Tijekom blagdana Bruxelles se pretvara u pravi grad duhova. Ulice su prazne, restorani često zatvoreni, a trgovima šeću samo pokoji turisti. Čak i prastanovnici ovog grada bježe na more, piše Deutsche Welle
Kao i većina odluka donesenih unutar Europske unije, i Bruxelles je rezultat kompromisa, što će reći ne najbolje, ali tadašnjoj većini, Njemačkoj, Nizozemskoj i Belgiji, prihvatljivije rješenje od francusko ili talijansko predloženih Straßburga, odnosno, Milana. Tako je za Bruxelles 'kocka bačena', ali i za više od 150 000 onih koji danas u njemu obavljaju poslove vezane za EU, piše Deutsche Welle
Osim 50.000 zaposlenih u europskim institucijama i NATO-u, u Bruxellesu 'uglavnom rade i pomalo žive' i zaposleni u stotinama veleposlanstva, raznih predstavništava, lobističkih grupa, medijskih kuća. S jedom trećinom stanovnika koji nemaju belgijsko državljanstvo Bruxelles je, sa svega nešto više od milijun stanovnika, postao jedan od najinternacionalnijih gradova na svijetu. Međutim, ovaj grad vrijedi istodobno i kao 'grad stranaca', 'grad eurokrata', a neki njegovi stanovnici kažu za svoj grad da je 'dosadan'.
Da 'gotovo mrtvo' nije samo fraza, mogu vas uvjeriti potpuno prazne ulice tzv 'europske četvrti'. Budući da se najveći broj zaposlenih eurokrata, uz zvuk kotrljajućih kofera po asfaltu, uputi u dvije briselske zračne luke ili južnu željezničku stanicu, a zatvore se i pojedine trgovine i restorani europske četvrti, Bruxellesom ovih dana vlada atmosfera i scenografija američkih postapokaliptičnih filmova:
'Kao za svaki praznik ulice u ovom dijelu Bruxellesa su prazne. Svuda se brže stigne jer nema automobila', kažu oni koji su i usprkos upozorenjima ostali u gradu. No, postoje i oni drugi, koji kao i inat u Bruxelles dolaze baš na praznike. Oni obično prate visoko podignut kišobran vodiča, opsjedaju glavni trg, kip dječaka od svega 60 cm koji piški, mješaju pivo, vafle i pomfrit i pomalo živciraju one koji Bruxelles ipak smatraju svojim domom.
'Puno je turista, i od njih nije moguće otići u grad u uživati u miru Grand Placea. Mnogo ih je, samo kupuju čokolade. Zato mi koji ovdje živimo, kako bismo našli mir, odlazimo u Ardene ili na obalu mora', kaže jedan od stanovnika Bruxellesa. No, na obali ih čeka više vjetra i kapuljača nego sunca i suncobrana - ali o tome neki drugi put.
Dakle, na radost spomenutih turista i djece, na sam dan Uskrsa po briselskim parkovima će 300.000 čokoladnih jaja čekati da budu pronađena uz, za Bruxelles, nezaobilaznu nadu da ih kiša neće prva pronaći. Veliki dio briselske populacije odmarat će se po gradovima širom Europe, ali i dalje. Ostatak će slušati tišinu oko Schumanovog trga i hraniti patke u tek odmrzlim gradskim jezerima. A onda, već u utorak, za neke gotovo brutalan povratak u paralelnu stvarnost Bruxellesa uz osmu rundu dijaloga Beograda i Prištine. I tu se opet vraćamo na europski princip kompromisa.