'Nisam ja nikakva predvodnica bune turističkih vodiča. Ja sam samo među prvima s dvoje kolega uvidjela igru kojom nas vlastita dražava dovodi u neravnopravni položaj i digli smo svoj glas. Ne, ne mislim da je to buna, ali da je prosvjed i to opravdani, jest. Na sreću, više nismo sami', tako na pitanje podiže li bunu turističkih vodiča odgovara Suzana Talijan, iskusna splitska voditeljica turista, koja je prije neki dan otvorenim pismom naslovljenim 'Daje se na znanje' prozvala aktualno Ministarstvo turizma optužujući ga da su domaće vodiče diskriminirali u odnosu na strane
'Napisala sam da Janez, Hans i ini mogu biti kvalificirani vodiči u svim županijama i to bez nadoknada, a mi domaći sve to moramo platiti, naučiti, položiti. Po kojem zakonu, po kojoj direktivi?! Suludo, čista diskriminacija!' kaže Suzana Talijan s kojom smo pričali uoči sastanka splitskih vodiča, od kojih već neko vrijeme dolaze glasovi nezadovoljstva.
'Moramo biti pošteni i reći da je sve zakuhano za vrijeme ministra Lorencina. On je potpisao sporni Pravilnik o priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija iz područja turizma. To je naša obaveza u skladu s ulaskom u EU, ali bilo bi logično da se postupak izdavanja dozvola EU građanima provodi na temelju hrvatskih zakona. Ali nije tako. Taj prevažni Zakon o pružanju usluga u turizmu u spomenutom Pravilniku izostavljen je iz nama nepoznatih razloga. A taj Zakon kaže da se turističkim vodičem smatraju i državljani država članica Europske unije i Europskog ekonomskog prostora koji ispunjavaju uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom. Nadalje, zakon propisuje da turistički vodič može polagati i samo opći dio stručnog ispita za turističkog vodiča na temelju kojeg može pružati usluge turističkog vodiča na području Republike Hrvatske, koje nije određeno kao turistička cjelina, odnosno zaštićeni lokalitet. Iz svega je jasno da mi domaći već sada jesmo nacionalni turistički vodiči. Također je jasno da strani turistički vodiči mogu pružati uslugu na cijelom teritoriju Hrvatske ako dokažu da uistinu jesu turistički vodiči u svojoj zemlji. Na temelju tog Zakona je savršeno jasno da i mi i oni trebamo imati dodatne stručne kvalifikacije kako bismo stekli pravo vođenja po zaštićenim lokalitetima. A sve to nije ispoštovano, pa zato stvarno nije pretjerivanje kad kažemo da će, na primjer, u Vukovaru turiste voditi netko tko nema za to stručni ispit, ali je, recimo, u svojoj zemlji bio izvrstan vodič – švicarske farme krava', karikira Suzana Talijan, dodajući kako se ni nakon ministra Lorencina ništa nije promijenilo nabolje, nego postoje naznake da će novo zakonsko rješenje koje se priprema cijelu nepravdu cementirati.
'Moje pitanje aktualnom ministru je vrlo jednostavno: kako i po kojem zakonu strani državljani mogu pružati usluge vođenja u RH i to po svim zaštićenim turističkim cjelinama bez ikakvog položenog ispita ili bilo kakve druge provjere znanja? Kako nikada ni prije ni dosad nismo dobili valjni i argumentirani odgovor od nadležnog Ministarstva, bili smo prisiljeni sami proučavati EU direktive i domaće zakone. I vidjeli smo da ih se uporno interpretira na našu štetu', kaže Talijan pojašnjavajući kako, prema procjenama Ministarstva turizma, u Hrvatskoj ima oko 3500 turističkih vodiča.
Državljani EU-a mogu podnijeti zahtjev u Ministarstvu za svaku tekuću godinu. Tako je za 2016. je izdano 70-ak dozvola stranim vodičima, uglavnom Slovencima. U ovom trenutku je već izdano 20-ak dozvola, a tek smo u mjesecu siječnju. Sve skupa gotovo 100 nelegalnih vodiča.
Ne spadaju li spomenuti strani vodiči pod odredbu o slobodnom protoku radne snage?
