Puljkova prijava podnesena je zbog izmjena kaznenih zakona koji ugrožavaju medijske slobode i prava građana na informaciju, a Benčić će - barem kako je najavila - svoju obrazložiti 'nazadovanjem od postignutih standarda na području pravosuđa i ljudskih prava'. Da poduzme taj potez, čekala je na današnju saborsku sjednicu i formalno Turudićevo imenovanje.

Osim EK-u, ove prijave podnose se povjereniku za pravosuđe EK Didieru Reyndersu, Europskom parlamentu i njegovom Povjerenstvu za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (LIBE), a poprilično bizarno zvuči podatak da je prijava Puljkove stranke Centar formalno poslana i potpredsjednici Europske komisije za demokraciju i demografiju Dubravki Šuici, koju je upravo Plenković progurao na to mjesto.

'U Ugovoru o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji, jednako kao i u slučaju Rumunjske i Bugarske, postoji klauzula o zabrani retrogradnosti standarda koji su postignuti tijekom pregovora', rekla je Benčić i dodala da je Hrvatska, kao i Rumunjska i Bugarska, tijekom pregovora imala posebno poglavlje o pravosuđu i ljudskim pravima - Poglavlje 23, u sklopu kojega su se morali uspostaviti i efikasni mehanizmi za borbu protiv korupcije. 'Izbor Turudića za glavnog državnog odvjetnika predstavljao bi ozbiljnu retrogradnost u odnosu na postignute standarde', dodala je.

'Ovakva izmjena dovest će do grubog ugrožavanja slobode medija i prava javnosti na informaciju. Iako su prijedlogom novinari zaštićeni od kaznene odgovornosti, to ne znači da izmjene neće imati štetan utjecaj na informiranje javnosti, prvenstveno o koruptivnim aferama u koje su redovito upleteni upravo političari vladajuće stranke, jer će ove odredbe imati odvraćajući utjecaj na potencijalne izvore informacija ili zviždače', navedeno je u prijavi Puljka protiv Plenkovića i Vlade.

'Joj, sav sam se prepao, ne znam što ću', lakonski im je uzvratio premijer Plenković. No kolike su uopće šanse da inicijative Puljka i Benčić urode bilo kakvim rezultatom?

Teoretski one postoje, ali u praksi je to teško očekivati.

Pristupanjem Europskoj uniji, naime, Hrvatska se doista jest obvezala da će jačati neovisnost, nepristranost i profesionalnost u pravosuđu, dakle da neće narušavati dotad postignute standarde. Činjenica jest i da je u sličnoj proceduri Sud Europske unije svojedobno donio presudu protiv Rumunjske.

No činjenica je i da u našem slučaju - za razliku od Rumunjske i Bugarske - po završetku pristupnih pregovora oko Poglavlja 23 nije službeno određen trajni monitoring stanja u pravosuđu.

Europska komisija svake godine prati stanje vladavine prava u svih svojih 27 država članica i o tome objavljuje redovite godišnje izvještaje, obično ljeti, a u kuloarima se tvrdi da su iz Bruxellesa u Zagreb bili pristigli upiti oko famoznog Lex AP-a, nakon čega je prvotna verzija tog zakona donekle ublažena.

Dakako, postoji mogućnost da se postupak protiv Hrvatske pokrene i mimo toga, no ona doista spada isključivo u teoretsku sferu - a i za slučaj da se to dogodi, iskustvo govori da bi trebale proći godine prije bilo kakvog formalnog postupka. Osim toga, rijetke su situacije da se Europska komisija o sličnim prijavama oglašava u predizbornom periodu u svojoj državi članici, a slične prakse drži se i Europski parlament kako ga se ne bi optužilo za miješanje u izborni proces.

S druge strane, Ivici Puljku i Sandri Benčić olakšavajuća okolnost jest da su njihove stranke članice europskih političkih grupacija - Možemo u Zelenima, Centar u Liberalima i demokratima - pa će, kako je potvrđeno tportalu, svoje prijave upućivati direktno preko njihovih kanala, što bi trebalo donekle skratiti proceduru.

Kako se Europskoj komisiji na godišnjoj razini uputi više od tri tisuće prijava sličnog karaktera, od kojih tek tridesetak dospije do Suda EU-a, jasno je kolike su šanse da neka od spomenutih inicijativa uspije i da se Europska komisija ozbiljno dohvati problema ugrožavanja medijskih sloboda i neovisnosti pravosuđa u Hrvatskoj.

Najveći učinak tako bi ipak mogao biti prije svega reputacijski za samoga Andreja Plenkovića, koji se dosad trudio prikazati kao dosljedan predvodnik poštivanja europskih standarda i kriterija. No borba za njih barem zasad vodit će se isključivo u Hrvatskoj.