Tijekom svojeg trećeg i posljednjeg prolaska pored Merkura u rujnu prošle godine, letjelica je s udaljenosti od 229 kilometara otkrila da magnetosfera tog planeta u magnetnim olujama oslobađa znatno veću energiju od one koja se registrira na Zemlji, a koja stvara poznati fenomen auroru borealis. Također je locirala neke od najmlađih vulkana koji pokazuju da planet nije tako dugo mrtav, odnosno da je prestao biti vulkanski aktivan tek prije jedne do dvije milijarde godina.

Messenger je lansiran 2004, a 2011. bi trebao ući u orbitu oko Merkura.

NASA-ine fotografije bazena nazvanog Rahmanjinov, nastalog u relativno nedavnom sudaru, otkrile su da je u njemu bilo vulkanskih aktivnosti i nakon njegova formiranja.

'Već prilikom prvog prolaska kraj Merkura pronašli smo dokaze o postojanju vulkanizma po cijelom planetu', rekla je voditeljica istraživanja dr. Louise Prockter iz Johns Hopkins Applied Physics Laboratoryja u Marylandu. 'Međutim, dodatno datiranje bazena pokazalo je da je on jedan od najmlađih na planetu te da je u njemu bilo vulkanskih aktivnosti i nakon što je stvoren. Ovaj je vulkan oko dvije milijarde godina mlađi nego što smo očekivali. Kada Messenger uđe u orbitu možda će pronaći i mlađa područja vulkanizma', objasnila je dr. Prockter.

Stručnjaci su vjerovali da je mali planet Merkur, koji ima relativno veliku površinu u odnosu na masu, mnogo ranije izgubio svoju toplinu i ohladio se.

Prikupljeni podaci mogli bi razotkriti mnoge tajne o razvoju Sunčeva, ali i drugih planetarnih sustava. Naime, većina egzoplaneta koji se otkrivaju u svemiru spadaju upravo u kategoriju onih najbližih matičnim zvijezdama, poput Merkura, budući da je njih najlakše registrirati.

Messenger je tijekom posljednjeg proleta otkrio da se Merkurov magnetni rep povećava i smanjuje dva do tri puta u samo nekoliko minuta. Tako nastaju magnetosferske suboluje slične onima na Zemlji, no desetak puta snažnije. Na našem planetu one traju oko sat vremena.

'Nismo očekivali tako snažne oluje', rekao je James Slavin iz NASA-inog Goddard Space Flight Centera. 'Merkur, za razliku od Zemlje nema električni vodljivi sloj ionosfere koji bi ograničavao električna polja solarnih vjetrova, a budući da se nalazi blizu Sunca, prima znatno veće količine izbačene energije', zaključio je Slavin.

Rijetka atmosfera

Analiza prikupljenih podataka pokazala je da Merkur ima vrlo prorijeđenu atmosferu sastavljenu od magnezija, kalcija i natrija koja se stvara različitim procesima među kojima i u magnetnoj aktivnosti. Ovo će otkriće pomoći u otkrivanju sastava Merkurove površine.

'Iznenadilo me je koliko smo puno toga otkrili samo iz podataka prikupljenih tijekom ovih proleta. Kada Messenger uđe u orbitu, saznat ćemo još puno više. Tek smo okrznuli površinu; Merkur je mnogo zanimljiviji nego što smo očekivali i nastavit će biti', rekla je dr. Prokter.