'Postoje tri stvari oko kojih svi tinejdžeri na svijetu vode borbu s roditeljima. To su zabrane, odijevanje i džeparac. Kada napune 13, 14 godina, to postaju glavni problemi', kaže finski psihijatar Mauri Marttunen.

Sa zabranom noćnog izlaska bez pratnje starijih osoba suočili su se početkom nove godine i učenici osnovnih škola u Laitili, gradiću s desetak tisuća stanovnika na jugoistoku Finske. Prema najnovijoj preporuci gradskog vijeća, djeca od sedam do 13 godina ne smiju ostajati na ulici poslije 19.30 sati, a stariji školarci nakon 21 sat. Izuzetak je vikend, kada mlađi mogu ostati do 20.30, a stariji do 23 sata.

Neformalna preporuka

'Namjera gradskog vijeća je podsjećati roditelje na dobrobit djece i na blagodat obiteljskih večeri', obrazložio je odluku član vijeća zadužen za obrazovanje Tuomas Kankaanpää, napomenuvši da je preporuka zapravo 'neformalna' jer finski zakon ne obvezuje primjenu zabrane kretanja maloljetnicima. Probranim riječima Kankaanpää je očito želio reći građanima Laitile da povedu malo više računa o pušenju, piću, konzumiranju droge i kvalitetnijem korištenju slobodnog vremena svojih klinaca.

Mada Laitila nije kaotična metropola u kojoj iza svakog ugla vrebaju alkohol i divlje tinejdžerske bande, a finski model obrazovanja smatra se najuspješnijim na svijetu, gradić želi zaštititi mlade, kao što je to učinio i nešto veći Vantaa s 230.000 stanovnika.

Finski gradovi dobri su primjeri sve značajnijeg trenda zabrane noćnih izlazaka mladima, nepopularno zvane 'policijski sat', u sve brojnijim gradovima i u sve više zemalja.

Hrvatski tinejdžeri nemaju pojma do kad smiju biti vani

Neke su zemlje donijele zakon koji obvezuje cijelo stanovništvo. Zbog tinejdžera koji u kasnim noćnim satima 'piju, drogiraju se i snifaju ljepilo' to je učinila Australija. Hrvatski Obiteljski zakon, članak 93., stavak 5., kaže da su roditelji 'dužni i odgovorni djetetu mlađem od 16 godina zabraniti noćne izlaske bez svoje pratnje ili pratnje druge odrasle osobe u koju imaju povjerenja’, a noćni izlazak se smatra vrijeme od 23 do 5 sati ujutro. No koliko se u nas zakon poštuje i koliko o njemu znaju sami tinejdžeri, pokazalo je usputno ispitivanje učenika od petog do osmog razreda u jednoj zagrebačkoj školi, u kojemu je ispalo da dio njih nema pojma do kada uopće smiju ostati vani.

Zabrane u Francuskoj i Njemačkoj

Njemačkim tinejdžerima mlađim od 16 godina zabranjen je pristup klubovima poslije ponoći, dok mlađi od 18 moraju imati odobrenje roditelja za odlazak na koncert, a iz kina se moraju vratiti kući do ponoći. Zbog dramatičnog porasta kriminala među mladima većina francuskih gradova uvela je zabranu noćnog izlaska djeci mlađoj od 13 godina. Tajlandska policija je u gradu poroka Bangkoku djeci mlađoj od 18 godina zabranila zadržavanje na ulici nakon 22 sata. Zbog buke, alkohola, smeća i vandalizma u većini švicarskih gradova uveden je poslije 22 sata ‘policijski sat’ klincima mlađim od 16 godina. Prve zabrane izlaska tinejdžerima mlađima od 18 godina poslije 22 sata u SAD-u su uvedene 1996., u vrijeme predsjednika Clintona, a danas ih ima u više od 500 gradova, među kojima u stotinu njih, uključujući Los Angeles, vrijedi čak dnevna zabrana tumaranja gradom u vrijeme nastave…

