Na području Makarske rivijere već je desetljećima uobičajena pojava da ćete za osobu kojima ima rijetko ili sasvim neobično ime pomisliti da gotovo sigurno dolazi iz Podgore.Italka, Minu, Sinajko, Sutjeska, Melis, Zbjegan, Pobjeda, Volga, Libero, Vega, Dakica, Antigona, Eti, Lila, Elšatka, Mersi imena su koja se često mogu sresti u mjestašcu podno Biokova.
S jedne strane, dobar dio tih imena značenjem se izravno veže na vihor 2. svjetskog rata i život u izbjeglištvu u Africi, gdje se tada otisnulo na tisuće Dalmatinaca u strahu od invazije nacističke vojske. Na pustinjskom pijesku te u izbjegličkim logorima od kraja 1943. godine pa do završetka rata rođeni su mnogi od ovih ljudi, čiji su roditelji, vođeni simbolikom jednom turbulentnog vremena, putem u sasvim nepoznati dio svijeta te strepnjom za budućnost svojoj djeci nadjenuli imena koja sama po sebi otkrivaju okolnosti i mjesta u kojima su rođeni.
No, pokazat će se, ovaj je običaj, iako u drugačijem obliku, ostao živjeti u Podgori i dugo nakon 2.svjetskog rata jer su zanimljiva i neobična imena i danas jedno od obilježja ovog kraja, piše Makarska kronika
- Podgora je takva oduvijek, ne radi se o trendu koji je započeo za vrijeme 2. svjetskog rata. Mjesto je dugo generacija specifično po neobičnim i rijetkim imenima, međutim nekakve jasne poveznice teško je pronaći osim u slučaju rođenih u izbjeglištvu za vrijeme 2. svjetskog rata, ili vremena kada je u ovim krajevima bila prisutna Napoleonova vojska od čega je poteklo nekoliko francuskih imena, smatra Vedrana Vela, djelatnica Parka prirode Biokovo koja se dugo vremena bavila proučavanjem «genetskog stabla» ovog mjesta.
- Često se događalo da u obiteljima s više djece prve bebe dobiju tradicionalna imena u čast svekra i svekrve, dok bi onoj kasnije rođenoj djeci nadjenuli neobična imena po čemu se Podgora i sada ističe. S druge strane, događalo se da imena dođu kao posljedica običnih slučajnosti.
Jedna djevojčica je dobila ime Florida jer joj je otac na češlju vidio natpis 'Made in Florida' što mu se svidjelo. S druge strane, dok su francuski vojnici imali logor u zaselku Kolundžići, neka su djeca dobila imena Veronique ili Dominique. Osim toga, ako tražite, pronaći ćete i imena poput Antigone, Samante, Vala... Zapravo nema pravila, Podgora je jednostavno - takva, ističe Vedrana Vela.
Dokazi za takvu tvrdnju nalaze se na mnogim podgorskim adresama, kod ljudi koji će rado ispričati povijest ili značenje imena koje nose. Tako generacija djece rođene u izbjeglištvu za vrijeme prošlog svjetskog rata svojim imenom nosi uspomene, ne samo na život u tuđini, nego i na mjesta na kojima su rođeni.
- Zanimljivo je kako su se naši stari rukovodili zbivanjima i momentima u vremenu i koliko je simbolike prisutno u tim imenima. Nije ni čudo da su morski kanali, otoci, gradovi ili planine bili inspiracija za dječja imena, govori Sinajko Vrsaljko, 63-godišnjak i pripadnik «afričke» generacije Podgorana.
- Samo ime kazuje da sam ga dobio po planini Sinaju, no moja je pokojna baba govorila mojim roditeljima «Zovite vi maloga po svome, a ja ću po svome», tako da zbog nje danas imam krsno ime Petar, dodaje Vrsaljko. Slično iskustvo nosi i Gaston Sumić, koji je rođen prvom polovicom 30-ih, no svojim je imenom izazvao čuđenje u izbjegličkom logoru u kojem su rođeni brojni njegovi sumještani.
- Sjećam se kada sam trebao primati cjepivo protiv dječjih bolesti. Doktor nije mogao vjerovati da u Hrvatskoj postoji ime Gaston, prisjeća se Sumić.
Drugom vrstom simbolike, pak, 'zrači' ime Melisa Marinovića, splitskog Podgoranina koji je svoje ime kasnije prenio i na sina, rođenog sredinom sedamdesetih godina. Kako kaže, sastavljeno je od prvih slova imena koje su nosili veliki ljudi «onog doba» u tridesetim godinama.
- Moj otac je bio član Komunističke partije još od početka 30-ih godina i bio je zadojen idejom o nekakvom boljem svijetu i ljepšem životu. A kako sam ja došao na svijet upravo u svitanje ratnih godina, 1938., uzeo je početna slova državnika i ljudi koji su u to doba utjecali na njega (Marx, Engels, Lenjin, Staljin), te dodao i početno slovo svog pokojnog oca Ivana i tako sam dobio ime Melis, objašnjava Marinović.
U razgovoru s Podgoranima čut će se različite teorije o tome odakle je krenuo ovaj zanimljivi trend - od utjecaja ovih i onih vremena, politike i državnika, sve do jednostavne želje za posebnošću i originalnošću, koju će ljudi već u startu ponijeti imenom koje im je dano. U svakom slučaju, isprepletanjem svih ovih faktora, unikatna vrijednost podgorskih imena postala je prepoznatljiva u cijeloj Dalmaciji, a vrlo vjerojatno i puno šire.
