Bivša vlast tzv. lijeve koalicije, od Tomislava Karamarka prozvana 'nenarodnom', okuplja se u Narodnu koaliciju, ali osim imena koje je odabrao šef SDP-a Zoran Milanović, ne znamo još uvijek ni koje će sve stranke i pojedinci činiti tu 'općenarodnu' političku skupinu niti tko su ljudi koje žele postaviti na ključne izvršne dužnosti. Premda su cijeloga proljeća tvrdili da su spremni u svakom trenutku preuzeti vlast, čini se da za to još uvijek nisu spremni, barem ne na razini koja bi jamčila da će, ako osvoje vladajuću većinu, moći ponuditi više od onoga što su nam već dali
Trojna vladavina Tomislava Karamarka, Bože Petrova i Tihomira Oreškovića rezultirala je općom katastrofom, ali i općim rušenjem kriterija, koji nisu bili visoki ni prije njihova uspona na vlast. No sad je ljestvica prihvatljivog toliko spuštena da se malo tko i pita što će biti ponuđeno na političkom tržištu u predstojećoj izbornoj kampanji. Nakon 26 godina hrvatske samostalnosti sve se svelo na bazičnu stabilnost vlasti jer je čak i ona razorena u mandatu Oreškovićeve vlade.
Vlast Zorana Milanovića bila je stabilna i on očito smatra da je već i to dovoljno da mu birači poklone povjerenje, zaboravljajući posve zbog čega je od Karamarka jesenas izgubio izbore. Budući da su se kriteriji od onda srozali, računa da će i birači sve nedostatke njegova bivšeg mandata naprosto smetnuti s uma jer je i to bilo daleko bolje od onoga što je ponudila vlast na odlasku. Zbog toga on u ovom izbornom ciklusu ne nudi nova lica SDP-a, nova rješenja, novi program, nudi tek nove političke partnere, prije svih HSS, koji bi mu trebao osigurati pomicanje udesno i toliko žuđeno privlačenje birača desnog centra, kojima se dodvoravao gotovo cijeli prošli mandat i zbog toga izgubio svoje birače, a potom i izbore.
Zoran Milanović igra na strah od povratka u političko bunilo
Birače ljevice Zoran Milanović i dalje ne pokušava ni šarmirati, naprosto podrazumijeva da ionako nemaju izbora osim izbora da biraju njega i njegove pajdaše ili na dan odluke ostanu kod kuće i tako pomognu eventualni povratak (razorenog) HDZ-a i Mosta na vlast. Antifašističko opredjeljenje iskazat će tek oživljavanjem političke karijereStipe Mesića, navodni otpor klerikalizmu pokazat će vraćanjem Željka Jovanovića na scenu, onog Jovanovića kojega se ekspresno odrekao ne bi li se dodvorio Kaptolu i smirio Zdravka Mamića. I to je to. Zašto bismo mu vjerovali da će s Jovanovićem i svima onima koji pokušaju mijenjati uhodana pravila prljave igre ovoga puta biti drukčije?
Zoran Milanović igra na strah od povratka u političko bunilo u koje smo bili zapali ovoga proljeća, ali to mu neće biti dovoljno da osvoji potreban broj glasova da u miru složi parlamentarnu većinu. On, doduše, misli da hoće.
Neuvjerljivi Mrsić je utjelovljenje Milanovićeva SDP-a
Prema probnim balonima koji se puštaju s Iblerovog trga, a koje sve redom treba probušiti, ekipa s kojom on misli vladati gotovo je identična onoj koju smo već imali na vlasti – svi su tu - i Mirando Mrsić, i Gordan Maras, i Ranko Ostojić, i Orsat Miljenić, čak i Mihael Zmajlović i Siniša Hajdaš Dončić. Mirando Mrsić ovih dana igra ulogu političkog glasnogovornika stranke, iskače iz svake SDP-ove paštete, a kad mu se postave konkretna pitanja, on nema nijednog konkretnog odgovora. Mrsić je pravi car političke floskule, nije ni čudo da je bio jedan od najbližih suradnika politički blijedoga predsjednika Ive Josipovića. Mrsićevi nastupi posve su neuvjerljivi, trebao bi predstavljati socijaldemokraciju, a simbolizira potop radnih prava u Hrvatskoj. Na probnim balonima s Iblerova trga piše da će opet voditi sektor rada i mirovinskog sustava. Mrsić je utjelovljenje Milanovićeva SDP-a, na riječima lijevog, na djelima desnog.
Svi ovdje spomenuti SDP-ovci mogli bi držati resore koje su i ranije držali, uključujući i notornog Gordana Marasa, koji uzgred možda ne bi bio loš saborski zastupnik – njegova verbalna agresija, jedino po čemu se Maras ističe, tamo bi se lijepo kanalizirala. Nakon prvih krugova predizbornih trgovanja, ispada da je jedini SDP-ov stradalnik novog izbornog ciklusa Tihomir Jakovina koji će morati svoju poziciju prepustiti HSS-u.
Na izlet ili na izbore?
Naravno, moguće je da će još pokoji SDP-ovac morati žrtvovati ministarsku fotelju za saborsku zbog komplicirane trgovine dužnostima s HNS-om, koji se osjeća zakinut jer je Milanović svojoj novoj političkoj ljubavi Kreši Beljaku dao ono što HNS manje-više smatra da mu pripada. Zbog HNS-a Milanović je već ranije s lakoćom žrtvovao ambicije SDP-ovaca, željan je povratka na vlast i nema sumnje da će učiniti sve da i HNS Ivana Vrdoljaka zadrži u Narodnoj koaliciji, ako ništa drugo, ne može ih sad samo tako predati Andreju Plenkoviću i HDZ-u koji bi jedva dočekali da tzv. Narodna koalicija ostane bez tzv. narodnjaka.
Samo dva mjeseca prije prijevremenih parlamentarnih izbora ne znamo tko su ljudi koji bi trebali biti ministri Narodne koalicije, ne znamo koji je njihov program ni kakve su im namjere. Podcjenjivački argument da je sve ionako bolje od ovakvog HDZ-a i njegova prirepka Mosta, argument je za neambiciozne ljude koji su odustali i od sebe i od neke bolje Hrvatske. Ako se program i ove SDP-ove koalicije opet svodi na argument 'očajnog HDZ-a', onda možemo računati na još jednu postizbornu agoniju jer će broj birača na koje računaju, koji će umjesto na glasačko mjesto, te nedjelje otići na izlet, biti dovoljan da se Narodna koalicija u izbornoj noći preobrazi u 'nenarodnu' opoziciju.
