Britanski je znanstvenik svoju viziju ekstraterestrijalnih oblika života predstavio u dokumentarnom filmu Discovery Channela koji je prvi put emitiran ove nedjelje. Neobične organizme konstruirao je na temelju informacija o uvjetima – klimi,

temperaturama, geologiji i atmosferama - koji vladaju na stranim svjetovima, mjesecima i planetima u Sunčevom i drugim sustavima.

U vječnoj tami pod ledenom korom Jupiterova mjeseca Europe, na dnu slanog oceana, jedinom mjestu u našem sustavu na kojem vjerojatno postoje velike količine vode, mogla bi postojati stvorenja nalik na lignje opremljena bioluminiscencijom. Ako ih stvarno ima, najvjerojatnije ovise o hranidbenom lancu utemeljenom na energiji podvodnih termalnih izvora.

Na nekom udaljenom planetu nalik na Zemlju mogli bi pak postojati biljojedi koji vakuumskim surlama usisavaju hranu s kamenite površine. Kako bi se obranili od predatora, opremljeni su očima koje, poput kameleona, mogu okretati na sve strane. Vid će im biti prilagođen specifičnim valnim duljinama koje će ovisiti o atmosferi i matičnoj zvijezdi planeta. Iako će se izgledom bitno razlikovati od svega što smo dosad vidjeli, osnovni biokemijski procesi i tjelesne strukture vjerojatno će biti slični onima koje već poznajemo – jer se, na koncu, svi moraju nekako hraniti, odnosno prikupljati energiju i kretati se.

Neki od aliena mesoždera mogli bi imati žalce nalik na škorpionske, možda čak i više njih. Njihova će tijela biti opremljena za brzo kretanje, a mogli bi imati i membrane za jedrenje na zračnim strujama.

Na planetima s ekstremno niskim temperaturama od oko -200 Celzijevih stupnjeva na kojima dušik postoji u tekućem obliku, život se ne bi temeljio na vodi kao na Zemlji, već na potpuno drukčijoj fiziologiji. No i u takvim ekstremnim sredinama život je vjerojatno moguć.

Hawking smatra da bi čak i na planetima bez čvrsta tla umjerene temperature poput Jupitera (njegova čvrsta jezgra sastoji se od užarenog vodika) mogla postojati plinovita stvorenja nalik na lebdeće lampione čije je biokemijske mehanizme teško predvidjeti. Jedan od izvora njihove energije mogli bi biti električni izboji snažnih munja, a hrana organske tvari u atmosferi.

Među brojnim vrstama vanzemaljaca koji su se razvili u svemiru možda ima i onih koji su ovladali vještinom svemirskih putovanja. Budući da je za otvaranje crvotočina, odnosno prolaza u vremensko-prostornom kontinuumu potrebna golema energija, oni možda znaju kako je kanalizirati i crpiti je iz zvijezda.

Hawking je u travnju izazvao pravu lavinu rasprava i kritika kad je upozorio da ne moraju nužno svi vanzemaljci biti prijateljski nastrojeni prema našoj civilizaciji te da je stoga bolje ne pozivati ih u posjet. Na prve susrete treće vrste možda bi trebalo pričekati dok i sami ne razvijemo sličnu tehnologiju svemirskih putovanja i ratovanja, savjetuje Hawking.