Dragi prijatelj, kolega blogerGoran Zgrablić, javio mi se s receptom i pripadajućom pričom!
Pročitajte, kušajte i veselite se zajedno samnom što u Lijepoj Našoj postoji ljubav i sloga između ljudi koji se bave istim poslom.

Za nas, za opće dobro, za radost i veselje i dobru klopicu i cugicu!

Živijo Gogo!!!!

Osjećam se tako vintađasto u ovo kasno ljeto, ranu jesen koja, kažu, najviše prija penzionarima. Penzija je još daleko, a za retro filing je kriva Jelena koja me svojim gustim sa šlagom i homemade dressingom za salatu vratila u moje zlatne 80te. Tako smo mi Puležani, tinejdžeri alternativci, s podsmijehom gledali indivude koje su u kafićima naručivale gusti sa šlagom: "Sigurno je iz Čabrunići došao u Grad samo na gusti sa šlagom!".

Tako mi je ovu nedjelju izronio ovaj recept negdje iz 1985. Pohanci sa ribanim tikvicama!!! Koje sam vidio da je po prvi put radila gospođa Jelena, Mađarica iz Subotice koja je bila naša susjeda i ujedno supruga zagrebačkog inženjera zaposlenog u Uljaniku. Sočni, lagani, jednostavni za pripremu, frigani u dubokom ulju naravno, kao i gotovo sva hrana u to vrijeme.

Eto ah hoc recepta za 6 pohanaca kojeg ćemo mi servirat' preko mišjance s domaćim dresingom. Ili onim od Jelene ili ovim koji je još jednostavniji, ali nisam siguran da je tako dobar.

Recept:

Naribate na najgrublje jednu veću tikvicu. Dodate jedno jaje, dvije, tri žlice brašna, žlicu, dvije svježeg sira, sol, papar. Ako slučajno negdje nađete dimljenu ricottu stavite je umjesto svježeg sira, isto je na grubo naribajte kao i tikvice. Možda i neki dimljeni sir, ali bitno je da je mlad. To s dimljenim sirom je fora trik, jer ćete imati osjećaj da se vaši pohanci nisu frigali nego roštljali na pravom roštilju s drvenim cjepanicama. Ja još dodam sitno isjeckani česan češnjaka, ali to nekima teško padne pa budite oprezni. Morate dobit' smjesu koja ne smije biti previše suha.

Zagrijte ulje u tavi, ja stavim pola maslinovog, pola suncokretovog. Neka ga bude minimalno dva prsta. Kad se ulje zagrije, stavljajte žlicu po žlicu smjese u ulje.
Kad dobro zažute s obje strane izvadite ih na kuhinjske ubruse da se dobro ocijede.

Treba nam i bazni francuski vinaigrette ili dresing: čajnu žličicu dobrog dijonskog senfa izblendati sa jušnom žlicom bijelog vinskog octa, četiri žlice suncokretovog ulja, prstohvatom soli, paprom. Razne suhe aromatične trave su dobrodošle, majčina dušica, ružmarin, mažuran, lovor...

Na tanjur bacimo mišjancu opranu i dobro prosušenu u centrifugi za salatu. Poprskamo dresingom salatu, opet u stilu Jacksona Pollocka, i na vrh stavimo po dva pohanca.

To je to! Vratite se u pohane osamdesete i uživajte u slatkoj nostalgiji.
Upalite televiziju, pardon YouTube, i uživajte u Settembreu od Pepina Gagliardija.

Epilog:

Gospođa Jelena je nakon Pule provela dobar dio života u Čabrunićima i nije išla u Pulu na gusti sa šlagom. Pred neku godinu vratila se u Suboticu. Moram je posjetiti da me nauči spremati najbolji fiš na svijetu!