Nova godišnja runda 'povuci-potegni-plati-ne plati-ali naplati' traje već tjednima, a zagrijala se nakon što je ruski predsjednik Dmitrij Medvedev dao Kijevu rok da do 15. listopada odluči hoće li ili neće kupovati ruski plin te ga po dogovorenim tarifama prevoziti do Europe. Ukrajinski mu kolega, Viktor Janukovič, na to je odgovorio da će dati Rusiju na međunarodni sud u Stockholmu ili pak u Haagu. Janukovič tvrdi da je Rusija 2009. godine prisilila tadašnju ukrajinsku premijerku Juliju Timošenko da potpiše iznimno nepovoljan ugovor s Gazpromom. Bilo je to u jeku krize i ruske blokade plinovoda zbog koje su kućanstva u nekoliko europskih zemalja suočena s hladnim radijatorima.

'Plaćamo do 400 dolara za tisuću kubika plina, što je oko 200 dolara više nego što plaća Njemačka. Želimo znati zašto nas kažnjavaju! A tarife koje Njemačka ubire za tranzit dvaput su više od ukrajinskih. Tako preplaćujemo pet-šest milijardi dolara godišnje', tvrdi Janukovič. No u Gazpromu s podsmijehom daju druge usporedbe: Ukrajina, po njima, plaća plin znatno jeftinije od susjednih europskih država (Poljske, Mađarske, Turske i Rumunjske), a za usluge tranzita dobiva više nego Njemačka, Poljska ili Slovačka.

'Naši ukrajinski kolege sjeli su u vlak s nazivom 'jeftini ruski plin'. Ne znaju na kojoj stanici izaći i nisu svjesni da bi mogli završiti na slijepom kolosijeku', izjavio je jučer predsjednik uprave Gazproma, Aleksej Miller

Miller tvrdi da je ukrajinski državni vrh 'doveden u zabludu' po pitanju cijena, a za Njemačku podsjeća da je riječ o zemlji čije tvrtke zajedno s Gazpromom sudjeluju u novootvorenom plinovodu Sjeverni tok. Jedna od svrha tog plinovoda bila je upravo zaobići Ukrajinu na putu do europskih tržišta, ali i uspostaviti energentsku osovinu s Njemačkom kao potencijalnim 'distribucijskim centrom' ruskog plina u Europi.

Bivša ukrajinska premijerka Julija Timošenko uhićena je i zadnjih mjeseci se bori za slobodu pred sudom zbog spornih ugovora iz 2009. godine; ona tvrdi da je riječ o montiranom političkom procesu, a iz Moskve joj pritom stiže podrška. To potpuno komplicira odnose u ukrajinskoj politici jer se upravo Janukoviča od 2004. godine naovamo smatralo glavnim proruskim državnikom na ukrajinskoj sceni. Timošenko je pak dugo pratio imidž 'narančaste princeze'. Ispada da i nakon neslavnog odlaska s vlasti vođa Narančaste revolucije odnosi Moskve i Kijeva ostaju napeti, pogotovo kad je riječ o biznisu.