrađivati najbolji i najkvalitetniji u društvu. Po tome jesam politička elitistica.

Znači, u politici bi trebalo biti više vragova i vražica koji nose Pradu?

Tako je. Manje licemjera prepunih dvostrukih kriterija, a puno više ljudi koji govore, rade i misle isto.

Ima li nekoga u aktualnoj vladajućoj garnituri tko je tome blizu ili već jest vrag ili vražica koja nosi Pradu?

Mislim da ima nekoliko interesantnih ljudi, ali nisam više akter političkog života pa nemam pozadinske informacije. Znači, mogu govoriti samo na temelju nekakvog dojma o tome.

Pa dobro, tko vam je interesantan u tom kontekstu?

Ima interesantnih osoba i u saborskom Klubu zastupnika SDP-a, ima ih interesantnih i u klubu HDZ-a, tako da će vrijeme pokazati hoće li se netko od njih i dokazati kao političar/ka javnog interesa. Ljudi misle da politika mijenja ljude, ali politika ne mijenja ljude, nego samo pokaže do kraja kakav je tko čovjek. I nitko, ali doslovce nitko od političara, ali i od građana koji kritiziraju političare, ne može znati kako će se ponijeti u nekoj situaciji sve dok se sam ne nađe na poziciji vlasti. Dakle, vama se može činiti zbog vaših uvjerenja da biste napraviti to i to, međutim, kada se nađete u situaciji da morate donositi odluke i da tako možete ugroziti i svoju političku karijeru, onda ljudi najčešće idu linijom manjeg otpora. Bez obzira na to što se takav njihov postupak kosi s onime što smatraju da je ispravno. I zbog toga mislim da nitko od građana i političara ne može znati kakav će netko biti sve dok taj netko ne postane gradonačelnik, župan, ministar ili premijer. U Saboru je malo drugačije, iako se i zastupnici često nalaze u situaciji kada zbog stranačke stege glasaju suprotno svojim stavovima ili suprotno programu stranke. Loše je ako to postane rutina.

Zašto ste odlučili napisati baš ovakvu knjigu, što želite poručiti čitateljima te što mislite u kojoj mjeri će čitatelji uspjeti 'uhvatiti' poruke onako kako vi želite?

Pretpostavljam da sam potpunu ideju koju sam htjela prenijeti u knjizi objasnila i opisala u zadnjem poglavlju 'Proglas vražice u Pradi'. Moja namjera je bila da knjiga bude edukativna. S obzirom na to da predajem komunikacije i da sam radila u odnosima s javnošću i u Ministarstvu zaštite okoliša i u agenciji, svjesna sam toga što može izazvati interes kod građana. I upravo zato sam eksploatirala naznake tračerskog diskursa kao instrument za koji sam procijenila da će privući pažnju građana. Moja je ambicija bila da knjiga bude čitana, da se o njoj diskutira jer mi je stalo da se ideja o politici kao poslu u javnom interesu širi. Budući da sam svjesna da građani ne bi čitali klasične političke eseje, koristila sam ovakav format knjige. Zafrkantski format s političkim anegdotama, odnosno ilustracijama kojima opisujem političke lekcije. Vrijeme će pokazati hoću li u tome uspjeti, ali u svakom slučaju, ideja je bila da se pokaže kroz konkretne primjere da politika ne bi trebala biti ovakav posao, nego posao u javnom interesu. I da može biti posao u javnom interesu.

Bojite li se da bi ljudi koji će pročitati vašu knjigu mogli reći da ste nepristojni zato što ste ljude s kojima ste godinama surađivali odlučili javno komentirati i opisivati tek sada nakon što ste izašli iz politike? Jer neke ljude ste u knjizi opisali tako da je jasno na koga aludirate.

