No prve informacije ne idu im u prilog jer je preliminarna istraga zambijskih vlasti pokazala da su četiri para, uhićena u tamošnjoj zračnoj luci, iz zemlje pokušala izaći s djecom od petnaest mjeseci do tri godine starosti koji su doveli iz Konga, i to navodno uz falsificirane dokumente te afričke zemlje.

Radi se o 44-godišnjem D. M. i njegovoj 45-godišnjoj supruzi N. M., gitaristu Hladnog piva Z. S. i njegovoj supruzi A. I. S, zaposlenici Ustavnog suda, zagrebačkom veterinaru L. P. sa suprugom A. te poznatom aktivistu za ljudska prava N. K. i njegovoj supruzi I.

Njihovi prijatelji tvrde da su se parovi već dulje vrijeme pripremali posvojiti djecu iz Afrike, kao što to čine i mnogi drugi, a razlog tomu uglavnom bude dugotrajnost postupka u Hrvatskoj. U ovom trenutku oko tri stotine djece ima zadovoljene sve pravne uvjete za posvojenje, a s druge strane postoji oko 1300 potencijalnih posvojitelja u službenom registru. No sustav - koliko god ga sve strane ocjenjuju dobro strukturiranim - naprosto je spor.

'Da, znamo za sve češće slučajeve usvajanja djece iz inozemstva, a posebno iz Afrike, no nemamo službenu brojku. Dapače, nismo sigurni ni da je imaju nadležne državne institucije', kažu u 'Adopti', udruzi za potporu u posvajanju.

'Teško nam je ulaziti dubinski u sve razloge i motive odlazaka parova u Afriku radi posvojenja, ali recentna saznanja i povećani trend pokušaja i realizacija posvojenja afričke djece od strane hrvatskih građana svakako zahtijeva povećanu pozornost mjerodavnih tijela, ali i analizu potreba pa i motiva za ovakvim oblicima međudržavnog posvojenja. Uime zaštite prava djece apeliramo na građane koji kreću na put, često u nepoznato, da se informiraju o rizicima i posljedicama koje neprovjereni, nerijetko ilegalni postupci donose za djecu i njih osobno. Djecu iz nekih afričkih zemalja u pravilu nema tko zastupati. Prepuštena su volji odraslih ljudi koje vode različiti interesi, ne nužno usmjereni na dobrobit djece', kaže za tportal predsjednica ove udruge Andreja Turčin.

Procedura za ovaj postupak poprilično je jasna: građani koji su donijeli odluku da žele postati posvojitelji prvo se moraju javiti nadležnom centru za socijalnu skrb u kojem prolaze postupak za posvojenje. Ako žele posvojiti dijete iz države koja je potpisala Konvenciju o zaštiti djece i suradnji u vezi s međudržavnim posvojenjem, tzv. Haaške konvencije, moraju se obratiti i Ministarstvu rada, mirovinskoga osiguranja, obitelji i socijalne politike.

No kada to žele učiniti u 'trećim zemljama' poput Konga, koje nisu potpisale Haašku konvenciju, tada sami vode postupak u toj državi i trebaju dobiti posebnu potvrdu o posvojenju, onu koju je uhićena osmorka navodno falsificirala, a onda taj dokument moraju potvrditi na hrvatskom sudu. Tek potom slijedi upisivanje djeteta u matične knjige, dodjela državljanstva i OIB-a, početak zdravstvenog osiguranja i slično.

Usvajanje djece iz 'trećih zemalja' donekle je regulirano i kada se radi o troškovima: preciznije, nije moguće otići u Afriku i 'kupiti dijete'. Barem formalno.

'Troškovi uključuju prijevod svih potrebnih dokumenata, trošak odvjetnika u državi podrijetla djeteta, trošak prevoditelja i sudske troškove, zatim cijenu putovanja i boravka u toj državi, zdravstveno osiguranje za dijete do trenutka priznanja posvojenja u Hrvatskoj i trošak agencijske provizije, ako je ovlaštena agencija u državi podrijetla djeteta uključena u postupak', objašnjavaju za tportal u udruzi 'Adopta'.

