Hrvatska bi uskoro u nekim zemljama trebala dobiti nove veleposlanike. Dio njih su karijerni diplomati, a dio će po svoj prilici biti klasična politička imenovanja. Ivica Maštruko, biviši veleposlanik RH u nekoliko zemalja, za tportal objašnjava zašto bi Hrvatska trebala broj političkih diplomata svesti na što je moguće manju mjeru, ali i ograničiti mogućnost da veleposlanici duže od jednog mandata budu nekoj zemlji
Jasen Mesić, Josip Buljević, Drago Lovrić, Gordan Grlić Radman, Aleksandar Sunko, Igor Pokaz, Pjer Šimunović neka su od imena koja se spominju kao mogući novi/stari hrvatski veleposlanici koji bi na dužnost mogli stupiti već u srpnju jer dio njih već je primio agreman zemlja primateljica i treba još pričekati da prođe procedura u Saboru i kod predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.
I dok su neki od spomenutih profesionalci, odnosno karijerni diplomati, drugi su pak klasična politička imenovanja, bilo da se zadovolje njihove ambicije ili im se stranke i pojedinci oduže za njihov dosadašnji rad.
Ivica Maštruko, dugogodišnji hrvatski veleposlanik sa stažom od Italije preko Armenije, Slovenije, do Rumunjske i Moldove, koji je karijeru ambasadora počeo graditi još za vrijeme Jugoslavije pri Svetoj Stolici, za tportal je kazao kako bi bilo dobro da u predstojećim imenovanjima broj politički postavljenih veleposlanika bude sveden na što manji postotak.
'Pravilo kakav bi omjer karijernih diplomata i političkih imenovanja trebao biti, ne postoji, ali on je negdje 80 naprema 20 posto u korist karijernih diplomata i za Hrvatsku bi bilo dobro da ide u tom smjeru', kazao je Maštruko.
Iz vojske u diplomaciju
Upitan kako gleda na činjenicu da bi veleposlanik mogao postati bivši načelnik Glavnog stožera HV-a Drago Lovrić, spekulira se da bi mogao u Katar, a Josip Buljević, bivši šef SOA-e i ministar obrane, trebao bi u Finsku, Maštruko je rekao da u tome nema ništa sporno i neuobičajeno.
'Često se aktivne vojne osobe koriste za neke misije. To je jedan manji dio ljudi koji se šalju političkim putem. Hrvatska nije izuzetak i ima toga u svim državama. S druge strane, Jasen Mesić trebao bi u Italiju, što je također klasično političko imenovanje.
'Tu se radi o zadovoljenju njegovih osobnih ambicija i načinu da u se stranka oduži za rad u njoj', ističe Maštruko.
Jedan mandat, pa kući
Osim što drži da bi broj političkih imenovanja trebao biti što manji, drži da veleposlanici ne bi trebali biti dulje od jednog mandata izvan zemlje.
'I tu su prakse različite od zemlje do zemlje. Negdje je mandat, negdje dva, negdje pet godina, a negdje sedam. Smatram kako bi kod nas trebalo ograničiti na mandat kako veleposlanik ne bi zaboravio otkud je i što mu se u zemlji događa. Nakon vremena provedenog u svojoj zemlji, mogao bi opet ići vani', smatra Maštruko.
O ostalim mogućim veleposlanicima Aleksandru Sunku, koji bi trebao preuzeti veleposlanstvo u Grčkoj, i Igoru Pokazu, koji bi trebao u London, Maštruko kaže da je riječ o profesionalcima koji znaju svoj posao.
'Sunka poznajem godinama, bio je u Grčkoj kad smo otvoriti ambasadu i jedan je od rijetkih koji zna novogrčki. Godinama je u diplomaciji i njegovo imenovanje bilo bi dobar potez. Što se tiče Pokaza, dobro je da se vraća u diplomaciju nakon što se iz privatnih razloga povukao iz Rusije 2015. godine i za njega bi bilo koja destinacija bila dobra', zaključio je Maštruko.