Zbog opomene koju je Vijeće časti Hrvatskog novinarskog društva izreklo novinaru tjednika Novosti Nikoli Bajti i glavnom uredniku Ivici Đikiću za satiričnu pjesmu 'Lijepa naša haubico', Izvršni odbor HND-a ogradio se od odluka Vijeća časti. Nakon dugo godina Hrvatska se ponovno susreće s apsurdnom osudom političke satire koja je tim gora što dolazi iz institucije koja bi se trebala boriti za novinarske slobode, a ne ograničavati ih, kako je to učinilo HND-ovo Vijeće časti
Nakon vojne parade u Zagrebu, kojom je obilježena 25. godišnjica akcije Oluja, novinar Nikola Bajto u tjedniku Novosti objavio je satiričnu pjesmu 'Lijepa naša haubico', u kojoj je parodiranjem stihova hrvatske himne iskazao nezadovoljstvo ponovnom militarizacijom društva.
Lijepa naša haubico,
Oj ti švapska cijevi mila,
Stare salve djedovino,
Da bi vazda sve pobila!
Mila, kanonado slavna,
Sila si nam ti jedina.
Mila, kuda si nam ravna,
Mila si neselektivna!
Držićevom, Savskom teci,
Vukovarskom asfalt dubi,
Pred Lisinskim svijetu reci,
Da topništvo Hrvat ljubi.
Dok mu Meron suce sije,
Dok mu ni Haag prijetnja nije,
Dok mu Srbe grobak krije,
Haubica nek’ sve bije!
Ti su stihovi razbjesnili novinara Marija Čužića te je Bajtu prijavio Vijeću časti HND-a, optužujući ga da se izruguje nacionalnoj himni i krši Zakon o zastavi, grbu i himni.
Na sjednici na kojoj se odlučivalo o Čužićevoj prijavi, od 11 članova Vijeća časti bilo ih je sedam, od čega je petero glasalo za osudu novinara Bajte i urednika Đikića, a dvoje je dalo izdvojena mišljenja. Izdvojena mišljenja dali su Veronika Rešković i Marinko Jurasić te su principijelno ustali protiv osude političke satire i nisu u Bajtinoj pjesmi, za razliku od ostalih članova VČ-a HND-a, prepoznali izrugivanje himni te vrijeđanje Hrvatske vojske i države, nego legitimno izricanje antiratnog stava poigravanjem nacionalnim simbolima.
Članovi Vijeća časti koji su osudili Bajtino djelo zaključili su kako je on njime prekršio Kodeks časti HND-a jer je 'riječ o simplificiranim i paušalnim tezama koje pritom dodatno opterećuju (ionako već bremenite) međunacionalne odnose (između Hrvata i Srba) u RH (odnosno između Hrvatske i Srbije), čemu novinarstvo ne bi smjelo služiti, niti bi na takav način smjelo funkcionirati budući da u svojim nastojanjima, pa i kad se radi o kritici, mora biti konstruktivno, a ne destruktivno i uvredljivo'. (?!)
'Legitimno je pravo svake države imati svoje oružane snage, kao i slaviti obljetnice oslobođenja svoje zemlje, pogotovo ako je tijekom okupacije okupator počinio i ratne zločine nad okupiranim stanovništvom (mnoge zemlje svijeta, primjerice, svake godine, od 1945. nadalje, slave pobjedu nad fašizmom i nacizmom u Drugom svjetskom ratu i nitko pritom ne smatra da se time aktualno omalovažavaju Nijemci, Talijani ili Japanci). Istodobno, ovakvim komentarom (jer satira jest komentar) nije poštovana etika javne riječi, niti su uvaženi čast, ugled i dostojanstvo skupine s kojom se polemizira (u ovom slučaju Hrvatske vojske/hrvatskog naroda/hrvatske države), kako nalaže 6. članak Kodeksa časti hrvatskih novinara. Također, nije se primijenila ni posebna odgovornost koja se očekuje kad se komentiraju prava, potrebe, problemi i zahtjevi manjinskih društvenih skupina (u ovom slučaju pripadnika srpske nacionalne manjine u RH), što nalaže 13. članak Kodeksa', zaključili su članovi Vijeća časti HND-a.