Ne bojim se. Oni kojima smeta istina, a ne smetaju im licemjerje, neodgovornost i kriminal, direktno su odgovorni za to u kakvom društvu živimo. Većina anegdota o kojima sam pisala nisu tajne anegdote koje su se događale između mene i osobe o kojoj pišem, u knjizi ne prepričavam privatne razgovore. Većina anegdota već je poznata od ranije iz medija. Meni je smiješno kada sad ljudi govore da sam licemjerna i da nisam o tome govorila kada sam bila u politici. Pa ja sam podnosila kaznene prijave, interpelaciju, postavila sam vjerojatno najveći broj zastupničkih pitanja od svih zastupnika koji su ikada bili u Saboru. Održavala sam press konferencije, slala obavijesti za medije i apsolutno sve teme o kojima sam govorila, a u kojima bi se neki mogli prepoznati, već su i prije od mene bili kritizirani. Pa, rekla bih, i na daleko gori način nego što činim u knjizi. Mislim, pokrenula sam interpelaciju za projekt istraživanja ugljikovodika u Jadranu, o tome sam pričala javno na tiskovnim konferencijama. A kada pričamo o vladarevu braceku, o tome sam postavljala nimalo tajna zastupnička pitanja na koja nikad nisam dobila odgovor.

Za vladareva braceka je sasvim jasno o kome se radi, no u knjizi spominjete i priču o konzervativnom političaru koji ljubuje s maloljetnikom. O kome se radi?

U jednom dijelu knjige govori se o tome da politika često privlači i ljude kojima nipošto ne bi trebalo biti mjesto u politici zbog toga što nisu 'malo krvavi ispod kože', nego se radi o ljudima koji su zbilja moralne nakaze. Tu opisujem dva slučaja za koja sam sigurna da javnost nikada neće pogoditi o kojim je osobama riječ. Radi se o ljudima koji su toliko moralno nakazni da ljudi instinktivno osjećaju da s njima nešto nije u redu pa ti ljudi ne prolaze dobro ni u politici. Poanta nije razotkrivanje takvih pojedinaca, već njihovo osvještavanje da ne okušavaju sreću u politici jer se takve prljavštine uvijek otkriju. Zajednička nit cijele knjige je odbojnost koju osjećam prema licemjerju jer onaj koji nije iskren prema sebi, nije iskren ni prema drugima i jednostavno nije u stanju raditi u javnom interesu. Mislim da društvo može biti pravedno jedino ako imamo potpuno iskren odnos prema sebi i drugima.

Zanimljiv mi je pojmovnik, odnosno kategorije u koje svrstavate političare. Jedna od kategorija je 'bog nad bogovima'. Pretpostavljam da je u SDP-ovoj vladi to bio Zoran Milanović?

Da, ali nije on jedini ('bog nad bogovima').

Ima li na trenutnoj političkoj sceni 'bogova nad bogovima'?

Ima.

''Bogovi' su i političari koji se deru na novinare, na policajca kad se krivo parkiraju...'

Je li premijer Andrej Plenković među njima?

Neću govoriti o konkretnim imenima, ali svi koji pročitaju knjigu, mogu prepoznati takve 'bogove'. To su derači na novinare, oni koji govore 'je l' ti znaš 'ko sam ja' kad im se postavi pitanje koje im ne odgovara ili koji to govore kad se voze u avionu, a osoblje nije raspoloženo skočiti na svaki njihov mig. Oni koji parkiraju auto na mjestu gdje je zabranjeno parkiranje pa kada ih policajac upozori da to ne smiju napraviti, onda se isto derače 'je l' ti znaš 'ko sam ja'.

Osim 'bogova nad bogovima' zanimljivi su mi i 'zmajevi'. Ima li u ovoj vladi zmajeva?

Ima.

Tko je zmaj u Plenkovićevoj vladi?

Zmajeve sam opisala kao političare koji su jako ambivalentni - oni mogu biti vrlo pozitivni, ali i vrlo negativni. Najčešće su populističkog profila, često dolaze u političkom kontekstu iz manjih sredina. Dakle, to su ljudi koji svoje utemeljenje imaju kao gradonačelnici ili župani. I upravo iz tih pozicija proizlazi njihova moć. Jer oni spavaju na blagu, a blago je, naravno, proračun tih gradova ili županija.

Razumijem da je 'školski' primjer zmaja Milan Bandić, no je li i Božo Petrov zmaj?