Lijepo ste zaključili, na prvi pogled nije ništa sporno, sloboda kretanja roba i usluga. Ali ipak, postoje ograničenja jer u protivnom bi nastala anarhija, a to nikako nije cilj ijedne europske direktive. Da bi netko bio turistički vodič, mora imati licenciju. To se jasno vidi po iskaznicama koje nosimo oko vrata. Međutim, po Lorencinovom pravilniku stranci mogu biti turistički vodiči za sve zaštićene lokaliteta ako imaju godinu dana radnog iskustva u zemlji iz koje dolaze. E, sad, ne bi to bio toliki problem da oni prolaze istu proceduru kao i mi domaći, da plaćaju tečaj od sedam tisuća kuna i polažu sve ono što zakon predviđa, ali ne – njima je sve to pojednostavljeno do krajnjih granica. Recimo ovako, ako ste vi liječnik opće prakse u nekoj od članica EU-a, ne možete biti kardiolog u RH. Samo možete biti liječnik opće prakse, a ako želite biti kardiolog, morate položiti posebne ispite i tako steći određenu specijalizaciju. Isto pravilo važi i za turističke vodiče. Ako su svi ti ovlašteni strani turistički vodiči uistinu turistički vodiči u svojim zemljama, treba im se priznati njihova kvalifikacija i u RH. Međutim, mi nakon položenog općeg dijela imamo pravo voditi po cijeloj Hrvatskoj osim po zaštićenom lokalitetu. Jer za svaku županiju mora se prolaziti poseban tečaj i to naravno dodatno plaćati. Stranci su zahvaljujući pravilniku iz 2015. automatski postali nacionalni vodiči, specijalisti za sve. Doma su, znači, opća praksa, ali u Hrvatskoj mogu biti i opća praksa i kardiolozi.
Postoje li neki primjeri iz Europe koji vam daju za pravo?
Naravno, Grci, Talijani, Cipar, Malta, svi su oni zaštitili svoje kulturno povijesno naslijeđe od najezde takvih interpretatora njihove baštine. A što je kod nas? Tužno je čitati po društvenim mrežama kako se kod nas postaje turistički vodič. Naime, mnogi su se dosjetili i položili ispit za vodiča u Sloveniji, što je puno lakša varijanta, kako bi mogli pružati usluge vođenja po cijelom teritoriju Hrvatske. Bez ikakvih ograničenja, što znači i po svim zakonski zaštićenim lokalitetima.
Vi tvrdite i da su hrvatski administrativci namjerno krivo interpretirali europske direktive, na koje se pozivaju kad ih suočite s vašom argumentacijom?
Namjerno ili iz neznanja, ne znam. Europska Direktiva o priznavanju stručnih kvalifikacija 2005/36 u članku 4 kaže: 'Priznavanjem stručnih kvalifikacija država članica domaćim omogućava korisniku pristup profesiji za koju je osposobljen u matičnoj državi članici kao i obavljanje te profesije pod jednakim uvjetima koji vrijede za njezine državljane.' Spominju se tu i kompenzacijske mjere pa kaže: 'Njihove stručne kvalifikacije, misli se na tražitelje, trebalo bi usporediti sa stručnim kvalifikacijama koje se zahtijevaju u državi članici domaćinu na temelju stupnjeva stručne kvalifikacije utvrđenih u direktivi 2005/36. U slučaju postojanja znatnih razlika, nadležno tijelo trebalo bi moći uvesti kompenzacijske mjere.' Kad s tim suočimo administraciju, ne dogodi se ništa. Lorencin se potpuno oglušio, a danas je isto. I tako dok mi vodiči kopamo po direktivama i zakonima, stranci lijepo tumače našu kulturnu baštinu.
Druga strana je dosad tvrdila da je riječ o glasovima samo iz jedne udruge, splitske? Kako tumačite to što nisu reagirali vodiči iz drugih krajeva država?
Da, zanimljivo je da su glasovi prosvjeda dolazili u početku samo iz Splita. No danas je situacija potpuno drugačija. Znate, vrijeme i praksa pokažu svoje. Vrlo jasno i transparentno su se Ministarstvu očitovali i vodiči Trogira, Šibenika, Zadra, Korčule, Sinja, Hvara, Plitvica, Zagreba, Osijeka, Rijeke, Cresa, Lošinja. A koliko čujem, ni u Dubrovniku ne misle svi jednako. Prije bih rekla da su dosad bili poprilično neinformirani.
Kako biste formulirali svoje zahtjeve?
Nemamo mi nikakvih posebnih zahtjeva. Samo želimo da se u novom Zakonu o pružanju usluga u turizmu koji upravo kreće u izradu zadrže ista prava i obveze turističkih vodiča po pitanju zaštićenih lokaliteta.
Nedavno ste se susreli s ministrom turizma Cappellijem? Ima li pomaka?
Splitski vodiči imali su kratki sastanak 31. siječnja u Splitu s našim novim ministrom turizma. Istina, gospodin Cappelli je saslušao sve argumente turističkih vodiča, pokazao veliko razumijevanje i o obećao punu podršku, naravno, unutar zakonskih okvira. Također je obećao da će se pri donošenju novog Prijedloga zakona o pružanju usluga u turizmu u svakoj fazi konzultirati sa strukom. No, nas zanimaju konkretna zakonska rješenja, a ne obećanja. Ako bi pravilnik ostao isti, spremni smo ići dalje kako bi zaštitili našu struku i našu kulturnu baštinu. Mislim da se priča ovaj put nikako neće moći izolirati na 'splitski slučaj'. Je li to pobuna? Mislim da nije. Glas za svoja prava, a protiv diskriminacije – svakako jest.