Tinejdžerska revolucija na Islandu

Izvještavajući o najnovijoj zabrani u Laitili, finska javna TV-mreža Ile kaže da ih to podsjeća na ‘tinejdžersku revoluciju’, kako su Islanđani nazvali paket mjera kojima su drastično smanjili problem droge i alkohola. Godine 1998. čak 42 posto njihovih tinejdžera opijalo se, drogiralo i pušilo, po čemu je ta država bila najgora u Europi. I onda su Islanđani rekli - dosta! Kao prvu mjeru uveli su oštru zabranu izlaska poslije 22 sata djeci mlađoj od 16 godina, a odlučnu namjeru da to doista provedu dokazali su angažiranjem grupica roditelja koji su patrolirali na kriznim područjima.

Potaknuti najnovijim slučajem Laitila, Finci su započeli raspravu o tome koliko se islandski model može primijeniti u njihovoj sredini, navodeći primjer gradova kao što su Lammi i Vantaa, u kojima, tvrdi policija, nije bilo nikakvog učinka i zaključuje da je nadzor djece prvenstveno zadaća roditelja. S druge strane, šef policije Hans Peter Buhlmann u poznatom švicarskom resortu Interlaken hvali se da se grad preporodio jer su bitno smanjeni noćna buka i vandalizam.

Neposredno nakon uvođenja zabrane noćnih tumaranja maloljetnika u američkim gradovima sredinom devedesetih pokazalo se da su zbog te mjere ulice postale sigurnije za sve građane i smanjile broj nasilja među maloljetničkim bandama, a u gradovima većim od 180.000 stanovnika broj uhićenja tinejdžera smanjio se za deset posto. Napredak je ipak bio kratkog daha. Podaci pokazuju da se u 35 američkih država većina nasilja događa u 15 sati, nakon završetka nastave.

Zabranom rješavate jedan, a otvarate drugi problem

‘Zabranom noćnih izlazaka rješavate jedan, a otvarate drugi problem. Kada nisu na ulici, djeca provode vrijeme na društvenim mrežama, koje mogu biti nasilnije od uličnih okršaja', kaže jedan sugovornik na finskoj TV-mreži Ile.

Da to preduhitre, neke privatne škole i sveučilišta, naročito konvikti u Južnoj Koreji, uveli su zabranu noćnog pristupa online igrama, a neki potpunu zabranu pristupa internetu s obrazloženjem da je učenicima i studentima potreban san. Budući da praktički nema južnokorejskog tinejdžera koji do kasnih noćnih sati, čak do ponoći, ne provodi u ustanovama za dodatnu nastavu, ako želi upisati fakultet polaganjem jednog od najstrožih prijamnih ispita na svijetu, zabrana noćnog kretanja postaje bespredmetna.

I dok neki u Finskoj smatraju da islandski model nije podoban za njihovu zemlju jer mnogi mladi misle da je restriktivan te da predstavlja kršenje njihovih prava i sloboda, on se danas nastoji primijeniti u 35 gradova u svijetu, od Singapura do nekih kanadskih gradova.

Ali svoj uspjeh Islanđani nisu gradili samo na zabrani noćnih izlazaka.

Organizirali su niz roditeljskih skupova na kojima su dogovorena pravila ponašanja i na njih se uporno apeliralo da provode više vremena s djecom. U akciju su uključene škole, slobodno vrijeme djece gusto su ispunili sportskim aktivnostima, od nogometa i plivanja do jahanja, te natjerali političke strukture da za Reykjavik odobre 100 milijuna dolara godišnjeg ulaganja u dječje i omladinske aktivnosti. Stručne službe pratile su razvoj situacije i na temelju dvomjesečnih izvješća korigiralo se stanje na terenu.

Nakon 20 godina rezultat je vidljiv: sa samo četiri posto djece koja piju, puše i uživaju drogu, Island je danas po tom pitanju najuzornija zemlja u Europi, a gradonačelnik Reykjavika Dageur Eggertsson zadovoljno kaže:

'Eto, možda baš zbog toga postali smo nogometna sila i pobijedili Englesku na Europskom prvenstvu.'