Rekla sam da neću govoriti o konkretnim imenima, ali ljudi će ih vrlo lako prepoznati u nekim situacijama.

Jeste li politici rekli doviđenja ili zbogom?

Ono što sam htjela još spomenuti jest da sam knjigu počela pisati 2013. godine dok sam bila aktivna u politici. Napisala sam tada pedesetak stranica. Međutim, kako je krenula izgradnja stranke (ORaH-a) više stvarno nisam imala vremena za knjigu. Kako je ORaH neslavno završio, ja sam dala ostavku na mjesto predsjednice stranke i posvetila sam se pisanju knjige. Meni je pisanje 'Vražice' zapravo bio način da se pročistim od politike, terapeutsko iskustvo, iz tog iskustva sam posložila politička iskustva i nastojala ih putem vrckave i zločeste knjige prenijeti građanima. Jesam li u tome uspjela, čitatelji će procijeniti. Na vaše pitanje mi je teško odgovoriti jer ne znam odgovor. U ovom trenutku ne osjećam apsolutno nikakav entuzijazam za bavljenje politikom. Dvije godine izgradnje ORaH-a su me potpuno iscijedile, a ja smatram da se čovjek ne smije baviti politikom ako ne osjeća u sebi taj unutarnji poriv da radi u javnom interesu. Ja u ovom trenutku ne osjećam taj poriv. Ne kažem da ga jednog dana neću ponovno osjetiti, ali se ne želim baviti politikom samo da bih bila u politici i kretala se u političkim krugovima. Smatram da je u politici najvrjednije da čovjek bude na poziciji kako bi koristio instrumente koje mu pruža ta pozicija kako bi mijenjao društvo na bolje.

Jeste li imali ponude da se vratite u politiku? Jesu li vas zvali iz novog vodstva SDP-a?

Kontaktirali su me. Čak su i putem medija slali otvorene ponude, ali ja se nisam našla s Davorom Bernardićem da pričamo o tome. Ali sam pričala s nekoliko ljudi iz SDP-a, postojao je signal s njihove strane. Rekla bih da je i Zoran Milanović u jednom intervjuu iz 2016. godine izjavio da su mi vrata SDP-a otvorena.

Dakle, nije izgledno da ćete se u dogledno vrijeme kroz SDP vratiti u politiku?

Nije. Ali to nema veze sa SDP-om, da se razumijemo. Kao što sam rekla, trenutno ne osjećam taj poriv u sebi.

Kako ocjenjujete rad Davora Bernardića otkako je postao predsjednik SDP-a?

Davor ima pozitivne karakteristike. Pozitivno je što barem na deklarativnoj razini želi razgovarati s ljudima, želi izgraditi percepciju sebe kao čovjeka dijaloga, što smatram važnim. Međutim, njegova najveća slabost jest paraliza u donošenju odluka, što nije dobro. Jer je često bolje donijeti i neku lošu odluku nego ne donijeti nikakvu. U situaciji kada je stranka u jako velikoj krizi, odugovlačenje u smislu donošenja konkretnih odluka može predstavljati i put prema uništenju stranke. To je jako opasno.

'Bernardićev problem je nedostatak političkog sadržaja'

Što mislite da je razlog njegove paralize u donošenju odluka - neodlučnost ili potpuni izostanak samopouzdanja?

Mislim da je razlog taj što je vrlo mlad. Dugo je u politici, ali ima tek 37 godina. Bio je, među ostalim, i šef zagrebačkog SDP-a, međutim, sve te pozicije na kojima je bio nisu bile takve da je morao donositi odluke koje bi bile u potpunosti samostalne, jer kada bi i donio neku odluku, uvijek je postojala viša razina u stranci koja je mogla revidirati njegove odluke i tako je bio oslobođen krajnje odgovornosti za svoje činove. Drugi problem nije nedostatak samopouzdanja jer je iznimno ambiciozna osoba, ali je moj dojam da se njegova ambicija više odnosi na zapasavanje funkcija, a ne kako bi koristio tu poziciju kao instrument za mijenjanje društva. Moj dojam je da se radi o nedostatku političkog sadržaja kod njega.