U izdvojenom mišljenju Veronika Rešković je naglasila kako je riječ o satiričnoj pjesmi, a ne hrvatskoj himni. 'U načinu na koji je napisana, izmjenom originalnih riječi, ne vidim elemente uvrede i nepoštovanja. Satira i služi tome da bi provocirala, poigravala se sa stereotipima i otvarala osjetljive društvene teme, u ovom slučaju problem militarizacije hrvatskog društva. Jedan od temelja demokratskog društva jest sloboda govora i potreba toleriranja mišljenja drugih, pa čak i kada se s njim ne slažemo. To je posebno važno u novinarskom poslu. Na kraju, mogu samo izreći žaljenje da satirična pjesma 'Lijepa naša haubico' u javnosti nije iskorištena kao prilika za ozbiljnu raspravu, pa ako je potrebno i polemiku, o stupnju militarizacije našeg društva i odnosa prema nacionalnim manjinama, nego je - po tko zna koji put - krenuo monolog o domoljublju i nedodirljivosti nacionalnih simbola', istaknula je Rešković. Marinko Jurasić je, između ostaloga napisao kako se u Bajtinoj pjesmi sadržajno nijedan stih ili riječ ne odnose na himnu, već se autor koristi njenim stihovima tako što je izmijenio pokoju riječ.
'Pitanje je, dakle, predstavlja li puka izmjena riječi riječima koje same po sebi nisu vulgarne ili uvredljive izrugivanje himnom. Na to u svom odgovoru na zatraženo očitovanje novinarskog Vijeća časti s pravom, doduše na sarkastičan način, ukazuje i sam autor, aludirajući da onda trebamo pokrenuti postupak i protiv prijavitelja. Smije li novinar iznoseći svoje mišljenje poigravati se s nacionalnim simbolima? Zašto bi mu to trebalo zabraniti ako na taj način pojačava svoj stav - u ovom slučaju da vojni mimohod u Zagrebu predstavlja militarizaciju društva i svojevrstan nastavak ratne retorike s oslanjanjem na akciju Oluja. U takvom svom viđenju vojnog mimohoda autor nije usamljen. I drugi su novinari i analitičari iznosili slične stavove, samo što je Nikola Bajto učinio to na svoj specifičan satirički način. Pri tomu mu očito nije namjera vrijeđanje himne, Hrvatske vojske i države, već kritika takve, po njegovu viđenju, militarizacije društva, ratne retorike i slavljenja vojne akcije', smatra Jurasić.
Kojih je pet članova Vijeća časti osudilo Bajtinu političku satiru, nije poznato. Vrh HND-a na koncu se ogradio od zaključaka Vijeća časti i poručio kako HND i dalje čvrsto stoji uz novinarska prava i slobode te opću slobodu izražavanja. Središnji odbor HND-a je jedino tijelo koje može promijeniti odluku Vijeća časti. O slučaju se oglasio i novinar Bajto u posljednjem broju tjednika Novosti i njegov tekst možete pročitati ovdje.
Vijećem predsjeda Aleksej Gotthardi Pavlovsky, zamjenica mu je Verica Mađer. Uz spomenute Rešković i Jurasića, ostali članovi su Nataša Ban Leskovar, Marko Podrug, Slobodan Vlašić, Damir Pijaca, Miroslav Wranka, Vladimir Premuž i Paulina Peko Šalja. Činjenica da se Vijeće časti HND-a uopće upustilo u etičko razmatranje političke satire, a potom i njihovi zaključci prema kojima ispada da se u ovoj zemlji ne smije izricati antiratni stav jer bi to moglo uvrijediti nečiji 'nacionalni ponos' i 'domoljublje', govore kako smo kao profesija dosegnuli samo dno i da pored takvih 'novinara' čak i moćni cenzori iz redova političkih i ekonomskih elita gube smisao postojanja.