'Svaki drugi trošak izvan ovog popisa mora dovesti u pitanje legalnost samog postupka posvojenja i uzeti u obzir određene rizike za potencijalne posvojitelje, a posebno za dijete koje bi moglo postati žrtva otmice, trgovanja ljudima i slično', upozorava Dubravka Marušić, izvršna direktorica ove udruge.

No zašto zapravo zapinje postupak usvajanja u Hrvatskoj? Zašto toliko drugo traje i zašto je, na koncu, potencijalnih posvojitelja četiri do pet puta više nego djece koja čekaju usvajanje - a ona svejedno provode godine i godine bez obitelji?

'To pitanje nije tehničko, matematičko: važna je temeljita procjena podobnosti i prikladnosti potencijalnih posvojitelja s jedne strane te osobnih karakteristika i potreba djeteta s druge strane, kako bi se osigurao pravilan odabir i spajanje djeteta i posvojitelja. To je odluka Centra za socijalnu skrb za čitav život, zauvijek', kaže Dubravka Marušić. Predsjednica Andreja Turčin ocjenjuje da je postupak posvojenja u Hrvatskoj dobro strukturiran: postoji više koraka koje potencijalni posvojitelji moraju proći - od pisane prijave namjere usvajanja, preko utvrđivanja podobnosti i prikladnosti, stručne pripreme i na koncu pripreme samog djeteta. I s njegove strane moraju biti zadovoljeni zakonski uvjeti - biološki roditelji trebaju biti lišeni roditeljske skrbi ili, ako je dijete nepoznatog podrijetla, može se posvojiti nakon isteka tri mjeseca od rođenja ili napuštanja djeteta.

'Najdulja i najkompliciranija dionica puta počinje nakon upisa u Registar potencijalnih posvojitelja do trenutka kada nekog potencijalnog posvojitelja Centar za socijalnu skrb (CZSS) uvrsti i pozove. Dakle, upravo tu, između drugog i trećeg koraka, nalazi se ogroman prostor i dugo vrijeme u kojemu neko dijete čeka svoje roditelje i obrnuto.Točno na tom mjestu se javlja pitanje sustava, odnosno CZSS-a i sudova u postupcima prema biološkim roditeljima, a na to pitanje bi se moglo odgovoriti kroz dopune Obiteljskog zakona. Od trenutka kada su izdvojena iz svojih bioloških obitelji, djeca su dugo vremena smještena u domu ili udomiteljskoj obitelji prije nego se donese odluka o oduzimanju roditeljske skrbi biološkim roditeljima koji grubo krše njihova prava. Nerijetko se roditeljima daju višestruke šanse da poboljšaju svoje roditeljsko ponašanje i unaprijede životne uvjete kako bi se dijete ipak vratilo u svoju biološku obitelj. U većini slučajeva, i nakon predugog iščekivanja, to izostaje. U tom čekanju dijete proživljava godine djetinjstva ispunjene uvijek novim razočarenjima', kaže za tportal predsjednica 'Adopte'

'Osim tristotinjak djece koja trenutno imaju ispunjene pravne pretpostavke za posvojenje, važno je i za preostalih nekoliko tisuća djece smještene u sustavu socijalne skrbi razmotriti i što prije ocijeniti adekvatnost roditeljske skrbi njihovih bioloških roditelja. To je od suštinskog značaja kako se ne bi događalo da dijete samo formalno ima roditelje koji 'uživaju' puno pravo na roditeljsku skrb. Ipak, u ovoj godini vidimo napredak jer je nadležno ministarstvo socijalne politike intenziviralo analizu i procjenu djece na smještaju u sustavu socijalne skrbi, što se odrazilo na povećanje broja posvojene djece', dodaje Turčin.

U agilnoj udruzi sa sjedištem u Zagrebu u svojih deset godina postojanja pomogli su brojnim potencijalnim roditeljima i posvojenoj djeci, a za one koji se tek odlučuju na ovaj oblik roditeljstva izradili su detaljan vodič s uputama, kojega možete pogledati ovdje.