Mislite li da tu 'rupu' mogu ispuniti ljudi s kojima se okružio i vjerujete li da SDP kroz dvije, tri godine ponovno može biti stranka s realnom šansom za pobjedu na parlamentarnim izborima?

Mislim da u SDP-u ima puno kvalitetnih i stručnih ljudi. Ako će se iskoristiti taj kapacitet, mislim da SDP može postati takva stranka. Ali puno ljudi u SDP-u koji imaju politički sadržaj sada su demotivirani. Stranci treba jasan smjer, a ja ga u ovom trenutku ne vidim.

ORaH ste napustili prije godinu dana. Čujete li se još s bivšim stranačkim kolegama?

S puno ljudi i dalje komuniciram, s nekima se redovito i nalazim, u dobrim sam odnosima s novim predsjednikom stranke Mladenom Novakom. S nekim ljudima imam dobar odnos, a neki me živu ne mogu vidjeti.

Ima li ORaH šanse da se vrati u vidokrug birača?

Teško, ali nikad nije nemoguće. Politika je postala vrlo nestabilan i neobičan posao, teško je prognozirati što će se događati, tako da i za ORaH postoji šansa.

'Moj dojam o Anki je pozitivan, ali ne i o klijentelističkoj stranci iz koje dolazi'

Kako vam se čini Anka Mrak Taritaš kao kandidatkinja za gradonačelnicu Zagreba?

S Ankom sam dosta korektno surađivala. U vrijeme dok sam bila u Vladi, ona je bila zamjenica ministra graditeljstva Ivana Vrdoljaka. Poslije sam zagovarala interese građana koji su bili vezani za njen resor i ona je tu bila dosta brza, operativna i korektna, tako da je moj dojam o njoj pozitivan. Moj dojam o stranci iz koje dolazi nije pozitivan, smatram da dolazi iz jedne klijentelističke stranke. A o njenom programu ne znam puno.

Čini li vam se da je ona kandidatkinja koja nakon silnih godina napokon ima realnu šansu pobijediti Milana Bandića?

Ja mislim da Milanu Bandiću jako odgovara situacija s puno kandidata na ljevici i u centru. Ne bi mu odgovaralo da ima više kandidata na desnici. Postoji mogućnost da Milan Bandić neće imati tako dobre rezultate u prvom krugu kao što je dosad imao. Međutim, ako se scena jako fragmentira, postoji mogućnost da razlika u broju osvojenih glasova između prvog i drugog bude velika. A ja procjenjujem da će on u prvom krugu biti prvoplasiran. Ako ta razlika bude deset ili više posto, Milan Bandić imat će jako veliku psihološku prednost u drugom krugu. Iako sam čula da neke ankete sugeriraju da bi ga bilo tko od protukandidata pobijedio u drugom krugu, skeptična sam prema tim procjenama.

Kako ocjenjujete rad Vlade Andreja Plenkovića?

Mlitavi su, baš su jako mlitavi. Mislim da Vlada do sada dosta odražava karakter Andreja Plenkovića koji je za mene prilično kalkulantski. Vidi se da on još uvijek nije preuzeo nadzor nad svojom strankom i da ovisi o nekim jakim igračima koji očigledno još uvijek drže kontrolu unutar HDZ-a. Mislim da upravo u tome treba gledati činjenicu da nije smijenio ministra Pavu Barišića jer ne vjerujem da je Plenković oduševljen ministrom Barišićem. Moja je procjena da Barišić ima jako zaleđe jedne vrlo utjecajne osobe u HDZ-u i da ga zbog toga premijer nije micao. Ali to nije dobar znak jer govori o tome da je Plenković spreman na kompromise koji nisu u javnom interesu, da je sklon kalkuliranju, a to pokazuje da se opet i u ovoj vladi ne provodi program javnog interesa, program na temelju kojeg je, uostalom, Vlada i dobila povjerenje birača.

