Alep je praktički od početka sukoba bio podijeljen na teritorij istočnog Alepa, pod kontrolom pobunjenika i zapadnog koji je nadzirala vojska Asada. Pobunjenici nisu bili jedinstveni i široka lepeza formacija sastojala se od umjerenih pripadnika Sirijske slobodne vojske do džihadista povezanih s Al Kaidom iz Fronte Nusra.

Video of the al-Shaer, east Aleppo today pic.twitter.com/Z7vY2TOvV7 https://t.co/Z7vY2TOvV7 https://t.co/aAT88AsIhm

— Vicdanının Esiri Ol (@ayhantasan) November 28, 2016

Na početku rata pobunjenici su željeli ovladati gradom kako bi pod svoju kontrolu stavili veliki urbani centar i očvrsnuli kontrolu nad sjeverom zemlje. Međutim u namjeri nisu uspjeli, a s vremenom su se i međusobno sve više fragmentirali. Džihadističke milicije preuzele su glavnu riječ u pobuni protiv sirijskog diktatora što je postupno na njega počelo bacati bolju sliku. Podrška pobunjenicima na zapadu sve više je postajala deklarativna.

Linija fronte u Alepu malo se mijenjala godinama, sve dok u srpnju ove godine vojska Bašara Al Asada, zahvaljujući snažnoj podršci Rusije i šijitskim milicijama iz Afganistana, Libanona i Iraka koje kontrolira Iran, nije konačno uspjela napraviti obruč oko istočnog dijela grada i pod cijenu uništenja grada i tisuća ljudskih života krenula u konačno osvajanje.

U početku, unatoč obruču oko istočnog dijela grada, lojalisti nisu zabilježili značajnije pomake; tek u rujnu kada je stanovništvo počelo oskudijevati s hranom i medicinskim potrepštinama obrana je počela posustajati.

U bestijalnoj ruskoj kampanji bombardiranja cijeli gradski kvartovi su srušeni. Na posebnoj meti ruskih zrakoplova našle su se bolnice u istočnom dijelu grada što je praktički 250 tisuća ljudi pod paljbom i u okruženju ostavilo bez medicinske skrbi. Bombardiranje nije praktički ni prestajalo. Svi pozivi na humanitarna primirja nisu nailazili na odjek. Rad Vijeća sigurnosti UN-a također je bio blokiran jer je Rusija kao stalna članica s pravom veta blokirala svaki pokušaj koji nije bio u skladu s njezinim političkim ciljevima u toj zemlji. Prije dva dana ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov zaprijetio je da će svi koji ne polože oružje na istoku Alepa biti fizički uništeni.

Bitka za Alep naziva se majkom svih bitaka jer ima presudan strateški značaj za obje strane. Gubitkom Alepa razjedinjene pobunjeničke frakcije praktički su izbačene iz svih velikih gradova u Siriji (Damask, Homs, Hama i Latakija) i svedeni na uporišta u ruralnim dijelovima zemlje.

Budući da je Asad nezainteresiran za borbu protiv Islamske države, koju uglavnom vode Kurdi uz zračnu pomoć SAD-a, za očekivati je da će se sada pozornost usmjeriti na Idlib, na pokrajinu koja se nalazi između upravo osvojenog Alepa i primorske pokrajine Latakije, uporišta sekte alavita iz koje dolazi i sam Asad. Iako pobjeda u Alepu ne znači da je Asad pobijedio u ratu niti da će pobjeda brzo doći, daju mu nov značajan zamah da se nametne kao glavni igrač u ratu koji nije samo građanski nego i geopolitičko igralište velikih sila.

S velikim urbanim središtima pod svojom kontrolom Asad će moći diktirati uvjete mira u slučaju da do pregovora dođe, ali i učvrstiti svoj položaj daljnjim pritiskom na glavna pobunjenička uporišta u Idlibu s dvije različite strane. S druge strane poraz u Alepu će homogenizirati pobunjenike pod vodstvom najekstremnijih skupina od kojih je najmoćniji Nusra front, koji se nastoji rebrendirati kao autohtoni sirijski pokret koji više nema veze sa Sirijom. Velik utjecaj na buduće odnose u Siriji imat će i potezi novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa. Sudeći po njegovim dosadašnjim izjavama, kraj rata u Siriji nije na vidiku.