Mislite li da lijevo-liberalni građani i politički analitičari pretjeruju kada upozoravaju da Hrvatska polako klizi prema vrlo konzervativnoj shemi, posljedica čega može biti i promjena niza zakona za koje smo sve donedavno mislili da su neupitni - poput prava žena na abortus ili gej brakova?

Moj dojam je da se u Hrvatskoj ispod stola događa puzajuća konzervativna revolucija koja je opasnija i podmuklija od one otvorene u vrijeme Tomislava Karamarka, jer tada su stvari bile potpuno jasne i građani su bili alarmirani. Za društvo bi bilo pogubno da skrene u takav rigidni i uskogrudni konzervativizam.

'Plenković je što se ideologije i politike tiče, osoba bez svojstva'

Mislite li da to premijer Andrej Plenković dopušta zato što i on intimno želi da se dogodi konzervativna revolucija ili je to samo odraz njegovog pragmatizma?

To je odraz njegova kalkulantstva. Mislim da je on osoba bez svojstva što se tiče ideologije i samog sadržaja politike.

Znači, nama bi se ta konzervativna revolucija mogla dogoditi na neki način i slučajno?

Ne vjerujem da je on političar koji sa simpatijama gleda na table na kojima piše 'Za dom spremni' ili da je rigidni zagovornik zabrane abortusa ili smanjenja prava seksualnih manjima. Mislim da njega nije briga, da ga za sva ta pitanja boli đon. Međutim, on procjenjuje kakva je klima u HDZ-u i kod nekih ljudi koji bi mogli biti problematični u samoj stranci, pa onda radi ustupke jer po mom mišljenju on po tim pitanjima nema čvrsto formirane stavove.

Što kažete na rad ministra zaštite okoliša i prirode Slavena Dobrovića?

Mislim da on ima pozitivne ideje samo što ne poznaje dobro ni sustav ni procedure. Ima pozitivne intencije, međutim i Plan gospodarenja otpadom je dokument koji je više popis želja nego konkretni provedbeni dokument koji će nas od točke a dovesti do točke b. I to mu je prilično veliki nedostatak, jer politika mora imati precizne planove s mjerljivim rezultatima. Pogotovo kada nam nad glavom vise vrlo visoki penali zbog cijelog niza okolišnih pitanja - otpada, vodnog sektora, nitratne direktive... Moj je dojam da je jako izgubljen u području energetike, a energetika je najvažnija strateška djelatnost. Ne samo za Hrvatsku nego svugdje u svijetu. I zato nisam baš pretjerano optimistična.

'Odvratno mi je ponašanje Ivana Vrdoljaka oko cijene struje'

Kako predviđate da će se na koncu razviti cijela priča oko HEP-a i INA-e, koja se sada dodatno komplicira zbog pritiska na cijene i struje i plina?

Ja sam u Saboru nažalost bila jedina koja je upozorila što će se dogoditi kada je mijenjan Zakon o tržištu električnom energijom i da će to dovesti do poskupljenja struje. Taj zakon je djelovao kao da otvoreno pogoduje određenim igračima. Kako to nitko drugi nije vidio, iako je to bilo vidljivo nestručnoj 'zelenoj talibanki', nije mi jasno. Odvratno mi je ponašanje Ivana Vrdoljaka iz čije je radionice izišao taj zakon jer on sada napada aktualnu vladu da će poskupiti struja. Što se tiče samog plina, mi smo po direktivama EU-a bili prisiljeni ići u liberalizaciju tržišta, ali vlada uvijek ima instrumente kojima može ublažiti udar na cijenu za potrošače. Kako će se ova vlada u tome snalaziti, tek ćemo vidjeti, a moja prognoza je da će se cijena držati do lokalnih izbora, a nakon izbora bit će svega.

Kako gledate na Ivana Pernara koji je svojevrstan politički fenomen?

Mislim da se uspješno obraća svojoj publici. Po mom mjerilu onoga što bi političar trebao biti, Ivan Pernar mi je apsolutna strava i užas. Ali on dosta uspješno radi ono što želi, dosta je učinkovit. A to što uživa toliku popularnost mislim da više govori o tome kakvo društvo postajemo, no o njegovim političkim kvalitetama.